Četvrtak , kolovoz 16. 2018.
Naslovnica / Najnovije vijesti / Kolumne / Akademik Josip Pečarić – NE BORASA ZA REKTORA II.

Akademik Josip Pečarić – NE BORASA ZA REKTORA II.

Tekst NE  BORASA ZA REKTORA objavljen je na portalu Glas Brotnja:

http://glasbrotnja.net/akademik-josip-pecaric-ne-borasa-rektora/

Čitam još jedan tekst s napadom na rektora:

http://www.bilten.org/?p=21108#

Za razliku od mog teksta ovaj je potpuno ideološki obojen, pa nisam siguran kome on koristi.

Na primjer, njima je nešto najnormalnije da očito iz političkih razloga akademik Mislav Ježić nije izabran u trajnom zvanju na matičnom Filozofskom fakultetu već to što je izabran u trajno zvanje na Filozofskom fakultetu družbe Isusove gdje dugo već predaje indijske religije i filozofiju. Jer radi se o „ klerikalnom otporu sekularnoj državi“

Time pokazuju da im je važna samo politička opredjeljenost kandidata. Tako bi objektivni čitatelj mogao pomisliti da je biti rektor nekakva pozicija u političkim strankama, a ne na sveučilištu. Odnosno, prikazuju ga kao boljševićkom žrtvom FF-a.

Ali Boras je bio dekan na tom fakultetu, da bi kao njihov kandidat i bio izabran za rektora. Čovjek koji je doktorirao poslije 15 godina rada na tom istom fakultetu u 48. godini života! A to je morao zaslužiti, zar ne? Što je on sve radio da bi to postigao shvatio sam i vidio na teži način: moja kćerka je bila na istoj katedri i doktorirala kod istog profesora kao i Boras! Kako je Boras već bio rektor najprljaviji dio posla na FF-u odradila je njegova doktorica (magistrilala kod prof. Tuđmana) i kolega (eksponirani ljevičar). Boras je izvrsno „plivao“ u vremenu „detuđmanizacije“, pa je prof. Tuđman sugerirao mojoj kćerki da ako želi ostati na tom fakultetu promjeni mentora. Naravno, ona to nije željela uraditi. Ako znanost nešto znači na sveučilištima, onda je mnogo bolje doktorirati kod prof. Tuđmana nego kod prof. Borasa!

Znajući sve to nisu me iznenadila reagiranja trojice kolega kada sam im ispričao priču iz prvog dijela ovog teksta. Jedan bivši dekan nije mogao vjerovati da je to učinio mojoj kćerki s obzirom na moj – po njemu – ogromni doprinos Zagrebačkom sveučilištu (1100 znanstvenih radova, 40-ak doktora znanosti, 3 časopisa na svjetskim listama ,…). Drugi blizak Predsjednici repulike me je uvjeravao da Boras sigurno nije ni dobio zahtjev Ministarstva da zbog autonomije sveučilišta on riješi njenu žalbu, iako je državni tajnik to više puta tražio od njega. Valjda Boras nije dobio ni druga dva pisma koja su prethodila tom iz Ministarstva.

Tako mu je akademik Davorin Rudolf, predsjednik Znanstvenog vijeća za mir i ljudska prava HAZU-a još 5. listopada 2016. pisao o tome da su mojoj kćerki i meni povrijeđena ljudska prava i tražio da o tome razgovara samnom. Nikada nije dobio odgovor.

Podsjetimo se tko je akademik Davorin Rudolf kome Rektor ne odgovara na pismo:

