Srijeda , prosinac 13. 2017.
Naslovnica / Najnovije vijesti / Kolumne / Tihomir DUJMOVIĆ – Aco Stanković može u studio dovesti i Ratka Mladića

Tihomir DUJMOVIĆ – Aco Stanković može u studio dovesti i Ratka Mladića

“Po tome kako se danas drži svatko od nas, ocjenjivat će nas povijest u vremenu koje dolazi”, bila je kapitalna poruka povijesnog govora Dražena Budiše 1971. godine studentima, uoči studentskog štrajka koji je katapultirao hrvatsko proljeće na najbolje police iste te hrvatske povijesti. Sjetio sam se tih Budišinih riječi danas kada gledam besprizornu šutnju na HTV-u nakon Stankovićeve diverzije prošle nedjelje kad se upinjao dokazati da je Hrvatska nastala u građanskom ratu, a ne u obrani od srpske agresije.

Sjećam se ovih Budišinih riječi u trenutku kad se ponovo zatvaraju arhivi Udbe, napokon sjećam se tih Budišinih riječi sada kada smo na pragu prihvaćanja jednog od perverznijih dokumenata koje je svijet izmislio. Mislim na Istanbulsku deklaraciju! I pitam se u istom dahu kako će nas sutra u oči pogledati predstavnici vlasti koja stoji iza ove sve tri sramote?

Jer, na vlasti nije SDP, na vlasti je HDZ! Pa ipak, kroz državnu dalekovidnicu se narod vrijeđa kao u najboljim danima Milanovićeve i Račanove vlasti. Kako je moguće da nitko od cijele svite HDZ-a nije imao potrebe jedne riječi izgovoriti na uvrede i podvale Aleksandra Stankovića? Jer, teza da je ovdje bjesnio građanski rat izravna je pljuvačka na obraz hrvatskih branitelja, hrvatskih generala i kompletne slavne hrvatske vojske!

A dok se ta prijesna laž izgovarala na državnoj televiziji šutjeli su i Medved i Krstičević, da spomenem samo hrvatske ratne generale koji su danas dio najviše hrvatske vlasti. Kako je moguće da šute ti naši istinski heroji koji se tenka nisu bojali, a sada im koljena klecaju pred jednom medijskom provokacijom prve vrste? Razumiju li ljudi koji danas vode HDZ da se i sutra živi i da će ih narod jednom pitati zašto ste šutjeli i zašto niste ustali u obranu našeg obraza i ponosa?

Još su perverznije reakcije sa same Hrvatske televizije.

Mrvica ponosa i dostojanstva se pronašla, pa su sjeli zasjedati oko Stankovićeve diverzije, ali se nakon sati i sati razgovora nisu usudili otići dalje od toga da se distanciraju od navoda izgovorenih u toj emisiji! Koja mizerija! Uostalom, kakva je to neokomunistička tlapnja o “distanciranju”? Da stvar bude još gora u nastavku analiziranja i u reakciji samog vrha kuće otpala je i opcija o kažnjavanju, čak i o distanciranju, što znači da je po njima sve u toj emisiji bilo besprijekorno.

Dovedite kolega Stankoviću Ratka Mladića u studio, on misli kao i vi da se ovdje vodio građanski rat! Idemo redom prvi red četnika u emisiju jer oni svi misle u ovoj stvari kao i vi: “U Hrvatskoj se vodio građanski rat, JNA i da je htjela nije mogla ništa drugo negoli intervenirati. A sad, u ratu se svašta događalo, ali na obje strane, molim lijepo, na obje strane!”. To je himna teze da se u Hrvatskoj vodio građanski rat, a ta teza je samo prva strofa toga alibija za potpuno ratno demoliranje najvećeg dijela Hrvatske! I nitko u najhrvatskijoj od svih hrvatskih stranaka nema potrebe javno, jasno i glasno reći: “sad bi bilo dosta?”

No, ja ne razumijem, kako ćete sutra narodu pogledati u oči i reći mu da ste vi njegov branik, da ste vi najbolje što ovaj narod ima, da vi kao nitko štitite nacionalne interese i dostojno i dosljedno slijedite Tuđmanovu i Šuškovu politiku koji su državu stvorili? Kad ste ih zatajili u napadu pred državnim tv kamerama! Kako ćete im to reći kad ovdje dopuštate da se izravno vrijeđa i prljavo napada isto to Tuđmanovo djelo?

Na istom tragu potpunog odmaka od obećanog programa su i zakonske promjene kojima se dodatno zatvaraju tajni arhivi Udbe, što znači da smo miljama daleko ne samo od bilo kakve lustracije, negoli čak i od proklamiranog sučeljavanja s prošlošću! Kad tome dodate da Ured za istraživanje žrtava komunizma de facto ne radi, baš kao u doba Freda Matića, postavlja se pitanje u čemu je razlika između one, SDP-ove i ove HDZ-ove politike u svim ovim kapitalnim pitanjima?

