Utorak , veljača 25. 2020.
Naslovnica / Najnovije vijesti / vijesti / BiH / DOMPES: Kuća kruha i duha

DOMPES: Kuća kruha i duha

Dompes je ispit savjesti svakog građanina, izazov na koji se mora pozitivno odgovoriti i pokazati osjećaj za ugrožene. Jedno naspram drugog – Zvonik mira i Međunarodni centar za dijalog u Dompesu govore ne samo o idejnim tvorcima nego i o njihovim graditeljima i prijateljima, onim koji suosjećaju sa siromašnima.

„Ima puno obitelji koje nisu imućne, a imaju po tri studenta. Ima onih koji žele studirati, a nemaju nikakva primanja i mi im želimo omogućiti da mogu studirati. Pučka kuhinja namijenjena je beskućnicima i nastojat ćemo im omogućiti jedan obrok. Međunarodni centar za dijalog služit će svima, jer dijalog treba svima i uvijek, a posebno u Mostaru gdje se još na svakom koraku osjećaju poslijeratne posljedice.“

Ovo su riječi poznatog hercegovačkog franjevca fra Ike Skoke, gvardijana Franjevačkog samostana sv. Petra i Pavla, kojim je u stvari markirao glavne zadatke i sadržaje budućeg  studentskog doma – Dompes- Domus panis et spiritus – Kuća kruha i duha. Eklatantan primjer kontinuiteta višestoljetne misije članova franjevačkog reda koji su svojim temeljnim opredjeljenjem oduvijek bili vezani uz puk-pomagali mu u nevolji, prosvjećivali ga, pružali mu moralnu podršku, branili od tuđinskih vlasti, jednostavno uvijek mu bili vjerni i odani. Voditelj projekta „Dompes“ i odgojitelj postulata je fra Iko Skoko, spiritus movens akcije koja zahtijeva ne samo vizije nego i neprekidne pragmatične višesadržajne akcionosti.

U cilju podrške razaslano 30.000 pisama

Dompes, koji se nalazi na lokaciji gdje je nekad izgrađen objekt  Hrvatskog pjevačkog društva „Hrvoje“, zaprema oko 4.500 četvornih metara površine zašto je bilo potrebno osigurati sredstva u iznosu od 4,5 milijuna maraka.

Upornošću fra Ike Skoke veći dio je osiguran od strane donatora, građana, udruga, institucija, župljana i brojnih firmi. S kolikim je entuzijazmom prišao realizaciji ovog veoma složenog projekta vidi se po tome što je u svijet poslao 30.000 pisama i oko 100.000 fotografija kao najuvjerljivijih  dokumenata o izgledu razrušenog objekta Hrvoja, fazama rada i gotovog doma. Takva žilavost se rijetko viđa u akcijama za ugrožene a čije su želje za sticanjem akademske titule akcentirane. Takvima će Dompes uskoro pružiti ruku podrške koju nisu mogli dobiti u svojoj siromašnoj obitelji.

Treba podsjetiti da je fra Iko Skoko prethodno sa svojom braćom franjevcima iz Franjevačkog samostana sv. Petra i Pavla u Mostaru realizirao sadržaje u Mostarskom zvoniku mira Franjevačke crkve sv.Petra i Pavla. Ta turistička destinacija na visini od 80 metara sadrži Međunarodnu galeriju mira i edukacijski centar. Predviđeno je da svako veleposlanstvo sa sjedištem u Bosni i Hercegovini ovoj galeriji pokloni po jedno likovno djelo čime bi se osigurao potreban fundus radova tematski vezanih za mir.

Franjevci u službi naroda

Od utemeljenja Franjevačkog reda (1209.), kao važne sastavnice obnoviteljskog nastojanja katoličke crkve, dijeli nas 808. godina i nakon njihovog dolaska u Hercegovinu osnovali su Hercegovačku franjevačku provinciju Uznesenja Blažene Djevice Marije i za svo vrijeme do danas oni ne samo da šire Kristovo evanđelje nego su uključeni u gotovo sve pore života puka.

Pored duhovnog narodu su uvijek nudili i materijalnu podršku. Akcija za izgradnju Dompesa je u stvari kontinuitet njihovog humanitarnog djelovanja. Uostalom fra Iko Skoko,  kao veoma pragmatična ličnost, nositelj je priznanja „Mimar mira“ kojim je opečaćena uloga u građenju mira i povjerenja među narodima.

