Četvrtak , studeni 21. 2019.
Naslovnica / Najnovije vijesti / Društvo / Ina Vukić: Srbija sebe učinila Judenfrei, Hrvatska nije!

Ina Vukić: Srbija sebe učinila Judenfrei, Hrvatska nije!

Simone Weil (francuska filozofkinja i politička aktivistica) rekla je u svojoj knjizi Potreba za korijenima: uvod u izricanje dužnosti prema čovječanstvu (The Need for Roots: prelude towards a declaration of duties towards mankind; Routledge i Paul, 1952) da je istina “potreba duše”. Rekla je: “Potreba za istinom je potreba više sveta od bilo koje druge potrebe. Ipak, ona se nikad ne spominje. Čovjek se naprosto boji čitati kad jednom shvati količinu i monstruoznost materijalnih neistina koje su paradirane čak i u knjigama uvaženih autora. Nakon takvog shvaćanja čitamo kao da pijemo iz kontaminiranog izvora.” Dani u kojima je Weil živila isti su oni u kojima živimo i živjeli smo desetljećima, gdje politika priječi put istini i činjenicama, a dužnost prema čovječanstvu prečesto ostaje nebitna.

 

Srbija je s Efraim Zuroffovom (voditeljem jeruzalemskog ogranka Centra Simon Wiesenthal) vidljivom pomoći uspjela sebe i Srbe osloboditi krivnje za stravične zločine u Drugom svjetskom ratu koje su počinili Milan Nedić i njegova vlada te Četnik Draža Mihajlović i Četnici, izjavila je nedavno dr. Esther Gitman, svjetski uvažena povjesničarka iz SAD-a i Izraela.

Dvije stvari su me potaknule da napišem ovaj članak. Prvi je nedavni nastup gnjeva Efraima Zuroffa, objavljen u srpskom Kuriru, u kojem Zuroff povikuje kako bi se ploča posvećena blaženom Alojziju Stepincu, postavljena na Putu suza (Via Dolorosa) u Jeruzalemu, trebala srušiti, jer prema Zuroffu ploči posvećenoj Stepincu nema mjesta nigdje u svijetu, pa kaže da će se on aktivirati i potruditi da ju se skine iz Jeruzalema. Kada pogledamo istinu i činjenice o Stepincu koje su nam od 2000. godine pružila istraživanja  dr. Esther Gitman, iz kojih je jasno da je Stepinac u stvari igrao vodeću ulogu u spašavanju Židova i drugih etničkih skupina tijekom Drugog svjetskog rata, onda nam je jasno da Zuroffov gnjev u stvari izražavanje čiste, odvratne mržnje prema Hrvatima koja nije usađena u činjenicama o hrvatskom narodu. https://www.kurir.rs/vesti/drustvo/3300429/sramna-spomen-ploca-u-izraelu-zurof-za-kurir-tabli-alojziju-stepincu-nije-mesto-u-jerusalimu?fbclid=IwAR3J9si4edoCHC2sIKtC4zqBV3BBaVp7V51sjPYA3_GM5qjAHpho2sUgbv8

Javno komentirajući putovanje premijera Netanyahua u Ukrajinu prošli tjedan, koje se uvažava kao još jedna prilika za procjenu odnosa Izraela s postkomunističkim novim demokracijama istočne Europe, a posebno onima s holokaustskom prošlošću sudjelovanja u sustavnom masovnom ubojstvu Židova, Zuroff kaže da je Ukrajina posljednjih godina jedan od najgorih prijestupnika u smislu iskrivljavanja povijesti holokausta i slavljenja pojedinaca koji su surađivali s nacistima u provedbi Konačnog rješenja. https://blogs.timesofisrael.com/727833-2/

To bi bilo u redu da nam istina ne govori da je Zuroff preuzeo na sebe kako bi pomogao i pomaže Srbiji da iskrivi povijest holokausta u Srbiji! Čujemo u vijestima da Srbija planira usvojiti zakon o stvaranju memorijalnog centra u Beogradu za desetine tisuća Židova, Srba i Roma ubijenih od strane nacista u Drugom svjetskom ratu, čime se sprječava planove preuređenja dva koncentraciona logora u glavnom gradu u komercijalni prostor. Nacrt zakona bit će upućen parlamentu u studenom uz “aktivno sudjelovanje židovske zajednice u Srbiji”, rekao je Efraim Zuroff novinarima nakon sastanka s predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem ovog tjedna. Kazao je da je dobio uvjeravanja od srpskog čelnika da će zakon biti usvojen i da će vlada osigurati sredstva za spomen obilježje. Čini se da činjenica da su Srbi, a ne Nijemci, dovodili mase Židova na pokolj u Drugom svjetskom ratu, ne odvraća Zuroffa od povlačenja s puta na kojem Srbija prikriva svoju ulogu u holokaustu. https://www.bloomberg.com/news/articles/2019-08-29/serbia-vows-to-block-plan-to-turn-nazi-death-camp-sites-to-shops

O svim zločinima treba razgovarati otvoreno, ali ne koristeći laži i mišljenja kao činjenice, a Zuroff upravo to čini.