„Godine 1990. bio je postavljen za prvog ministra pomorstva u Vladi Republike Hrvatske (bio je ministar u tri prve hrvatske vlade nakon demokratskih izbora, 1990. – 1990.), a sredinom 1991. za ministra vanjskih poslova. Dok je obavljao funkcije ministra vanjskih poslova bio je član Vrhovnog državnog vijeća Republike Hrvatske. Bio je predsjednik Nacionalne komisije za UNESCO, od 1991. do 1993. predsjedavao je Državnoj komisiji za granice. U listopadu 1993.imenovan je za veleposlanika u Talijanskoj RepubliciMaltiCipru i San Marinu, potom za stalnoga predstavnika Republike Hrvatske u UN organizaciji FAO i guvernera u UN organizaciji za investicije IFAD. Na tim funkcijama proveo je sedam godina. Tijekom Domovinskog rata pridonio je suzbijanju, izbjegavanju i prestanku oružanih sukoba i mirnom povlačenju postrojbi Jugoslavenske narodne armije iz gradova i pomorskih baza duž hrvatske obale. Pregovarao je i u ime hrvatske Vlade zaključio ugovore s predstavnicima Glavnog stožera Jugoslavenske narodne armije (JNA) o prestanku neprijateljstava i odlasku vojnih postrojbi i brodova ratne mornarice s obalnog i otočnog područja Republike Hrvatske (od Savudrijske vale do granice s Crnom Gorom) u Žitniću (21. studenoga 1991.), Splitu (3. prosinca 1991.) i Cavtatu (s još dvojicom hrvatskih ministara 7. prosinca 1991.).“

https://hr.wikipedia.org/wiki/Davorin_Rudolf

Da i ne spominjem znanstveni rad zbog kojega je Rudolf i izabran za akademika!

Zanimljivo je da ga ne zanima ni to što predsjednik Znanstvenog vijeća za mir i ljudska prava HAZU-a tvrdi da su nekom profesoru na sveučilištu na kome je on rektor povređena ljudska prava i to kao znanstveniku. Zato je zgodno usporediti što Hrvatska znanstvena bibliografija govori o rektorovom i mom učinku u znanosti (odnosi se na zadnjih 25-ak godina):

Rektor Damir Boras 

Autorske knjige (4)
Uredničke knjige (3)
Poglavlja u knjizi (22)
Udžbenici i skripta (6)
Znanstveni radovi u drugim časopisima (32)
Ostali radovi u drugim časopisima (1)

Akademik Josip Pečarić 

Autorske knjige (12)
Poglavlja u knjizi (12)
Udžbenici i skripta (1)
Izvorni znanstveni i pregledni radovi u CC časopisima (284)
Ostali radovi u CC časopisima (3)
Znanstveni radovi u drugim časopisima (509)
Ostali radovi u drugim časopisima (4)
Radovi u postupku objavljivanja (5)

Prve dvije knjige su posebno zanimljive. Radi se o istoj knjizi samo je jedna na ćirilici (Beograd, 2013.), a druga na latinici (Zagreb, 2012.). (Je li to razlog zauzimanja Borasa za povratak ćirilice u osnovne škole?) Te dvije knjige su doktorat Petra Jandrića, koju je kao knjigu Boras podpisao i radi čega je izbila afera:

http://vijesti.hrt.hr/374297/moze-li-dizertacija-postati-knjiga-a-mentor-koautor

Od 22 poglavlja u knjizi samo je 1 samostalni rad.
Udžbenici i skripta: od 6 samo je 1 samostalni rad.
Znanstveni radovi u drugim časopisim: od 32 rada ni jedan samostalni rad.

ako zbrojimo ove tri kategorije (poglavlja u kjizi, udžbenici, skripte, znanstveni radovi u drugim časopisima) ukupni samostalni uradak je 3%.

Znanstveni radovi u zbornicima skupova s međunar.rec.: od 48 radova ni jedan samostalni rad.
Drugi radovi u zbornicima skupova s recenzijom : od 6 ni jedan samostalni rad,

Vjerojatno ste se naslušali priča o CC časopisima. Ima li Boras takovih radova uopće? Morao sam ipak pogledati web of sciences da ne gledamo na njega kao na rektora sveučilišta bez ijednog CC rada. Situacija je ovakva:

Za Pecaric J*:

broj clanaka: 612 (all databases 624)

broj citata: 3475

Za Boras D* (nakon sto se izostavi nekoliko clanaka Boras Dragane i Boras Damira lijecnika iz Kanade):

broj clanaka: 22 (all databases 22)

broj citata: 27

Da, treba imati doprinos sličan Borasovom da bi nekog rektora zanimao netko sličan Pečariću, zar ne?

