Nedjelja , prosinac 15. 2019.
Naslovnica / Najnovije vijesti / Društvo / dr. Ćavar: 11. ožujka – Spomendan na preminuće kardinala Franje Kuharića

dr. Ćavar: 11. ožujka – Spomendan na preminuće kardinala Franje Kuharića

Drage prijateljice i prijatelji, Hrvatice i Hrvati!

Jedanaestog ožujka spomendan je na preminuće u blaženu Vječnost, 2002. godine, u 83. godini života, velikoga hrvatskoga sina i, moglo bi se reći, uz blaženog kardinala Alojzija Stepinca, najvećeg duhovnoga oca, humanista i moralnog autoriteta u hrvatskome narodu, zagrebačkog nadbiskupa i kardinala, mons. Franje Kuharića, počasnog doktora zagrebačkog sveučilišta i počasnog akademika Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
Dvije tisuće i dvanaeste godine, odlukom Hrvatske biskupske konferencije, započet je i proces njegove beatifikacije, odnosno proglašen je Slugom Božjim.
Budući da je jako dobro poznavao djelovanje i stvarnu životnu svetost hrvatskoga mučenika od strane zločinačkog komunističkog režima, blaženoga kardinala i zagrebačkog nadbiskupa dr. Alojzija Stepinca, jer su rodom iz istoga kraja i jer ga je nadbiskup Stepinac 1945. godine zaredio za svećenika, te njemu i dugim tadašnjim ređenicima rekao da ih šalje u “krvavu kupelj”, što se, na žalost, i obistinilo u velikoj mjeri i u svećeničkom životu kardinala Kuharića.
On se, kao svećenik, nadbiskup zagrebački i hrvatski kardinal, uvijek, i u vrijeme totalitarnog zločinačkog komunističkog sustava, neumorno i neustrašivo zauzimao za istinu o kardinalu Stepincu, osobito u propovijedima u zagrebačkoj katedrali svake obljetnice smrti kardinala Stepinca, 10. veljače, i privlačio mnoštvo slavitelja svete mise i slušatelja, vjernika hrvatskoga naroda.
U vrijeme Domovinskog rata i najžešće velikosrpske agresije na Hrvatsku i mnogobrojnih četničkih zločina nad hrvatskim narodom i hrvatskom zemljom, kao najveći vjernik, dobrotvor i humanist, govorio je još 1991. godine, u propovijedi na blagdan sv. Lovre u Petrinji: “Ako je moj protivnik spalio moju kuću, ja neću zapaliti njegovu! Ako je razorio moju crkvu, ja neću ni dirnuti njegovu, dapače, čuvat ću je. Ako je napustio svoj dom, ja neću ni igle uzeti iz njegova! Ako je ubio moga oca, brata, sestru, ja neću vratiti istom mjerom nego ću poštovati život njegova oca, brata, sina, sestre!”.
Bio je veliki suradnik i duhovni učitelj, te veliki poštovatelj izvrsnog i odlučnog stratega i zaljubljenika u hrvatski narod i hrvatsku slobodu, dr. Franje Tuđmana.
Pod kraj života govorio je da je vrlo zahvalan Bogu, Svetoj Majci, svojim roditeljima i svećenicima odgojiteljima, jer je imao čvrstu i snažnu vjeru, pod vodstvom Duha Svetoga, koju je sačuvao, kao i ljubav prema Bogu i svim ljudima, te da su mu se ispunile tri najveće želje, a te su: da je doživio samostalnu i slobodnu demokratsku hrvatsku državu, dolazak Pape u Hrvatsku i proglašenje blaženim kardinala Alojzija Stepinca.
Za pouku svakoj političkoj eliti u Hrvatskoj, govorio je: “Ima istina od kojih se ne može i ne smije odstupiti; ima granica na kojima se mora stati; ima položaja sa kojih se ne smije uzmaknuti!”, te im je dalje savjetovao: “Vladajte principijelno, držite se načela u odnosu prema moćnima, ali pred nikim ne klečite!”.
U političkom smislu, od čelnika hrvatske politike, čelnika najznačajnijih hrvatskih kulturnih i znanstvenih institucija, pa ni najviših Crkvenih dostojanstvenika, šutnjom se prelazi preko svih velikosrpskih laži, mitova i provokacija protiv hrvatskoga naroda, ne samo iz Drugoga svjetskog rata, nego i protiv hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata. Primjerice, za Šaranovu jamu kod Jadovna ne smije se reći da je prazna od ljudskih kostiju, nego se mora plaćati svake godine lakrdije od komemoracija za 40.000 ubijenih Srba u njoj.
Prelazi se preko svih mitova i laži o radnom logoru Jasenovcu i ne traže se dokazi o milijunima ubijenih Srba ili 20.000 ubijene djece i ne govori se ništa o krivotvorenom novijem popisu od 83.000 i nešto više tobože stvarnih žrtava u Jasenovcu, kao i preko tvrdnji u Memorijalnom muzeju holokausta u Jeruzalemu o nekoliko stotina tisuća ubijenih Srba i Židova u Jasenovcu od strane Hrvata u Drugom svjetskom ratu, opet bez ikakvih dokaza, i to nitko ne demantira od strane službene politike, iako imamo normalne i prijateljske odnose sa državom Izrael.
Nadalje, hrvatski branitelj i mučenik Veljko Marić mora ostati zločinac po nemoralnom i bespravnom sudu velikosrpskog agresora i po dolasku u Hrvatsku ne smije obnoviti postupak kako bi dokazao da nema nikakve veze sa tim zločinom za koji je osuđen, nego mora i dalje čamiti u hrvatskome zatvoru. Znači, hrvatska država, koji je i on svojom žrtvom stvarao, nije njemu majka, pa čak ni maćeha, nego vještica koja ga dalje muči i maltretira.
Također, splitski hrvatski branitelji, optuženi za izmišljene zločine u Lori, godinama se bezuspješno bore protiv pravne nepravde svoje vlastite države, koja ih progoni svojim suđenjima i presudama na temelju agresorskih svjedoka, kao što je slučaj i sa mnogim drugim hrvatskim braniteljima, jer to tako zahtijevaju agresori i njima naklonjeni moćnici svijeta.
Milorad Pupovac, Stanimirović, Frljići, Pusići, Teršeličke, Goldsteini i slični, uz patrijarha Irineja iz Beograda, divljaju po Hrvatskoj protiv hrvatskoga naroda i hrvatskih branitelja, za hrvatske novce, i opet hrvatska službena politika i druge hrvatske institucije šute.
Vjerojatno će patrijarh srpske svetosavske crkve Irinej pisati Papi i protiv beatifikacije kardinala Kuharića, a nije ga briga za ono što mu je svojevremeno, u Hrvatskome tjedniku od 21. siječnja 2016. godine, rekao Tomislav Vuković: “Vaša svetosti (a kako ga ja nikada ne bih oslovila), bilo bi dragocjeno znati je li Srpska pravoslavna Crkva, prije nego što je 2003. godine kanonizirala episkopa Nikolaja Velimirovića (moja opaska: kao Nikolaja Žičkog) pitala za mišljenje Papinsko vijeće, Hrvatsku biskupsku konferenciju, Svjetski židovski kongres, Islamsku zajednicu, nacionalne manjine u Srbiji (…), s obzirom na to da je episkop Nikolaj otvoreno zagovarao protukatolicizam, a Papu nazivao antikristom, zagovarao grubi antisemitizam, blagoslovio četnike zbog zločina nad muslimanima, blagoslovio Momčila Đujića zbog zločina nad Hrvatima (…)”, a ja bih podsjetila i na proglašenje svetim nekakvog izmišljenog Vukašina Jasenovačkog, te više drugih zločinačkih tipova iz srpske povijesti. Dodala bih da je taj “sveti” Nikolaj silno hvalio Hitlera, te od njega bio odlikovan posebnim odličjem, a Nedićeva Srbija je također, kao prva među državama okupiranima od Njemačke, proglasila da je “judenfrei” (slobodna od Židova), koje su nažalost u svojim logorima sve pobili, a nisam čula ni da oni u Srbiji imaju ijednog pravednika među narodima, dok ih Hrvatska ima preko 100, a poznato je da su i hrvatske vlasti toga vremena štitile Židove koliko su god više mogle i da je jedino u Zagrebu cijelo vrijeme rata djelovala Židovska općina. Te činjenice izgleda nisu važne Efraimu Zuroffu, koji sa Srbima jako dobro surađuje kada se radi na optuživanju Hrvata.
Gdje je, zbog cjelokupnog takvoga stanja u Hrvatskoj i šutnje najodgovornijih (bez obzira na dužničko ropstvo u koje su nas namjerno i planski doveli svi oni na vlasti od 2000. godine na dalje, a što bi trebalo itekako istražiti i procesuirati, a ipak se ništa ne čini), njihovo dostojanstvo i dostojanstvo hrvatskoga naroda i hrvatske države, koje bi trebali štititi bez obzira na posljedice? Neka svatko zaključi sam! Istina je važnija od svega! Isus je rekao: “Ako ostanete u mojoj riječi, uistinu, moji ste učenici; upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi.” (Iv 8:31-32).

