Utorak , prosinac 1. 2020.
Naslovnica / Najnovije vijesti / Društvo / Ante Glibota: Kad pravna država umire od srama: Hrvatska!

Ante Glibota: Kad pravna država umire od srama: Hrvatska!

U vremenima kad opasna pandemija zaokuplja pažnju svakog pojedinca i ukupnost globalnog javnog mijenja, očekujući dobre vijesti znanstveno-medicinskih središnjica, kako se riješiti ovog izuzetno opaka virusnog oboljenja, koji je odnijelo već sada na drugi svijet preko 200.000 ljudskih duša, kao direktnom posljedicom ove zaraze, s kojim se u svakodnevlju bore desetci i stotinama milijuna humanih duša širom svijeta, a kojem je i teški tribut platila i životima i njenim posljedicama i naša Domovina Hrvatska, suočena sa COVID 19, ali i sa nizom drugih i još opasnijih ugroza, «virusnim» pogubnim prijetnjama.

RH ulazi u to isto vrijeme u najveće opasnosti, po njenim realnim gospodarskim performansama i pokazateljima i kojima je zakoračila duboko, ušla u fazu stanja koji se naziva u poslovnom svijetu tako-zvanog, grčkog sindroma. Stanje, koji ne obećava bilo koje dobro, kojim svjedočimo, dovodeći u upitnost samu opstojnost, hoćemo reći njenu državnu sigurnost i neovisnost RH. Slijedom pravne nesigurnosti, permanentnog silovanja duha države prava, koncentriranjem vlasti u tipično diktatorskim manirama, koje je premijer Andrej Plenković koncentrirao u svojim rukama, u zajedništvu sa potkupljenim besramnim medijima i priležništvom policijsko-vojnom i pravosudnoj vlašću, bez limita, to je postala naša realnost. Hrvatska danas, više nije demokratska država, to već i vrapci na stablima pjevaju! Ona je postala otužna, iscijeđena, oskvrnuta, uništena tvorevina, antidemokratski “upravljana“ i autokratski vođena država razgrađenog i uništenog gospodarstva i industrije, bilo koje ozbiljne proizvodnje, sada i zasigurno posrnulog turizmom, kojim se ostavljao tračak nade ili kao posljednjom slamkom spasa. Sa žaljenjem moramo reći, da naša Domovina, danas, više nije država prava, već otužna sjena države, u koju su brojni hrvatski branitelji založili svoje živote, a svi slojevi hrvatskog naroda, u domovini i dijaspori, u zajedništvu sa predsjednikom Franjom Tuđmanom tu državu i ponovo uspostavili!

Gospodarska katastrofa koju Hrvatska danas živi u ukupnosti Plenkovićeva mandata vladanja, u kojem je uspio spustio rang hrvatske države na najniže moguće grane već gotovo četiri godine, od kada vodi Hrvatsku. To nije stanje mjereno nekim imaginarnim mjerilima, već onog proizišlog iz izvješća EUROSTAT-a, OECD, MMF-a, koja nas navodi na iznjete zaključke, bez pristranosti u očitavanja stanja, mjerenim meritornim europskim i svjetskim mjerilima i nepobitnim pokazateljima i indicijama. Stanje pokazuje, da se radi o upitnosti metoda vladanja, intelektualnim nedosljednostima, koja nas zorno upućuju na zaključak, temeljne nedoraslosti upravljača, nesposobnost dokučivanja i identifikacije potrebnih promjena, nužnih reformi i društva i gospodarstva, shvaćanja potreba naroda, konačno i trenutka, kojim se najavljuju nužno potrebne promjene, kroz izraz želja i vizija, kojem se cilju država stvarno vodi. Pače, on se svakim novim danom potvrđuje, kao totalno promašeni političar, koji ignorira i metode suvremenog upravljanja, ali i metode identifikacije problema i rješenja sve naraslih novih problema društva i države. Njemu je dokučno jedino stil upravljanja, po špranci komunističkih nebuloza, prijetnjama, osobnim i javnim terorom, metoda koje želi nametnuti kao jedinu mogućnost, i od toga stila promovirati svoje nakaradnosti, uspostaviti to kao nekakav furiozni model “novo-hrvatske demokracije“, koncentracijom policijske, vojne, pravosudne, izvršne i medijske moći u jednim jedinim, Plenkovićevim rukama! Naša mu je poruka: Ne Plenkoviću, mi smo taj model živjeli i proklinjali od 1945 do 1990, gotovo pola stoljeća, nama je bilo dostatno i tog stila i te šprance razmišljanja. Taj stil se može samo okarakterizirati danas kao stil nesposobne, nedorasle osoba, koja je promašila trenutak istine. Nama ne treba još jedan diktatorski nastrojen vlastodržac po svaku cijenu, lišena upravljačkih znanja, a isto tako i onih najosnovnijih i neophodno potrebitih demokratskih načela vladanja, respektabilne javne i civičke dimenzije vlasti i ponašanja, kojim bi trebao inspirirati život jedne demokratski intonirane evropske države i naroda, njenog okružje.

