Ponedjeljak , prosinac 16. 2019.
Naslovnica / Najnovije vijesti / Društvo / dr. Ćavar – Navik on živi ki zgine pošteno!

dr. Ćavar – Navik on živi ki zgine pošteno!

To su riječi mladoga hrvatskoga kneza Frana Krste Frankopana, koji je sa samo 27 godina podnio mučeničku smrt, odsijecanjem glave, zajedno sa svojim šurjakom, suprugom svoje sestre Katarine, hrvatskim banom Petrom Šubićem Zrinskim.
Osuđeni su od strane bečkoga dvora cara Leopolda I i pogubljeni u Bečkom Novom Mjestu 30. travnja 1671. godine.
To im bijaše plaća za sve što učiniše oni i njihove obitelji, kao i cijeli hrvatski narod, u obrani tadašnje takozvane kršćanske Europe od osmanlijske najezde i osvajanja onoga vremena.
Tako učiniše najvišim hrvatskim prvacima zemlje kraljevine Hrvatske, koja nije bila pokorena, nego je dragovoljno i pod ugovorom pristupila u personalnu uniju sa Habsburškom monarhijom, mogli bismo reći ondašnjom Europskom unijom.
Ti hrvatski prvaci, od kojih je jedan Petar Šubić Zrinski, ban nekad samostalne i slavne kraljevine Hrvatske, bijahu na prijevaru domamljeni u glavni grad zajedničke monarhije i u montiranom suđenju osuđeni na najstrašniju smrt.
Ipak, u tim strašnim trenucima u njima ne bijaše mržnje ni proklinjanja, nego, u zadnje jutro svoga života, prethodne večeri pomireni s Bogom u svetoj ispovijedi, nakon što su napisali pisma svojim obiteljima, sudjelovali su na svetoj misi i primili tijelo Kristovo, pripravljeni i ohrabreni za svoj prelazak u vječnost.
Ta smrt je imala nesagledive posljedice za daljnju povijest i sudbinu hrvatskoga naroda. Sav imetak im je oduzet i tu su kasnije naseljeni oni čije potomke, na žalost, i u današnje vrijeme, neprijatelji naši i njihovi truju lažima protiv hrvatskoga naroda.
Te moćne hrvatske plemićke obitelji, Šubića Zrinskih i Frankopana Bribirskih, bile su potpuno uništene.
Mletački veleposlanik u Beču je tada pisao u Veneciju: “Ovo je kraj dviju najuglednijih obitelji živućega svijeta. Osobito Zrinski bijaše cijenjen, jer 60 potkraljeva ili banova dade njegov rod Hrvatskoj”.
Još bih željela napomenuti da je pogubljeni hrvatski ban Petar Zrinski, osim sina Ivana Antuna, koji je nakon dugogodišnje robije u tamnici završio svoj život, te kćeri grofice Jelene Zrinske Rakoczi, imao i dvije kćeri časne sestre. Jedna je bila Aurora Veronika (1658-1735), uršulinka, poglavarica samostana u Celovcu u Austriji, gdje joj je i majka Katarina Zrinska, velika i vjernica i književnica, preminula dvije godine nakon obiteljske tragedije. Druga je bila Judita Petronila (1652-1699), časna sestra klarisa i predstojnica samostana u Zagrebu. Pokopana je, što je za sve nas posebno značajno, u crkvi Sv. Marije na Dolcu u Zagrebu. Grobnica joj je na prostoru oltara, kod ambona.
Hrvatski narod ne zaboravlja svoje velikane, iako to i u današnje vrijeme čini hrvatska politika, jer ih gotovo ne spominje.
Posmrtni ostaci tih naših velikana su 1919. godine preneseni u zagrebačku katedralu, gdje su i njihove biste.
Svete mise za njihove plemenite duše se slave gdje god ima Hrvata, a posebno svečano u zagrebačkoj katedrali, gdje je se služila svečana sveta misa i 30. travnja 2017. godine u 10 sati, koju je predvodio biskup u miru mons. Juraj Jezerinac i održao nadahnutu homiliju. Susret je započeo okupljanjem ispred zagrebačke katedrale. Nakon svečanog ulaska za Zrinskom gardom iz Čakovca, položeni su vijenci pred spomen obilježjima bana Petra Zrinskog i kneza Frana Krste Frankopana.

***

Posljednje pismo Petra Zrinskog svojoj supruzi Ani Katarini, napisano dan prije smaknuća:

Moje drago serce. Nimaj se žalostiti sverhu ovoga moga pisma, niti burkati. Polag Božjega dokončanja sutra o desete ore budu mene glavu sekli, i tulikajše naukupe tvojemu bratcu. Danas smo jedan od drugoga serčeno proščenje uzeli. Zato jemljem ja sada po ovom listu i od tebe jedan vekovečni valete, Tebe proseči, ako sam te u čem zbantuval, aliti se u čemu zameril (koje ja dobro znam) i oprosti mi. Budi Bog hvaljen, ja sam k smerti dobro pripravan, niti se plašim. Ja se ufam u Boga vsemogučega, koji me je na ovom svitu ponizil, da se tulikajše mene hoče smilovati, i ja ga budem molil i prosil (komu sutra dojti ufam se), da se mi naukupe pred njegovim svetim thronušem u diki vekovečne sastanemo. Veče ništar ne znam ti pisati, niti za sina, niti za druga dokončanja našega siromaštva, ja sam vse na volju Božju ostavil. Ti se ništar ne žalosti, ar je to tak moralo biti. U Novem Mestu pred zadnjim dnevom mojega zaživljenja, 29 dan aprila meseca, o sedme ore podvečer, leta 1671. Naj te Gospodin Bog s moju kčerju Auroru Veroniku blagoslovi.

Groff Zrini Petar

***

Zrinjski-Frankopanka

Pojmo pjesmu, mili druzi,
Pjesma nam je srca jek,
U veselju i u tuzi
Mila kano mača zvek;

Često ga je Hrvat trgo,
A tuđincu tek na spas,
Ali on nas u zlo vrgo,
Za uzdarje – prezrev nas!

Gdje slobode sad su dani
Što ih Hrvat cijenit zna?
Gdje su Zrinjski, Frankopani,
Gdje su ona lava dva?

O, tko svoju zemlju ljubi
I tko ne će biti rob,
Tomu krvnik glavu rubi,
Taj u hladan pada grob!

Ali takvi dični muži
Žive dok i narod sav,
On za njimi vazda tuži,
Ko na grobu miran lav;

Slabić samo suze lije,
Muža resi uzdah tih:
Rob im slavom spomen vije
I veliča pjesmom njih.

Pojmo slavu mučenika,
Što se nisu dali trt,
Već su rado na silnika
I u samu pošli smrt!

O, tko svoju zemlju ljubi
I tko ne će biti rob,
Tomu krvnik glavu rubi,
Taj u hladan pada grob!

August Harambašić

***

Molimo se da ti naši mučenici budu proglašeni svetima!

dr. Ružica Ćavar

glasbrotnja.net

About glasUrednik

Pročitajte i ovo

Antun Babić: Hrvatska se ubrzanim koracima vraća u komunizam iz vremena Titove Jugoslavije

Upravo je prošla ponoć. Noćas neću lagano spavati. Jako me muči golema reklama koju sam …