Četvrtak , kolovoz 16. 2018.
Naslovnica / Najnovije vijesti / Društvo / dr. Ćavar – Apsurdne li države Republike Hrvatske!

dr. Ćavar – Apsurdne li države Republike Hrvatske!

Razumljivo bi bilo da ako je jedan povijesni i samosvojni narod zajedno sa svojom zemljom okupiran od druge strane države ili ako mu je silom i stjecajem okolnosti nametnuto zajedništvo u jednoj državnoj tvorevini u kojoj on ima podređenu ulogu, da je gotovo normalno da taj narod bude iskorištavan od jačih, pljačkan i guran u zaostajanje, ali takvo stanje je nezamislivo ako taj narod ima svoju samostalnu i slobodnu suverenu bar formalno demokratsku državu i to sa velikim žrtvama obnovljenu, obranjenu i oslobođenu od agresije, kao što je slučaj sa hrvatskim narodom i njegovom državom, međunarodno priznatom Republikom Hrvatskom.
Stoga, zbog stanja u kojem mi, kao većinski narod, živimo u svakom pogledu kao apsolutno nezaštićen i zlostavljan narod u svojoj vlastitoj državi, trebali bismo se bar prijaviti u svjetsku, tj. Guinnessovu knjigu čudnih neobičnosti i rekorda u lošim pokazateljima, po čemu bismo bar tu sigurno bili na prvome mjestu u današnjem svijetu i u svjetskoj povijesti.
Naime, upitajmo se zašto je jednoj obitelji sa djecom neophodno potreban stan ili kuća, gdje bi obitelj na sigurnome boravila i tko bi se za djecu i njihov odgoj i razvitak trebao brinuti, ako to ne bi bili na prvome mjestu roditelji, zajednički i ravnomjerno i majka i otac?
Ako se ti roditelji ne bi brinuli i skrbili za svoju djecu, kako bi ta djeca bila sretna, napredna i zadovoljna, nego se brinuli samo za sebe i svoju ugodnost, rasprodavali bud zašto obiteljsku imovinu, te se za te svrhe svoje raskoši još neprekidno zaduživali, bez ikakve odgovornosti za djecu, to bi svakako bilo zlostavljanje djece. Tada bi trebali biti i kažnjeni, te bi im trebalo biti i oduzeto skrbništvo nad djecom.
Tako isto i jedan narod, koji ima svoj prostor, jezik, kulturu i svoj povijesni identitet, treba imati svoju državu kako bi se mogao razvijati i napredovati, a i vlast koja bi se o svemu brinula i štitila svoj narod. U prvom redu, vlast bi trebala uspostaviti i održavati stabilan i pravedan pravni sustav, kako bi svi državljani bili ravnopravni i zaštićeni od nepravde i nasilja u svojoj zemlji i inozemstvu.
No, kako se brine vlast u hrvatskoj državi za svoj narod i sve državljane, posebno od 2000. na dalje?
Svi vidimo dokle smo došli u gospodarskom, socijalnom, demografskom, dužničkom i svakom drugome smislu. Gotovo svi naši susjedi iživljavaju se nad nama uzurpirajući naš preostali, od 1918. godine upola smanjeni teritorij i zlostavljaju nas, a naša vlast se ničemu takvome ne suprotstavlja, nego, na žalost, i pomaže u svemu tome.
Primjerice, u siječnju 2018. godine preminuli zvani kralj ovrha i “veliki pravnik”, mason i bogataš neizmjernim materijalnim dobrima, Marijan Hanžeković, za naše vladajuće veliki humanist, je jednom prilikom rekao da pravo i pravda nisu isto, što znači da od pravosuđa ne trebamo ni očekivati bilo kakvu pravdu.
Zaboravio je onu latinsku pravničku izreku “Lex iniusta non est lex”, prevedeno na hrvatski “Nepravedan zakon nije zakon”, i time nikoga ne obvezuje u savjesti.
Zbog takvog prava u Hrvatskoj, koje je daleko od pravde, mi imamo primjerice najgori u svijetu Ovršni zakon, zbog kojeg smo došli do preko 320.000 blokiranih građana, tj. sa članovima obitelji preko milijun ljudi, koji su socijalni slučajevi, isključeni iz svih normalnih tokova gospodarstva i koji zbog par tisuća kuna duga ostaju normalno bez krova nad glavom, praktično na ulici i to sve zato što po tome Ovršnome zakonu do ovrhe dug od 100.- kn naraste na 1.000.- kn.