Ali moramo ga pohvaliti: provjerom njegovih CC radova u bazi web of science može se pronaći da rektor Boras ipak ima 1 (JEDAN) CC rad. Čestitamo iako provjerom u http://mjl.clarivate.com/cgi-bin/jrnlst/jlresults.cgi?PC=MASTER&ISSN=0263-5577

mi za taj časopis izbaci da je samo u SCIE! Ja sam u životu napravio samo DVA CC časopisa, a on ima objavljen (možda) jedan u nekom takovom časopisu!

A, postoji još jedno pismo koje je napisano još prije ovoga od akademika Rudolfa. To je pismo prof. dr. Miroslava Tuđmana mentora i Borasa i moje kćerke (tada i sada zastupnika u Hrvatskom saboru) u kome daje 9 primjera lažnih optužbi na FF-u na njegov račun i račun moje kćerke u kome Tuđman tvrdi da je moja kćerka kolateralna žrtva napada na njega. To pismo je profesor Tuđman poslao svim članovima njihovog Zavoda, dakle i Borasu.

To pismo je poslano i Vlatku Previšiću tadašnjem dekanu FF-a.  U cijeloj priči posebno mi je zanimljivo da autori teksta u Biltenu tvrde kako je on „rektorov prijatelj“. Njemu se još 2016. godine obratio tadašnji državni tajnik za visokoobrazovanje, zajedno su zaključili kako su na FF-u prekršili zakon u slučaju moje kćerke, a onda je rektorov prijatelj izigrao i državnog tajnika i prof. Tuđmana i moju kćerku. Državni tajnik mi je napisao: „Razočarala me činjenica da mi je čelnik Filozofskog fakulteta obećao da će problem pokušati riješiti na fakultetu, što nije učinio.“

Treći kolega je sudjelovao u nekom razgovoru o tom Borasovom odnosu prema njegovom mentoru prof. Tuđmanu i mojom kćerki. Nazvali su me telefonom i ja sam potvrdio priču. Kolega ipak nije vjerovao i provjerio je kod samog rektora. Rektor je negirao da mu je prof. Tuđman bio mentor!

Kada sam to doznao uputio sam im e-mail s linkovima gdje mogu vidjeti da je Tuđman Borasov mentor. Spomenuo sam im i moj intervju na koji Boras nije reagirao:

REKTOR BORAS IMA KOMPLEKS MANJE VRIJEDNOSTI PREMA PROFESORU TUĐMANU

  1. kolovoz, 2017.

http://www.tjedno.hr/rektor-boras-ima-kompleks-manje-vrijednosti-prema-profesoru-tudmanu/

Vjerujem tvrdnji iz članka objavljenog iz Biltena, da je Boras uradio sve što treba da bude ponovno izabran. Kada je mogao biti izabran na FF-u na kojemu i danas vode borbu protiv onih koji pružaju „klerikalni otpor sekularnoj državi“.

Dvije zanimljivosti želim spomenuti.

Kada sam s prof. Tuđmanom bio u Čavoglavama, spomenuti profesor s FF-a je komentirao kako moja kćerka može biti na FF-u kada joj mentor i otac idu u Čavoglave. A ovi napadi su i postali posebno snažni poslije Peticije ZDS – peticije kojom smo branili Thompsona i Bojnu Čavoglave od napada iz vlasti. Napadi još traju, a imamo i:

http://www.maxportal.hr/premium-sadrzaj/thompson-osvojio-i-hollywood-bojna-cavoglave-je-hit-u-novom-filmu-glasovitog-luca-bessona/

Inače sve ovo me jako podsjeća na jedan izbor u Akademiji. Na sjednici mog razreda rekao sam da ja neću glasovati za jednog predloženog kandidata.

Tada mi je jedan kolega rekao:

-Kolega Pečarić, pa ne možete biti protiv kolege zato što se političi ne slažete!

-O čemu govorite dragi kolega. Pa ja i predloženi kandidat se debelo politički slažemo. Ali ja s njim ne bih ni kavu popio.

Tako i sada. Mojim odlaskom u mirovinu nestaje i bilo kakva obaveza da na mojim radovima stoji sveučilište na kome biraju čovjeka s kojim ja ni kavu ne bih popio.

Josip Pečarić

glasbrotnja.net

About glasUrednik

Pročitajte i ovo

Ivica Ursić – OTPOČINITE MALO

„I sedmoga dana Bog dovrši svoje djelo koje učini. I počinu u sedmi dan od …