Andrej Plenković je dio već ucijenjene tradicionalno goluzne političke hrvatske političke “elite“, koja se stavlja u službe nekih silnica, protu narodnih, anacionalnih oligarhijskih struktura, kojima se udjeljuj buduće “velike uloge“ kojom se nude “zgodni slatki kolačići“, sa svim pogodnostima, konfortabilnim računčićima, da odigraju precizne uloge. Usput, može ih se štipnuti za guzu, kao i narediti izvršiti i izglasavate zakone, koji stvaraju pogodnu infrastrukturu za odigrati najprljavije uloge, pa i one protiv državnog i nacionalnog interesa Vlada i država koje vode. Sve su taj tip ljudi sposobni odigrati, kako bi zadržali pozicije za njihove “velike i buduće uloge“. Sve dok ga se ne odbaci poput Sanadera, koji je imao maniju otvaranja bankovnih računa, brzog bogaćenju i za svaki slučaj sumama na bankovnim računima razasutih na svim meridijanima.

Vlada kojom Plenković upravlja, ponaša se kao jedna razularena nesposobna, dramatična, totalno dezorijentirana mafijozna grupa, koja je uzurpirala mandat, a koju joj je hrvatski narod povjerio vlast po ustavnim načelima, dovodeći iz dana u dan, svojim odlukama, ponašanjem i praksom u sve ozbiljnije gospodarske i društvene probleme, rezultantom svakodnevne travestije, padovima na svim Euro-barometrima. Zapravo mi već dulje vremena živimo u grčkom scenariju, a da toga najširi slojevi društva nisu ni svjesni. Mediji, koji su dio te iste prijevare i tragikomedije, plešu u ritmu Plenkovićeve glazbe, i dakako, to ne razotkrivaju, osim eto ovog časnog naslova u kojem se javljam.

Od njenih nastupnih dana Vlada RH pod Plenkovćevom palicom se svakim novim danom udaljivala od Ustavnih načela Republike Hrvatske, a svojim brojnim odlukama je iznevjerila narod i ustavna načela, koja je bezuvjetno trebala i morala štitit, a principe provoditi u svim svojim odlukama i djelatnostima! Premijer i Vlada su svojim odlukama izvršila i faktičku, lako dokazljivu stvarnu veleizdaju, potkopala temelje gospodarskih i socijalnih principe, na kojima je utemeljena Hrvatska država, njena misaona vertikala i vjekovni interesi hrvatskog naroda. Plenković i njegova mafijozna udruga su podredili državni interes, interesima njegovih interesnih grupa, koji su i osramotili hrvatski narod, jer mu sada, po najnovijim vijestima iz Europske Unije predstoji da mora vratiti preko 3 milijarde u fondove EU, koje je on i uz blagoslov njegove vlade podijelio svojim okultnim grupama i njegovim pajdašima i time zabio po neznam koji put, nož u leđa, osramotio hrvatski narod pred svom evropskom i planetarnom javnošću.

Međutim, ovo je samo mala šteta, koja će biti i još daleko značajnija kad dođe na rad, vrlo brzo, plaćanje štete slijedom otimačine Agrokora, a koje je Plenković predvodio sa grupom njegovih najblažih pajdaša, koji je sa otetim privatnim vlasništvom, koje je građeno teškom mukom tridesetak godina, otimačinom predao Rusima i drugim inim stranim okultnim grupama protupravno i protiv ustavnih odrednica, kako bi zadovoljio interese svojih interesnih grupa i pajdaša.

Upravo u jednom ovakvom dramatičnom momentu masovne pandemije, dramatičnog gospodarskog rasula i situacije stanja gospodarstva, zadesilo se, da jedan takav nesposoban čovjek, tiran, poput Andreja Plenkovića, danas vodi i vladu RH, i predsjeda Europskom Unijom! Kakvog li paradoksa i nesuvislosti ! Stoga nije ni čudo da je Europa pala i pada sve niže na najniže grane, kad su takve mizerne i bez kreativnog duha kreature, protuhe, nesposobnjaci, lopuže najnižeg ranga, neosobnosti vode. Učinci su opipljivi na svakojom koraku oko nas! Europi slijedi dezintegracija, koja je i formalno započela odlaskom Engleza. Ostaje nam još samo, da zvučno zavapimo, sa pogledom prema nebeskim, kozmičkim prostranstvima, dižući naše ruke prema božjoj Providnosti: O tempora o mores…Ne ponovilo se nikada više!

Ovih dana dolazimo ponovo i još ne znam po koji puta do iznenađujućih saznanja da taj isti Premijer VRH, nakon gotovo polovice članova njegove Vlade, koji su pritiješnjeni javnim i vidljivim dokazima koje kakvih koruptivnih i inih marifetluka, javnih i civičkih nepodopština su morali dati ostavke u vladi, se dopisuje još jednu protuustavnu ulogu. Riječ je o izboru za jednog od najviše predstavnika sudbene vlasti, zamjene problematičnog okultnog Državnog odvjetnika. Na javni natječaj koji je raspisan javilo se pet-šest kandidata i zamislite, tko te iste ljude anketira, poziva na razgovor? Nitko drugi do Premijera VRH Andreja Plenkovića. Pitam se što rade službene državne službe i provjerne agencije oko provjere i kredibilnosti, zadovoljenja ponuđenih uvjeta iz natječaja, koja trebaju biti pretresene, rangirane, objelodanjene? To nije uloga ili funkcija, posao premijera VRH! Jedino ako Plenković ne koristi tu prigodu da jednostavno prišapne kandidatima, “ako želite tu funkciju morati će te mi dati garanciju da će te suditi po mojim naputcima“. Jeli to moguće u jednoj državi prava, da se premijer dopušta taj luksuz, pozivati, anketirati dužnosnike pravosudne vlasti? Mi smo znali, kao i sva hrvatska javnost, koju uzimam svjedokom, da se on tom metodom i logikom služi kroz čitav njegov pređeni put mandata kao premijer, ali nismo znali da je ipak toliko glup, da je to i ovom javnom gestom djelotvorno pokazao na uvid općinstva. Što samo govori o njegovom osjećaju sigurnosti i osjećaju nedodirljivosti, da se tako despotski ponaša. Gdje je to još moguće? Sjevernoj Koreji, Katangi… Odgovor je, nigdje u demokratski intoniranom svijetu! To je moguće samo u jednoj banana republici ili u RH, koju je nažalost Andrej Plenković pretvorio, svojom praksom i ignorancijom osnovnih postulata pravne države i ustavnih odrednica, u banana republiku.

Prakse pravnih načela i precizne podjele izvršne vlasti, od one pravosudne, zakonodavne i izvršne o kojoj se dakako vodi računa u svakoj uređenoj ustavnoj pravnoj državi, on je doveo u jedno sramotno stanje, besramno ga stavlja pod noge, obespravljujući ga, pretvara u prašinu i gnojivo!

Morati će mo podučiti Premijera Plenkovića, jer iako je on po profesiji pravnik, ali očito nije shvatio, ili ne želi shvatiti, da ovim činom uzurpira ustavne odrednice RH, ili se bar tako ponaša, kao da ne želi shvaćati odrednice Hrvatskog Ustava, koji stavljaju i hrvatski narod i institucije pod kapu države prava, što bi primjerice francuski konstitucionalisti ili ustavni pravnici nazvali Etat de droit, državu prava. Drugim riječima takove ustavne odrednice karakteriziraju četiri osnovna elementa:

  1. Precizna hijerarhija normi, u kojem svako pravilo izvlači svoj legitimitet proizišlog iz legitimiteta usklađenog sa višim principima;
  2. Separacija vlasti organizirane po Ustavu RH kroz čin nezavisnost pravnog sustava ili vlasti u odnosu na izvršnu ili pak legislativnu pravosudnu (parlamentarnu) vlast;
  3. Jednakost svih, bilo fizičkih ili moralnih subjekata, naspram pravnih regula;
  4. Podložnost države, koja se podrazumijeva kao moralna osoba, respektom pravnih propisa.

Sve ove i druge odrednice inspirirane i proizišle iz hrvatskog Ustava, Andrej Plenković  sustavno i od samih početaka svoje vlasti, dovodi u upitnost i svjesno ne poštuje te odrednice. Sva praksa mafijozne otimačine Agrokora, to na najeklatantniji i najdelikatniji način izvanredno ilustrira, iako su ga čak i ugledni profesori ustavnog prava i ustavni specijalisti upozoravali i tvrdili da sve što je napravio u Agrokoru, da je to protuustavno i da će to završiti loše, kako za državu, a isto tako i za Plenkovića i VRH, konačno da će to stvoriti jedan presedan, napraviti nepreglednu trajnu i privremenu i inu štetu za legalne vlasnike Agrokora, kojima je tvrtka bespravno oteta, a koju štetu će svakako hrvatska država morati nadoknaditi u zajednici svih aktera kriminalne aktivnosti, koju je orkestrirao i vodio nitko drugi do Andreja Plenkovića.

Naime, on se vodio u svojoj pohlepnosti i pohlepnosti svojih ortaka u otimačini Agrokora principom legicentrizma (prioritet zakona), u kojem se političke odrednice zasnivaju isključivo na zakonima kao izrazu ili ekspresiji opće volje, u kojim suvereni narod, izražava svoju volju kroz ili preko svojih predstavnika u parlamentu(Saboru), neprimjenljiv za hrvatski Ustav. Legicentrizam su primjerice bili i one odrednice i osnovice pod kojima se primjerice vodila i živjela III i IV Francuska Republika od 1875 sve do 1958, od kada na inicijativu Generala de Gaulla se promulgira novi Ustav V Republike[1] , a po kojem obrascu je napravljen i Ustav RH. Hrvatski Ustav kao i onaj V Francuske Republike, fiksira uvjete i limite aktivnosti administracije, čvrstim ogradama limitira i određuje trojedinstvo vlasti, ustroja pravne države na Ustavnim odrednicama RH, utemeljenog na hijerarhiji normi.

 

Upravo ova hijerarhija pravnih normi će neminovno i neizostavno, kad pravna država proradi, dovesti jednog lijepog dana Andreja Plenkovića u Remetinac, gdje će moći meditirati pravne nijanse i sustavno silovanje Hrvatskog Ustavnog zakona, jer se kao student prava, očito više bavio Kardeljevim i Marksovim ideologiziranim idiotarijama, umjesto da se priskrbio osnovice pravničkih vrlina i znanja. U toj činjenici je i odgovor na mnoga pitanja, koja se nameću i provlače kao nit kroz ovaj kratki tekst, dajući na izvjestan način i signifikantni odgovor, za one voljnih da ga dokuče.

 

U Parizu, na dan Svetog Josipa radnika,1. svibnja, 2020.

Ante Glibota,

Vice-Predsjednik Europske Akademije Znanosti, Umjetnosti i Književnosti (EASAL)

[1] Adaptiran referendumom od 28. rujna 1958. i promulgiranog 4. listopada 1958. godine.

glasbrotnja.net

About glasbrotnja.net

Pročitajte i ovo

Rudi Tomić: Libreto za duhovnu operu ARMAGEDON

Otkrivenje / Apokalipsa                Otkrivenje apostola Ivana obrađuje svršetak svijeta. Konačna bitka Krista i Sotone …