Četvrtak , lipanj 20. 2019.
Naslovnica / Istaknuto / dr. Ćavar – Loša državna vlast je najveće zlo za jedan narod i njegovu državu

dr. Ćavar – Loša državna vlast je najveće zlo za jedan narod i njegovu državu

Sva ljudska bića imaju svoje naravno i nepovredivo ljudsko dostojanstvo, od začeća do prirodne smrti, i sva svoja ljudska, moralna i zakonska prava samim tim što pripadaju ljudskome rodu i što ih je Bog stvorio na svoju sliku i priliku, da budu suradnici Božji i da međusobno surađuju na ostvarenju boljega svijeta u svome ovozemaljskom životu.
Najvažnija karakteristika čovjeka općenito je njegova sloboda, koju Bog ni zbog kojih razloga neće dovesti u pitanje, pa ni po cijenu da se odluči na najgore zlo, jer kada bi Stvoritelj ukinuo ljudsku slobodu, samim tim bi ukinuo čovjeka.
Ni jedna druga vrsta živih bića nema tu slobodu i ona sva žive po svojim prirodnim instinktima tako savršeno ugrađenim u njihov genetski kod.
Čovjek, osim slobode, ima svoj razum i svoje osjećaje, od kojih je najvažnija djelotvorna ljubav i njegova savjest da može razlikovati dobro od zla, ako mu ta savjest nije zarasla u korov zla, koje on slobodno prihvaća, na veliku štetu svoju i drugih ljudi u svojoj bližoj i daljoj okolini.
Svaki čovjek, od postanka ljudskog roda, stvoren je kao individualno biće i kao unikat, ali nikako nije stvoren da živi sam, jer je stvoren kao muško i žensko, dva bića koja se međusobno privlače kako bi stvarali potomstvo, svoju djecu, za koju ih veže najveća naravna ljubav. Tako, povezane ljubavlju, nastaju obitelji, koje žele imati svoj obiteljski dom, ali kako ni obitelj ne može živjeti sama, to se povezuje sa drugim obiteljima, rodbinskim povezanima, ili susjedstvom.
Tako su nastale šire zajednice ljudi, tj. narodi. Kako narodi imaju svoj zajednički jezik, način življenja i svoj teritorij, oni žele imati svoju organiziranu državu za njihove zajedničke potrebe i interese, u suradnji sa drugim narodima i državama.
Da bi se odvijao skladan život u obitelji, očevi i majke trebaju voditi brigu o svim članovima. Tako i u državi, na svim razinama, treba biti izabrana vlast koja će na prvome mjestu voditi opću brigu, ravnopravno za sve državljane, a biti daleko od pohlepe i osobnih interesa.
Mnogi naši stariji preci su to dobro znali i stoga u Dubrovniku, još iz vremena Dubrovačke Republike, na vratima Gradske vijećnice stoji natpis “Obliti privatorum publica curate”, što znači “Zaboravite privatno vi koji vodite brigu o javnom općem dobru”.
To su znali, prema Bibliji, i ljudi još u starome Izraelu, tisuću i više godina prije Krista. Naime, kada se kralj Salomon, sin kralja Davida, molio Bogu kao onaj koji je određen za nasljednika kraljevstva, nije tražio ni vojnu snagu, ni bogatstvo, ni poraz svojih neprijatelja, nego je molio: “Daj mi mudro srce i znanje da mogu voditi ovaj tvoj narod”. Time je molio i za poniznost, jer, kao što je već rečeno “mudrost ne ide na visine oholosti i bahatosti, nego u dubine poniznosti”. Kralj Salomon je i autor većine mudrih izreka u Bibliji. Među tim izrekama je i ova: “Gdje pravog vodstva nema, narod propada, jer spasenje je u dobrim i sposobnim savjetnicima” (Izr 11:14).
Nažalost, to nimalo na znaju ili neće znati vlastodršci u Republici Hrvatskoj, posebno oni od 2000. godine neprekidno na dalje.
Zato nam je stanje u državi ovakvo kakvim ga vidimo i proživljavamo.
Sv. Pavao u Poslanici Rimljanima (13:1) kaže: “Svaka duša neka se podloži vlastima nad sobom, jer vlasti su od Boga”. Vjerojatno je mislio da ljudsko društvo ne može funkcionirati bez vlasti. No, svi mi u narodu to znamo da treba biti i da je jedino moralno i zakonito da bude onako kako i Ustav Republike Hrvatske u Temeljnim odredbama, Članku 1, kaže: “Republika Hrvatska jedinstvena je i nedjeljiva demokratska i socijalna država. U Republici Hrvatskoj vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu, kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana. Narod ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika i neposrednim odlučivanjem”, kao i prema Članku 3: “Sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, socijalna skrb, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i čovjekova okoliša, vladavina prava i demokratski višestranački sustav, najviše su vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava”.
No, svi mi vidimo kakvo je stanje kod nas.
Narod, kao tobože, bira vlast na općim i parlamentarnim izborima. Ta od naroda izabrana vlast vlada tako da naša država sve više propada i nestaje, pa, nažalost, nestaje i sam narod.
Do 2000. godine smo prošli strašan agresorski rat sa milijun prognanika i izbjeglica, a dug nam je bio samo 4 milijarde dolara, uz onih 5 koje smo naslijedili od bivše Jugoslavije.
Danas je dug, prema onome kako se piše u medijima, oko 65 milijardi dolara.