Radovi na ovom objektu su počeli 14.siječnja 2015. godine a franjevački kroničar je zabilježio čak i vrijeme tog značajnog događaja. U kroniku je zapisano – 9,20 sati.

Ta osobina franjevaca da sve precizno zabilježe i navedu je samo jedna od impresivnih osobina koje im osiguravaju visok ugled. Da nije tako ne bi mogli precizirati  na samom startu izgradnje da će svečano otvorenje kuhinje za beskućnike, o kojim je do sada brinula Udruga „Minores“, biti 5. rujna 2017. godine  na blagdan sv. Majke Tereze. Ovo su već reference pred kojima zastaje dah, s obzirom na okolnosti današnjeg aktualnog društvenog života.

Jedan od sadržaja Dompesa je Međunarodni centar za dijalog i on će, kako najavljuju franjevci, nositi naziv Sveti Franjo – oličenje svetačkog primjera osobine poniznosti- krijeposti za koju se kaže da je najrjeđa među ljudima, a koja je u suštini uvijek potrebna. Sveti Franjo je jedan od prvih začetnika dijaloga kao efikasnog i civilizacijskog načina za rješavanja bilo kakvih sporova. Suština veličine sv. Franje leži u tome što je učio kako čovjek  sam sebe poštuje kad se ljubi drugi, dakle kad se pokazuje ljubav prema svakom božjem stvorenju. Njegovi sljedbenici su uvijek pratili narod nudeći mu svaku vrstu podrške. Hercegovački franjevci su svom puku čuvali vjeru, jezik, narodnu svijest, poticali su kulturni, prosvjetni i vjerski preporod. Franjino i franjevačko geslo glasi „Mir i dobro“, a ono se upravo na primjeru izgradnje Dompesa u potpunosti potvrđuje.

 „Ja – brat čovjek“

Prema projektu Dompes će imati 64 sobe za 150 studenata slabog materijalnog stanja, zatim osam učionica, višenamjensku dvoranu i pomoćne prostorije. Objekt ima šest etaža računajući podrum,  prizemlje, 4 kata i mansardu.

Iz života sv. Franje Ivana Bernadonea, mladog Asižanina, jedan detalj je posebno zanimljiv i privlači pažnju. Naime kad je tražio smisao svog života i put kojim bi trebao ići, kao ključnu odrednicu postojanja, čuo je riječi: „Franjo , idi i popravi moju crkvu“.Pravilo i život Male braće franjevaca jeste održavanje  svetog Evanđelja. Ali pored te glavne misije franjevci su maksimalno bili usresređeni na svaku podršku svom puku. Tu je najbolje potvrđena Franjina opredijeljenost na čovjeka koja se potvrđuje u sintagmi „Ja-brat čovjek“ jest ja i moj najbliži. U odluci da sagrade Dompes sadržana je poruka blaženog Julijana iz Spayera: „Non soli sibi vivere, ed et aliis proficere“. U prijevodu to znači: “Ne živjeti sam za sebe nego i drugome koristiti“. Mostarski franjevci su dosljedni u realiziranju svih ovih zadataka koje su stoljećima potvrđivali u svom djelovanju. Dompes je prirodni kontinuitet takvog odnosa prema svom narodu.

U počast fra. Didaku Buntiću

Pučka  kuhinja u Dompesu ime će dobiti po fra Didaku Buntiću za kojeg njegov učenik fra Oton Knezović tvrdi da je „najoriginalnija, najjača i najizrazitija ličnost u novijoj povijesti Bosne i Hercegovine.”

Iduće godine se obilježava 100-obljetnica godišnjica od kada je spasio djecu iz Hercegovine od gladi. Za vrijeme gladi zbog suša u Hercegovini spašavao je djecu odvodeći ih u Slavoniju, Srijem i Bačku, gdje ih je udomljavao. Franjevci su fra Didaku ovim činom podigli najveličanstveniji spomenik jer upravo ta kuhinja simbolizira ono po čemu je najviše upamćen u pomaganju izgladnjelih. Fra Didak je za svojih 25 aktivnih i plodnih godina života zabilježio čitavu lepezu djelatnosti od karitativne, prosvjetne, kulturne, edukativne, graditeljske, gospodarske,humanitarne do zastupničke. Čak je radio na pomirenju suprotstavljenih političkih stranaka. Pučka kuhinja u Dompesu će svakom beskućniku osiguravati po jedan dnevni obrok. Na blagdan sv. Majke Tereze Pučka kuhinja „Fra Didak Buntić“ otvorit će svoja vrata za gladne sugrađane.

