Subota , prosinac 7. 2019.
Naslovnica / Najnovije vijesti / Društvo / Antun Babić – Moja potpora sucu Kolakušiću

Antun Babić – Moja potpora sucu Kolakušiću

Danas sam jedan dio dana proveo u Našicama. Grad je bio malo življi nego što je bio slučaj s Požegom i Novom Gradiškom. Osim što sam susreo veliki broj starih prijatelja iz djetinjstva, Pleternica me razočarala. Vido sam nekoliko manjih gradilišta, ali, s druge strane, mjesto koje je dobilo status turističkog grada, nema niti jedan restoran gdje se može ručati nedjeljom. Ipak da uopće ne idem dalje, a idem, dosadašnji boravak u Slavoniji potvrdio je sva moja strahovanja o golemoj katastrofi demografskog i gospodarskog stanja u ovoj nekada bogatoj hrvatskoj regiji.

U središtu grada u Našicama naišao sam na štand suca Kolakušića, na kojem su dvije osobe sakupljale potpise za njegovu antikorupcijsku inicijativu. Nisam odmah stao, žurio sam nešto obaviti u pošti. Vratio sam se nakon dvadesetak minuta i štand je već bio razmontiran i spremljen. Pitam ih zašto se pospremili štand. Odgovor je bio: «dobili smo dozvolu za prikupljanje potpisa do 12 sati». Zar to, nije dokaz da živimo u totalitarnom, a ne demokratskom društvu? Objašnjavam im u kakvoj sam misiji i molim ih da na jednu minutu ponovno postave štand. Gospodin Miro Skender, iz Đakova, koji je jedan od koordinatora akcije u Slavoniji, odmah je shvatio o čemu se radi i  postavio je štand.

 

Spreman sam sa svima razgovarati o mojoj kandidaturi za predsjednika države

 

Dok je g. Skender postavljao štand, ja sam se potpisao na peticiju, izjavivši da sudac Kolakušić ima moju punu i bezrezervnu potporu u borbi protiv korupcije u Hrvatskoj. Dodao sam da ukoliko se on kandidira za predsjednika države, spreman sam s njime u svakom doba razgovarati o mojoj potpori njemu, ili njegovoj potpori meni, ako on tako zaključi. Ja to iskreno mislim. To se odnosi i na svakog drugog hrvatskog domoljuba koji ima znanje i kapacitet za voditi hrvatsku državu. Hrvatska nema vremena,. Moramo stvoriti novi politički pokret koji će spasiti Hrvatsku. Na čelu pokreta mora biti hrabar i pošten domoljub, ali i osoba s velikim znanjem i iskustvom.

U gradu provodim otprilike dva sata, dijeleći letke i razgovarajući s prolaznicima i ljudima koji sjede u kafićima. Sada već znam kakve reakcije mogu na početku očekivati: «Političari su pokrali i uništili Hrvatsku; misle samo na sebe i svoje obitelji; važno je imati stranačku iskaznicu, a ne znanje; nikome više ne vjerujemo; ovo stanje se ne može popraviti, Slavonija je mrtva…»

Naučio sam se biti dodatno strpljiv. Stavljam u funkciju cijelo moje životno, radno, političko i diplomatsko iskustvo. Puštam ljude da najprije kažu što ih boli, a boli ih jako puno toga. Molim ih da pročitaju moj životopis, iz kojeg će shvatiti da se ne želim kandidirati za predsjednika države zbog vlasti, nego iz teškog osobnog razočaranja i tuge u što se pretvorio projekt – samostalna hrvatska država, za koji sam se borio pola stoljeća. Nakon desetak ili više minuta ljudi komentiraju: «naše razočaranje nije ništa osobno protiv Vas, vidimo da ste drukčiji, želimo Vam puno uspjeha, imate naš glas, ali, zapamtite, bit ćete progonjeni i neće Vam biti lako».

 

Zar ćemo mi biti generacija koja će dovesti do propasti hrvatskog naroda?

 

S tim riječima upozorenja, odlazim do Dvorca Pejačević, u kojem se nalazi i spomen soba poznate hrvatske skladateljice Dore Pejačević, rodom iz slavonske grofovske obitelji Pejačević iz Našica. Sjedim nekoliko minuta u parku i razmišljam kako lijepu zemlju mi Hrvati imamo, a, s druge strane, koliko smo neodgovorni i grubi, zapravo nemilosrdni, prema toj zemlji koja nas je hranila i očuvala u zadnji 14 stoljeća. Zar ćemo dozvoliti da mi budemo generacija koja je stvorila samostalnu hrvatsku državu, a svega nekoliko desetljeća kasnije i uništila ne samo državu, nego i izgubila svoj teritorij, a to znači i svoj identitet? E, pa dok budem živ beskompromisno ću se boriti da se ti planovi hrvatskih neprijatelja ne ostvare.

 

Ne trebaju nam lopovi i arogantni političari, nego poštene i sposobne vođe

 

Sjedam u auto i iz Našica krećem prema Osijeku. Slušam vijesti o odluci Vrhovnog suda da se bivšem premijeru Ivi Sanaderu u slučaju Planinska kazna povisi na šest godina, a da se Sanader upućuje u Remetinec, a potom i na izdržavanje kazne.

Osobno sumnjam da će ta odluka o kažnjavanju Sanadera zatvorom za jednu od njegovih korupcijskih afera uplašiti današnjeg Sanadera, Andreja Plenkovića, i njegove korumpirane ministre. U Hrvatskoj neće biti promjene dok na vlast ne dođu beskompromisni i pošteni domoljubi, ali i ljudi koji imaju znanje i iskustvo kako treba voditi i izgrađivati demokratsko društvo i blagostanje tog društva.

Antun Babić

glasbrotnja.net

About glasbrotnja.net

Pročitajte i ovo

Antun Babić: Hrvatska se ubrzanim koracima vraća u komunizam iz vremena Titove Jugoslavije

Upravo je prošla ponoć. Noćas neću lagano spavati. Jako me muči golema reklama koju sam …