Drugi razlog za pisanje ovog članka je krajnje žalosna i zlobna usporedba Milorada Pupovca današnje Hrvatske s Nezavisnom Državom Hrvatskom. “Ne bih htio da ova zemlja doživi isto ono iskustvo, koje je doživio jedan pokušaj u 20. stoljeću, da se stvori Hrvatska država i koji je kolabirao … Kako sada stvari idu, kako se dobar dio ljudi u ovoj državi, uključujući i one koji sjede s nama u Saboru, odnosi prema toj mogućnosti ona nije nerealna,” rekao je Pupovac. https://narod.hr/hrvatska/vlada-porucuje-pupovcu-neprimjereno-je-usporedivati-hrvatsku-i-ndh#disqus_thread

Dok je hrvatsko vladino rukovodstvo reagiralo na Pupovčeve riječi kao neprihvatljive, misli se posrću za pitanjem zašto nema jačih koraka za pokretanje postupaka koji bi Pupovca uklonili iz Hrvatskoga sabora. Hrvatski je sabor utemeljen usred krvave srpske agresije nad Hrvatskom i članovi Pupovčeve uže obitelji bili su aktivni u toj agresiji i u etničkom čišćenju Hrvata iz njihovih domova. Pupovac godinama divlja protiv hrvatske neovisnosti i po putu širenja laži o Hrvatskoj iz Drugog svjetskog rata, baš kao što i Zuroff, prikrivajući i opravdavajući komunističke zločine da navedem samo nekoliko njegovih javnih aktivnosti koje zapravo osramoćuju i lažno okarakteriziraju samu zemlju u čijem saboru sjedi.

Duboko uznemirujuća stvar u tvrdnjama Zuroffa i Pupovca o besmislenim i nemogućim brojkama za koje kažu da je hrvatski ustaški režim ubio jest da o tim izmišljenim brojevima govore kao da su činjenice, a kako bi njihova kleveta protiv Hrvatske bila što dublja. Iznenađuje me činjenica da nitko u hrvatskim državnim vlastima koje štite javnost od tako groznih neistina još nije pozvao ovo dvoje ljudi na odgovornost i prisilio ih da dokažu provjerljivu činjeničnu utemeljenost svojih tvrdnji glede broja žrtava u Jasenovcu za koje tvrde da su istiniti.

Ono što se tiče holokausta u Srbiji, što muči mnoštvo širom svijeta, jest da su sami Srbi svu krivicu za istrebljenja stavili na Nijemce koji su bili okupirali Srbiju! S druge strane, Srbi neće učiniti isto kad su u pitanju zločini u vezi s holokaustom počinjeni na hrvatskom tlu pod njemačkom okupacijom! Srbi će nastaviti klevetati Hrvatsku nazivajući je marionetskom državom nacističke Njemačke, ali to neće učiniti za Srbiju koja je, zapravo, bila više marionetska država nacističke Njemačke nego Hrvatska (cilj NDH za neovisnost, za samoodređenje, čini se, je bio mnogo jači od srbijanskog).

Iako se čini da se Izraelac Efraim Zuroff i hrvatski Srbin Milorad Pupovac neće zaustaviti pred ničim u prekrivanju, ili bar dovođenja u beznačajnosti, strahota istrebljenja Židova u Srbiji u Drugom svjetskom ratu, na nama je svima da se pobrinemo za istinu, da se prava i provjerljiva istina govori koja. Jedno je sigurno i provjerljiva je istina da su sama Srbija i Srbi bili su istrebljivači Židova u Drugom svjetskom ratu, a ne srpski okupatori, Nijemci, kako to Zuroff i Pupovac žele da svijet vjeruje. Srbi su bili voljni i dragovoljni, najvoljniji u Europi, partneri u stjecanju Judenfrei statusa Srbije bez; to su učinili brzo i odlučno, to su učinili do svibnja 1942.!