Vlastodršce, bez obzira na predznak, nije za to briga, niti ih opominje famozna Europska unija, što znači da Uniji odgovara takvo stanje propasti naroda u Hrvatskoj.
Sa Slovencima vlastodršci su pristali na arbitražu o granici na moru i kopnu, na temelju slovenskih ucjena, a svatko normalan zna da bi trebalo biti i pravno i moralno nevažeće sve ono što se ucjenama postiže, a posebno i s obzirom na slovenski kriminal tijekom te takozvane arbitraže.
No, iako se vlastodršci u Hrvatskoj donekle formalno demagoški protive takvoj arbitraži o granicama, koji sporovi nisu bili ni potrebni, s obzirom na odluke međunarodne Badinterove komisije iz 1991. godine da su nakon raspada Jugoslavije granice novih država bivše republičke granice, što su sve novonastale države potpisale.
Slovenija se toga ne drži, kao ni druge susjedne države, sve na štetu hrvatskoga teritorija na kopnu i moru.
Takozvane hrvatske vlasti stalno popuštaju i sve uzurpacije prihvaćaju, malo prije ili malo kasnije, pa tako i sa Slovenijom. Već nas mediji naveliko uvjeravaju kako smo i dobro prošli, jer Slovenci nisu dobili baš sve što su ničim utemeljeno megalomanski tražili, pa da mi trebamo biti zadovoljni i tako nas psihološki pripremaju za skoro prihvaćanje svega onoga što nam je nametnuto.
U Srbiji, koja je bila agresor na Hrvatsku i tolike zločine počinila, o kojima se više ne govori i za koje gotovo nitko ne odgovara, kao da zločini nad Hrvatima uopće nisu zločini, niti plaćaju ratnu odštetu, a niti se ispričavaju, a za Srbe u Hrvatskoj sve dobivaju i još Hrvatska ulaže po visokim kamatama posuđeni novac, najviše putem Agrokora, u gospodarstvo Srbije, a do sad je uložila 750 milijuna eura, kako piše Večernji list od 29. siječnja 2018. godine, kao da se to nije moglo, kad se već posuđeno rasipa, uložiti u gospodarstvo Hrvatske. Srbiju nije briga za slučaj Agrokor u Hrvatskoj, već svu imovinu po dosadašnjem običaju prisvaja, a dugove Agrokora neka plaća Hrvatska. Oni, s četnicima na vlasti, samo provociraju i kleveću Hrvatsku u svijetu, pa i u samoj Hrvatskoj. Svojim mitovima i lažima nastavljaju agresiju i vode memorandumske ratove protiv Hrvatske, a vlasti u Hrvatskoj ponizno moljakaju njihove četnike na vlasti da posjete Hrvatsku, kako bi nas i ovdje ponovno vrijeđali, a vlasti u Hrvatskoj tako gradile tobože dobre međususjedske odnose.
Tako i nakon otvaranja njihove provokatorske izložbe o Jasenovcu u sjedištu Ujedinjenih naroda, pod nazivom “Jasenovac – pravo na nezaborav”, otvorene 25. siječnja 2018. godine, uz datum 27. siječnja, međunarodni dan holokausta, šire svoje monstruozne laži o Hrvatskoj iz Drugoga svjetskoga rata, uz tvrdnje, prema takvim lažima, da je i današnja Hrvatska ista takva.
Naši na vlasti diplomatski ništa ne čine i tobože notom prosvjeduju veleposlanstvu Srbije u Zagrebu, a u stvarnosti putem svojih državnih institucija Javne ustanove Spomen područja Jasenovac službeno propagiraju gotovo potpuno iste laži o Jasenovcu i pored mnogih znanstvenih argumenata protivnih takvim lažima.
Stoga se zaista upitajmo kakvu mi u Hrvatskoj imamo uzurpatorsku i tiransku herostratsku vlast i kome u svijetu možemo dokazati da su te tvrdnje beskrupulozne laži, ako imamo tobože svoju državu i svoju vlast? Zaista, kako je već rečeno, da narod ima vlast kakvu zaslužuje, a to je u našem slučaju, kako ja kažem, sasvim obratno i može se istinski reći da u Republici Hrvatskoj vlast ima previše dobar hrvatski narod kakvog ni u kom slučaju ne zaslužuje.

dr. Ružica Ćavar

glasbrotnja.net

About glasUrednik

Pročitajte i ovo

POČELA GLOBALNA MEDIJSKA CENZURA Optuže vas da ste fašist ili teoretičar zavjere, a onda…

Kada vam netko kaže da rastu fašizam ili komunizam, najbitniji dokaz koji mu možete predočiti …