Nakon što je Zlatko Hasanbegović pripremio zakon o arhivima koji je napokon otvarao mogućnost potpunog uvida u tajne arhive Udbe, nakon što je nakon njegovog odlaska na tom zakonu inzistirao Most, najprije je zakon na šest mjeseci stavljen u ladicu da bi se sada pojavio unakažen starim škarama.

Odvjetnik Pavlović upozorava da “novi zakon štiti osobe koje su surađivale s Udbom i da zapravo zatvara arhive”. Naime, prijedlog Mostovog zakona je uključivao odredbu da se ubuduće “tajnost podataka ne može tražiti za osobe koje su od 22. prosinca 1990. bile dužnosnici ili zaposlenici ili organizacija iz tog doba ili pak onih osoba koje su surađivale s nekim od tijela tako da su sudjelovale u kršenju ili ograničavanju ljudskih prava.” Novi zakon koje je napisalo ministarstvo, koje vodi Nina Obuljen, sve to derogira i dopušta da se štite osobni podaci za osobe koje su obnašale javne dužnosti te bile pripadnik ili suradnik tajnih službi. Ovo je napravljeno tobože stoga da se napravi distinkcija između “suradnika Udbe” i “osoba koje su surađivale s Udbom.”

Na ovaj način sada definitivno nikada nećemo saznati istinu o pravoj vojsci ljudi koji su surađivali s Udbom, jer ih ovaj zakon eksplicitno štiti. Istinu ćemo moći doznati tek, kako zakon precizira, kad oni umru. Tada će i ti podaci biti dostupni. Dakle, od teme i nade o otvaranju tajnih dosjea došli smo do eksplicitne zakonske zaštite osoba koje su surađivale s Udbom i time je zapravo konzekventno zaokružena priča o Udbi i Hrvatima.

Da je ovaj zakon pisao SDP čovjek bi razumio i razloge i pozadinu i smisao, ovako ostajete zgroženi činjenicom da takav zakon donosi HDZ! Naime, arhivi su po ovom zakonu otvoreni do 30.  svibnja 1990., ali da su otvoreni kako sugerira odvjetnik Pavlović, do 22. prosinca 1990.. imali bi na dlanu niz važnih informacija oko konstituiranja vlasti , primopredaje ali i službene arhivske podatke o tome tko je iz starih struktura došao u novu vlast. Zakon dakle eksplicitno štiti osobe koje su surađivale s Udbom, a kako je uvedena i odredba da se “štite i drugi podaci od nacionalnog interesa” Vlada faktički može proglasiti tajnom što god poželi.

Povijesno gradivo se primjerice može koristiti 40 godina od nastanka, ali samo ako je deklasificirano,no u isto vrijeme ne postoji eksplicitna odredba kada se mora deklasificirati. Vidite kako se od naroda radi budala!

I treći užas koji nam prijeti zove se Istanbulska deklaracija. Ovoj zemlji je, kao i svakoj drugoj, potrebna striktna zaštita nasilja prema ženama i dakako da o tome nema razgovora. Da u tom kontekstu ne bi bilo zabuna i dilema sklon sam predložiti da Hrvatska u sankcioniranju nasilja prema ženama uvede strože kazne negoli druge države. Sve nam je to potrebno, sve to treba zakonski urediti, ali uvođenje rodne ideologije treba zauzdati iz stotinu razloga.

HDZ-ovci su u zagrebačkoj gradskoj skupštini podigli ruku za rodnu ideologiju testirajući tako publiku da izvide kako ona diše. Novi pritisci koji sinkronizirano idu iz Bruxellesa i paralelno od vojske ovdašnjih nevladinih udruga najvjerojatnije će prisiliti HDZ na izglasavanje Istanbulske deklaracije. Plenković po svom starom modelu, da kad je god situacija politički tjeskobna on povuče zakon, prijedlog ili tu temu skine s dnevnog reda, isto je napravio i u ovom pitanju.

No sada je pritisak bitno ojačan i više neće biti prostora za bijeg. Ako HDZ šuti nakon što se s državne televizije pod njihovim rukovodstvom javno tvrdi da je u Hrvatskoj bio građanski rat, ako je HDZ-ova Vlada pripremila zakon o arhivama, koji zapravo skriva podatke o vojsci ljudi koji su imali veze s Udbom i ako na kraju izglasa Istanbulsku deklaraciju, to će biti kraj HDZ-a kakvog poznajemo i konac njegovog programa u kojem ništa od ovoga ne stoji.

Zgrožen onim što proživljavamo ja jedino mogu postaviti pitanje s početka teksta: “kako ćete sutra biračima pogledati u oči i razmišljate li o Budišinoj povijesnoj rečenici kako će se po onom kako sada postupamo ocjenjivati u povijesti naša odgovornost i uloga i mjesto u toj povijesti?”

Tihomir Dujmović

glasbrotnja.net

About glasUrednik

Prpčitajte i ovo

Ivica Ursić – SVATKO SAMO ČEKA

„Čekajući ribu da zagrize ili vjetar da ponese zmaja, ili čekajući petak večer ili čekajući …

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *