Srijeda , listopad 17. 2018.
Naslovnica / Istaknuto / Antun Babić: Moj napaćeni hrvatski narode, ovo je već javno ludilo naših političara!

Antun Babić: Moj napaćeni hrvatski narode, ovo je već javno ludilo naših političara!

Nakon što je tjednima bombardirala Vladu RH o problemu velikog iseljavanja mladih iz Hrvatske (zbog kojeg Hrvatska umire), predsjednica Kolinda Grabar Kitarović je, prema pisanju Večernjeg lista, danas, 25. lipnja 2018., nakon sv. mise u Crkvi sv. Marka izjavila: “mobilnost sama po sebi dobra, jer nudi priliku za rad i školovanje, istaknuvši kako se nada da će se u Hrvatskoj stvoriti uvjeti koji će svima omogućiti da se vrate u domovinu”. Dakle, predsjednica se sada samo nada. A tko će ostvariti tu nadu? Zar je zbog drugog mandata odustala od svoje odgovornosti, konstruktivnog kritiziranja premijera Plenkovića i njegove za Hrvatsku katastrofalne politike?

Plenkoviću: a što je sa Švicarskom ili Austrijom, umjesto Afrike?


Još luđu izjavu poslije sv. mise za Domovinu dao je europski kamikaze Andrej Plenković. Taj sada već sasvim u vremenu u prostoru izgubljeni sluga Brisela u svojoj je izjavio rekao nešto što se nitko u Hrvatskoj nije usudio reći od uspostave samostalne hrvatske države 1991. godine. “…Imate ogromne plus demografske trendove u zemljama Afrike i srednjeg istoka gdje je sasvim druga situacija, tamo je takvo siromaštvo da bi svi vapili da imaju standard kakav je u Hrvatskoj”.


Ovo je najvjerojatnije najnehrvatska izjava premijera Republike Hrvatske nakon što se Hrvatska obranila od velikosrpske agresije. Dati takvu izjavu na Dan državnosti najbolji je pokazatelj posebne arogancije i neosjetljivosti premijera prema Hrvatskoj i hrvatskom narodu. Zar je srozavanje Hrvatske na razinu Afrike konačan cilj Plenkoviće politike? Na nažu veliku tragediju, na jako je dobrom putu.

 

Promašena izjava kardinala Bozanića

 

Nažalost, ni kardinal Bozanić, u inače dobroj propovijedi, nije izabrao pravi trenutak i prave riječi kad je govorio o onima koji se u zadnje vrijeme iseljavaju iz Hrvatske. Prozvao ih je za manjak ljubavi prema domovini zato što odlaze iz Hrvatske. I ja sam 1968. godine bio primoran napustiti Hrvatsku, ali samo zato što je mojoj obitelji, zbog ratne prošlosti, Hrvatska bila maćeha, a ne majka. Nažalost, zbog svekolike pljačke Hrvatske, ni danas nije drukčija situacija za siromašne slojeve Hrvata, a posebno u našoj uništenoj Slavoniji. Bilo bi korisnije i pravednije da je kardinal oštricu svoje kritike usmjerio prema na misi nazočnim političarima koji su bili ispred njega, a ne, u većini, na jadne ljude čiji život i životnu perspektivu je uništila protuhrvatska politika pokvarenih hrvatskih političkih i gospodarskih elita, pa su otišli tražiti spas u druge zemlje. Ako neće Crkva davati utjehu napaćenom hrvatskom narodu, tko će drugi?

Što se s našim nadanjima u političkoj emigraciji i nadanjima domoljuba u Hrvatskoj još iz vremena dok je Hrvatska bila zarobljena u komunističkoj Jugoslaviji, kako Hrvatska ima potencijal razviti se u Austriju, ako ne i Švicarsku? Bio sam jedan od tih koji su nakon povratka u Hrvatsku 1990. bili spremni žestoko se posvaditi sa svakom osobom u Hrvatskoj koja bi me pokušala uvjeriti da Hrvatska neće za deset godina dostići Austriju kad je riječ o standardu života njezinih stanovnika. Naravno, tada sam vjerovao ne samo u poštenje hrvatskog naroda, nego i u vrhunsku sposobnost i znanje hrvatskih intelektualaca disidenata. Bila je to velika zabluda.

 

Odgovornost hrvatske političke emigracije


Danas se svakome jasno kako je hrvatski narod u domovini izgubio svoje dostojanstvo i hrabrost te nezainteresirano gleda kako Hrvatska i hrvatski narod umiru. S druge strane, hrvatsko iseljeništvo se okrenulo sebi zbog zavjere protiv Hrvata u svijetu koja se sustavno provodi još od Vlade premijera Josipa Manolića. Veliku odgovornost za nepoželjan razvoj hrvatske države imamo i mi koji smo bili aktivni u političkoj emigraciji, tj. u iseljeništvu. Na naš poziv i naš poticaj dr. Tuđman i HDZ-e dobili su svekoliku financijsku i političku potporu hrvatskog iseljeništva, kako je i tražio tadašnji povijesni i politički trenutak u Hrvatskoj. Ono što mi u emigraciji nismo smjeli učiniti jest prepustiti sve poluge vlasti bivšim komunistima, koji su nakon stvaranja države izigrali i nas i cijeli hrvatski narod u domovini.

 

Hrvatski narode, reci mi kako je u takvim uvjetima moguće SPASITI HRVATSKU?

 

Antun Babić

  1. lipnja 2018.

glasbrotnja.net

About glasbrotnja.net

Pročitajte i ovo

Mladen Pavković: Bruno Bušić je bio pjesnik i „atentator“ – perom!

S tugom i ponosom sjećamo se još jednog hrvatskog junaka – Ante Brune Bušića, (Vinjani …