dr. Ružica Ćavar

***

KARDINALU FRANJI KUHARIĆU

Jedanaestog ožujka, u jutarnje sate,
Zvona s Katedrale zagrebačke zvone,
Sa tužnom viješću za sve Hrvate,
Da Kardinal prijeđe u vječnosti one.

Među nama živim nema ga više,
Ostadoše samo njegova djela,
Neka o njem povijest hrvatska piše,
I Kristova Crkva, na zemlji cijela.

On život svoj časni Kristu posveti,
U najtežem vremenu povijesti Hrvata,
Tu silnu snagu, samo čovjek sveti,
Mogao je imati nakon onog rata…..

Trideset ljeta kormilar je bio,
Na brodu koji Hrvatska se zove,
Katoličke Crkve, Hrvatima mio!
Trpeći brojne režimske okove….

Kuharić odlazi k Stepincu svome,
Blaženiku svetom Domovine naše,
Sa Šeperom skupa, rodu hrvatskome,
Oni za života sve od sebe daše.

Najveća vam hvala Kardinali naši,
Ostajte s nama kroz vijeke vjekova,
Hrvati su bili i ostat će vaši,
Do kraja svijeta, kroz stoljeća nova.

Neizmjerna hvala Primasu Hrvata,
Kardinalu našem Franji Kuhariću,
Nek Kristova Ijubav primi našeg brata,
U svetome svome trojedinom Biću.

Slobodna Hrvatska u temelju svome,
Ugrađenog ima svog velikog sina,
Simbola slobode rodu hrvatskome,
Zato će ga vječno slavit Domovina.

U Zagrebu, 11. 3 . 2002., Mate Ćavar

glasbrotnja.net

About glasbrotnja.net

Pročitajte i ovo

Antun Babić: Hrvatska se ubrzanim koracima vraća u komunizam iz vremena Titove Jugoslavije

Upravo je prošla ponoć. Noćas neću lagano spavati. Jako me muči golema reklama koju sam …