Dr Esther Gitman, vodeća povjesničarka specijalizirana za spašavanje i preživljavanje Židova tijekom Drugog svjetskog rata, posebno na području bivše Jugoslavije (uglavnom Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Srbije), u više je navrata u posljednje vrijeme komentirala oštro kritizirajući divlje tvrdnje Efraima Zuroffa vezanih za zločin holokausta u Hrvatskoj i kardinala Alojzija Stepinca koje ne stoje na bilo kakvim provjerljivim nalazima te  njegova nastojanja u pokušajima prikrivanja ili minimiziranja zločina povezanih s holokaustom u Srbiji od strane Srba u Drugom svjetskom ratu. Često je podsjećala javnost da nalazi istraživanja potvrđuju činjenicu da je Srbija iz Drugog svjetskog rata bila jedna od prvih europskih država koja je sebe s velikim ponosom proglasila Judenfrei (Bez Židova)! Govoreći nedavno s dr. Esther Gitman, pitala sam je gdje su je njena istraživanja dovela kada je u pitanju Srbija.

“Suština je u tome da Srbija nije bila okupirana država, Milan Nedić je bio vojni premijer. Imali su svoje slobode pod uvjetom da se bore protiv komunista i ubijaju Židove. Vršili su vrlo dobar posao u prikrivanju istine od svijeta. Moje preliminarno istraživanje i sažetak ovdje su samo da pokažu koliko su vojski imali u Srbiji i što se od njih očekivalo. Srbiju je u određenoj mjeri kontrolirala nacistička Njemačka i Bugarska, i Srbija je u to vrijeme mogla slobodno tiskati vlastite poštanske markice sa svojim imenom. Toliko godina većina nas je vjerovala da je Srbija bila okupirana zemlja i da su nacisti ubijali Židove, Rome, Hrvate i druge. Nacistički režim nije imao vremena trčati za tzv. srpskim neprijateljima, to su činili sami Srbi. Preporučuje se slanje studenata u SAD (DGFP, Državni odjel. Dokumenti o njemačkoj vanjskoj politici, 1918-1945. Serija D, Vols. 11-13, Washington DC, 1960-1964. Vidi također, Sjedinjene Države “National Archives. Microcopy, – Roll-Frame, i Sjedinjene Države, National Archives. Record Group.

Ne tragajući za istinom, Srbija vara vas i vašu Hrvatsku više od sedam desetljeća. Oni su vas i vašu djecu naučili kako ste ubili 1.700.000 ili 700.000, a vjerovali ste im iako to nema nikakvog smisla. U Hrvatskoj ih je ukupno bilo otprilike 2.500.000, a Srba oko 750.000, cijela priča koju svijet i Vatikan prihvaćaju nema smisla. Molim vas, idite i potražite smisao u onom što vam se dogodilo od 1918-1941. i 1941-1945.,” naglasila je dr. Gitman.

“U travnju 1941., zapovjednik njemačke vojske izdao je proglas kojim su bili definirani uvjeti njemačke vladavine u okupiranim područjima Srbije … a 30. svibnja 1941. uspostavljena je prva marionetska vlada. To je bila uprava povjerenika na čelu s Milanom Acimovićem … Ali to su bile privremene osobe i njemačke vlasti su imale valjane razloge za odabir generala Milana Nedića u vođenju marionetske (marionetska samo u imenu) vlade. Među Srbima je bio poznat kao elitni časnik Generalštaba srpske i međuratne vojske Jugoslavije prije 1918. godine, a obnašao je dvije najviše vojne dužnosti u zemlji. Smatrali su ga čovjekom velikog osobnog autoriteta, ne samo zbog visokog profesionalnog položaja, već i zbog zapovjedničkog ponašanja na službenim položajima.

27. kolovoza 1941. Nedić je pismom obavijestio Heinricha Danckelmanna da će, nakon savjetovanja s povjerenicima i vodećim predstavnicima srpskog naroda, on (Nedić) biti voljan postati premijer ako se vojni zapovjednik složi s konkretnim operativnim uvjetima, ” nastavila je dr. Gitman.