Sve druge zemlje bivše Jugoslavije imaju daleko manje dugove. Primjerice, Bosna i Hercegovina, koja je prošla sve slično kao i mi, ima dug oko 4 milijarde dolara, a Srbija oko 35 milijardi.
Svi vrijedni resursi naše zemlje su rasprodani i opljačkani, a zemlja je pretvorena u najgoru koloniju. Gospodarstvo, odnosno industrija, poljoprivreda i stočarstvo, su zbog uvoznih lobija gotovo potpuno uništeni. Pravni sustav ni najmanje ne funkcionira. Korupcija i klijentelizam su maksimalni.
Po svim pozitivnim pokazateljima smo na zadnjem mjestu u Europskoj Uniji, a po negativnostima smo pri vrhu Europe i svijeta.
Tko je za takvo stanje kriv, nego vlast?
Narod svjesno i podsvjesno, pa i instinktivno zna što je za njega dobro i sigurno ne bi stalno birao one koji ga u propast vode.
Znači da nešto nije u redu sa izbornim sustavom i da su medijske manipulacije prevelike, te da takav sustav treba mijenjati. Narod je pokušao promijeniti stanje putem peticija sa gotovo nemogućim referendumskim uvjetima i prikupio potpise više od 10% birača koji zahtijevaju svoje pravo na referendum, no sve je od strane vlasti onemogućeno.
U Katekizmu Katoličke Crkve jasno piše: “Ako se dogodi da vladari izdaju nepravedne zakone ili poduzimaju mjere koje se protive moralnome redu, te odredbe ne vežu u savjesti. U tom se slučaju sama vlast posve ruši i završava u bezakonju… Ljudsko zakonodavstvo ima karakter samo ako je u skladu sa zdravim razumom; zato je jasno da ono dobiva svoju snagu od vječnog zakona. Ukoliko bi se udaljilo od razuma, trebalo bi ga proglasiti nepravednim, jer ne bi ostvarilo pojam zakona; to bi prije bio neki oblik nasilja.”. Da je u nas prisutno nasilje i tiranija vlasti, čista je činjenica.
No, kako se riješiti takve vlasti? Hrvatski bi narod, kao kulturan, dobroćudan i katolički, naravno želio mijenjati vlast mirnim putem, ali su nam demokratski načini potpuno uskraćeni.
Politički aktivni domoljubi stalno govore o lustraciji, a zaboravljaju da je demokratska hrvatska država šaptom pala 3. siječnja 2000. godine i da je tadašnja uzurpatorska vlast, na čelu sa SDP-om i predsjednikom Mesićem, izvršila potpunu lustraciju hrvatskih domoljubnih kadrova i pročistila u svojim neviđenim čistkama sve domoljubne djelatnike, do posljednje čistačice. Budući da je takva vlast ostala neprekidno do danas, bez obzira na stranački predznak, onda ne razumijem kako će oni lustrirati sami sebe?
Nadalje, aktualni domoljubi se pokušavaju organizirati, pa putem izbora mijenjati nepravednu vlast. Od toga neće biti ništa, jer se ni najmanje ne poštuje Članak 3 ustava o ravnopravnosti svih birača. Kao što znamo, neki su daleko privilegirani, kao takozvane nacionalne manjine, a veliki dio hrvatskoga naroda, osobito oni sa prebivalištem izvan Republike Hrvatske, je totalno diskriminiran putem uvjeta glasovanja.
Pitam se, čemu ustavni zakon o privilegijama nacionalnih manjina u Hrvatskoj, ako već postoje međunarodni dokumentu o nacionalnim manjinama kojih su se dužne pridržavati sve zemlje potpisnice, a to je primjerice Okvirna konvencija o zaštitni nacionalnih manjina, Preporuka iz Lunda o učinkovitom sudjelovanju nacionalnih manjina u javnom životu, te Deklaracija o pravima osoba koje pripadaju nacionalnim ili etničkim, vjerskim i jezičnim manjinama? Zar im ne bi bila dosta vijeća za nacionalne manjine da bdiju nad izvršavanjem svih njihovih prava, kao što je slučaj u mnogim drugim državama Europe i svijeta?
Dakle, domoljubni političari bi se po svaku cijenu najprije morali izboriti za ravnopravnost birača, prema Članku 3 Ustava Republike Hrvatske, jer Ustavni zakon o nacionalnim manjinama, budući da je organski, po pravnoj snazi je ispred drugih zakona, ali je ispod Ustava.
Ako hoćemo promijeniti vlast na miran način, a to istinski želimo, i budući da su pred nama već ove 2019. godine izbori za Parlament Europske Unije i predsjednički izbori, a sljedeće godine i parlamentarni, onda se svakako treba izboriti za ravnopravnost birača, na unutarnjoj pravnoj razini ili žalbama na međunarodnim sudovima, kao i za donošenje ispravnog Registra birača, a ne da u njemu bude i oko 200.000 fiktivnih osoba.
Stoga bih vas željela podsjetiti i na jedan moj članak o toj problematici: “Teška diskriminacija Hrvata, hrvatskih državljana izvan Republike Hrvatske” od 5. studenog 2015. godine.

http://www.hrsvijet.net/index.php/vijesti/43-glas-hrsvijeta/40102-teska-diskriminacija-hrvata-hrvatskih-drzavljana-izvan-republike-hrvatske

Ružica Ćavar, dr. stom. i dr. med.
počasna predsjednica Hrvatskog pokreta za život i obitelj i
počasna članica predsjedništva Hrvatskog žrtvoslovnog društva

glasbrotnja.net

About glasbrotnja.net

Pročitajte i ovo

General Sačić i Pero Kovačević u Bujici: Između politike Plenkovića, Milanovića i Kolinde nema razlike!

RUŽA TOMAŠIĆ DEMANTIRALA PISANJE VEČERNJAKA: “MOJ GLAS 100 POSTO IDE ŠKORI!”   Godine 2014. Zoran …