Ponedjeljak , rujan 24. 2018.
Naslovnica / Istaknuto / Biblija kaže: “Tko prijatelja nađe, našao je blago.“

Biblija kaže: “Tko prijatelja nađe, našao je blago.“

Nema prijateljstva na daljinu, virtualnog, preko računala i mobitela. Bog nam je poslao sina Isusa da nas nauči koliko je važno izmjenjivati dodir, pogled, pomoć u nevolji, dijeliti tugu i radost s drugima. Bliskost se dogodila u Božiću, susretu  Boga s ljudima. Neka nam bude uzor i danas Njegov način na koji je imao vremena za druge.

Kažu iz iskustva da nema onoga koji nije osjetio veću radost kad je svoj uspjeh podijelio s prijateljem i onoga koji je manje tugovao kad je tugu s nekim podijelio. Ponekad imamo puno poznanika, a malo prijatelja. Kažemo da nam je Bog prijatelj, uvijek tu za nas, jer je bez prijatelja i najjači čovjek nesiguran.

Ako pomnije čitamo Bibliju primijetit ćemo da je Isus imao vremena za pojedinca, osobu nasuprot sebi. To se očituje u susretima koje je opisala Biblija, susretima koji su  se odvijali „licem u lice“ između Isusa i Nikodema, Samarijanke na bunaru, nemoćnog na ribnjaku, žene uhvaćene u preljubu, slijepca od rođenja i drugih koje možete pročitati u Bibliji.

On je Bog i Spasitelj, što mu je to trebalo?

Ta prisnost pokazuje njegovu ljubav prema čovjeku, konkretnom, stvarnom u svakojakim trenucima života. On nije postao čovjek za nas, nego za tebe. Umro je za mene, dakako i druge koji žive. Želim istaknuti koliko smo pred Bogom važni i veliki.

Nije on jedan od onih „veličina u društvu i Crkvi“ koji ti se obraćaju preko posrednika i koje moraš čekati da te prime i do smrti im biti zahvalan za onih nekoliko minuta koje su ti posvetili. Bilo bi dobro, ako to nekoga više zanima, analizirati svaki susret potanko. Događaji su vam poznati pa ću izostaviti potankosti i objašnjenja.

On je imao vremena za svakoga i grupno i pojedinačno. Nije se obazirao na spol, rasu i mjesto rođenja, status u društvu i zajednici. Važno je bilo da ga srcem pozovu, s njime stupe u otvoren  razgovor.

To  pravi vjernik čini u molitvi.

Kako?

Potrebno se uživjeti, dočarati njegovu prisutnost, jer on je tu pred nama, s nama osobno. Ponekad  se ne uživimo da je nasuprot nama, blizak, a ne dalek, pa kako razgovarati s nekim koga pred sobom ne gledamo? Sjećam se priče o bolesnu čovjeku koji je držao praznu stolicu uz krevet za Njega. Vjerovao je da Isus tu sjedi, vjerujući da je on  tu za njega i da sluša što govori. Bolesnika su našli  mrtva s glavom na stolici. Sigurno je vjerovao da je u Njegovu naručju. Smrt mu je zaledila radostan osmijeh.

On se obraća meni i tebi, nama, opterećenima svakojakim problemima, ima rješenje, dok mi za svako rješenje nađemo  problem. Neki su od njega tražili rješenje tajne života i smrti, kao Nikodem, Samarijanka vode žive, preljubnica oproštenje i zaštitu, bolesnik ozdravljenje. Gotovo se može naslutiti da ih je u razgovoru držao za ruku da osjete bilo njegova srca.

 

Autor: vlč. Slavko Vranjković, župnik u Nuštru

glasbrotnja.net

About glasbrotnja.net

Pročitajte i ovo

Ivica Ursić – DA SAM JA NETKO…

„Svatko želi biti netko, ali nitko se ne želi potruditi oko toga.“ (Goethe)   Koliko …