S druge strane, na svakom katu jedna soba će biti prilagođena studentima s poteškoćama u kretanju.

Nazivi soba po donatorima

Akciju prikupljanje sredstava za izgradnju Dompesa pokrenuo je franjevački samostan sv. Petra i Pavla pod sloganom Darujmo im dom. Sobe će jedno vrijeme nositi nazive donatora i to je lijep primjer zahvalnosti za učinjeno djelo. Jedna studentska soba nosi naziv „Dubrovnik“ jer je  donaciju dodijelio gradonačelnik Dubrovnika dr. Andro Vlahušić. Projekt je pomogao i Središnji državni ured za obnovu i zbrinjavanje R Hrvatske. Franjevci iz Klagenfurta sa svećenikom fra. Franjom Vidovićem, kao i fra. Niko Leutar iz Badena gdje djeluje katolička misija Aargau, pružili su ruku podrške shvativši plemenite namjere svoje braće iz Mostara. Primjer obitelji Miličević iz Mostara, koja je darivala veliki lonac za Pučku kuhinju „Fra Didak Buntić“ zorno govori  sa kolikim oduševljenjem narod prihvata i podržava ovu, za današnje vrijeme, zaista jedinstvenu inicijativu. Još uvijek se sređuju utisci sa humanitarne nogometne utakmice pod bijelim Brijegom između Humanitarnih zvijezda iz Hrvatske i reprezentacije Dompes-a.

Dalekovidnost mostarskih franjevaca ogleda se u činjenici da su već u toku razgovori sa predstavnicima Ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva HNŽ, i Agronomsko i prehrambeno-tehnološkim fakultetom Sveučilišta u Mostaru o mogućnostima uzgoja hrane za potrebe Dompesa.

Savršeno dobrom organizacijom, što je također jedna od bitnih vrijednosti franjevaca, animirani su brojni donatori iz cijelog svijeta. Franjevci u Chichagu i „Hrvatska žena“ su organizirali donatorsku večeru i postignut je željeni efekt. U Australiji i Austriji su animirani tamošnji humanitarci.

Graditeljska tradicija franjevaca

Kad se zna da su hercegovački franjevci tokom povijesti uzimali učešća u izgradnji crkava, kapela, župskih kuća, vjeronaučnih dvorana putem kojih su još efikasnije razvijali svoje pastoralno djelovanje, ne treba da čudi ovaj njihov korak vezan za Dompes.

Radi ilustracije navodimo samo neke primjere iz dalje povijesti. Franjevačka crkva u mostarskom naselju Zahumu građena je pod upravom o.Petra Bakule. Uprava i rukovođenje radovima za pripadajući samostan uz crkvu povjerena je fra. Nikoli Šimoviću, novizabranom čuvodržavniku. Andrija Šaravanja je gradio samostan na Humcu i propagirao je u narodu sadnju maslina, duhana i loze. U izgradnji crkve u Duvnu aktivno je sudjelovao fra. Mijo Čuić  koji je putovao u USA da sakuplja milodare. Prvu župnu crkvu u Drežnici sagradio je fra Mijo Nikolić. Fra Didak Buntić je 1905. uz pomoć subraće i naroda započeo gradnju velike bazilike na Širokom Brijegu.  Čak je podigao zgradu za duhansku stanicu, trasirao nove ceste i širio poštansku i telefonsku mrežu.

Iako sam nije ostavio uklesano ime na nekoj ploči crkve u Širokom brijegu, ipak je cijela crkva njegov otisak. Međutim, njegova braća franjevci su povodom obilježavanja obljetnice u toj crkvi postavili spomen ploču s natpisom „Fra Didak Buntić 1871-1922.“  Fra Iko Skoko sa svojom braćom franjevcima nastavlja tu plemenitu misiju za dobrobit svog naroda, grada Mostara i Hercegovine.

Dompes je ispit savjesti svakog građanina, izazov na koji se mora pozitivno odgovoriti i pokazati osjećaj za ugrožene. Jedno naspram drugog – Zvonik mira i Međunarodni centar za dijalog u Dompesu govore ne samo o idejnim tvorcima nego i o njihovim graditeljima i prijateljima, onim koji suosjećaju sa siromašnima.

Dnevni list

glasbrotnja.net

About glasUrednik

Pročitajte i ovo

Velika potražnja za stanovima, evo koliko je kvadrat u Mostaru, Banjoj Luci, Bihaću, Tuzli…

Iako se već dugo govori o iseljavanju stanovništva, te sve manjem broju građana u Bosni i …