 

Istraživanje dr. Gitman zaključuje da su Nedićevi uvjeti suradnje s Njemačkom bili sljedeći:

  • Najprije da se formira srpska vlada koja bi upravljala poslovima srpskog naroda pod nadzorom vojnog zapovjednika, u skladu s njemačkim vojnim, političkim i ekonomskim interesima.
  • Drugo, da se srbijanskoj vladi dopusti razvoj oružanih snaga (bez kojih ne bi mogla osigurati mir i red u zemlji), koje će se sastojati od žandarmerije do 10 000 muškaraca i pomoćnih oružanih snaga prema potrebi i, pomoću dozvole vojnog zapovjednika, obe snage da se opreme jugoslavenskim oružjem kojeg su Nijemci zarobili.
  • Treće, bolesni srpski ratni zarobljenici u Njemačkoj, svi zatvorenici stariji od 55 godina i oni zarobljenici potrebni za obnovu zemlje biti će pušteni svojim kućama, a srpskoj vladi biti će omogućeno slanje zaliha hrane i poboljšati obroke zatvorenika koji ostaju u Njemačkoj.
  • Četvrto, “ekonomske i administrativne granice” Srbije poboljšati će se tako što bi njemačke trupe zauzele određene prostore (znači, naizgled, sjeveroistočna Bosna).
  • I konačno, prestalo bi osiromašenje, progon i ubojstva Srba u Hrvatskoj i na bugarskim i u mađarskim okupiranim područjima.

 

Pored ovih glavnih uvjeta, Nedić je tražio i niz drugih ustupaka. Zatražio je političko vijeće koje će širiti nove političke aranžmane. Borbu protiv komunizma trebalo je smatrati prvenstveno brigom srpskog naroda i njegove vlade, pri čemu je njemačka vojska pomagala samo onoliko koliko su se sredstva koja je koristila srpska vlada pokazala nedovoljnima. U slučajevima sabotaže odmazde su se primjenjivale samo protiv onih koji su krivi, a nikad protiv nevinih, i nisu ih smjeli poduzimati sve dok srpska vlada ne dobije potpune informacije. A uporaba srpskih državnih i državnih amblema bila je dopuštena.

„Od Joze Tomaševiča saznajemo da ne postoji pisani zapis da je Danckelmann specifično prihvatio ove uvjete, ali u Nedićevu govoru povodom njegove instalacije za premijera nalazimo i njegovu zahvalu Danckelmannu „na punoj snazi vlasti [Vollmacht] čini se da je između dvojice muškaraca postojalo stvarno razumijevanje, mada samo u usmenom obliku.“ Ostali dokumentarni dokazi, uključujući cirkular koji je Turner poslao svim njemačkim područnim i okružnim zapovjedništvima u Srbiji, datiraju 2.9. 1941., pokazuje da je Danckelmann obećao Nediću da će srpske vlasti, pod njemačkim nadzorom, imati velik stupanj neovisnosti. Turner je napisao (Za Turnerovu kružnicu pogledajte Micr, No-T-50, Roll 246, Fr. 190-9 I):

Dalo se obećanje vladi da će, pod njemačkim nadzorom, dobiti najviši mogući stupanj neovisnosti u upravi, molim vas, stoga, ograničite aktivnost administrativnih grupa na isključivo nadzorne funkcije. “Napomena ministra unutrašnjih poslova Acirnovića Turneru od 16. rujna 1941., protestirajući protiv miješanja njemačkih vlasti u operacije srpske žandarmerije i drugih vladinih oružanih snaga, još je jedan dokaz da je Nedićeva administracija shvatila da će u velikoj mjeri biti slobodna u korištenju tih snaga. Naredba br. I od 5. rujna 941. godine, svi vladini službenici i sve oružane formacije pod Nedićevim zapovjedništvom potaknule su vladine dužnosnike, oružane snage i širu javnost da se odupru širenju pobune. U njoj je istaknuta potreba za disciplinom, marljivim radom, poštenjem i predanošću za dobro ljudi, točka 6. kaže: „Sve nacionalne snage, i državna žandarmerija i policija, i općenito odani srpski ljudi, mogu u ovom trenutku imati samo jedan cilj, a to je da se spasi srpski narod od novog krvoprolića i žrtvovanja, uklanjajući bez kompromisa sve one elemente u svojoj sredini koji bi željeli gurnuti naciju u potpunu propast. U tim okolnostima, moje naredbe, usmjerene preko odgovarajućih državnih organa, svi ljudi moraju bez oklijevanja izvršavati “, dr. Esther Gitman artikulirala je nalaze svojih istraživanja i zaključke koje rezultati tih istraživanja nalažu.

Teško je znati koliko će dugo žrtve holokausta i druge žrtve Drugog svjetskog rata morati čekati na pravdu, ali jedno je kristalno jasno: Milan Nedić i njegovi operativci i lojalni sljedbenici te srpski Četnici su bili oni koji su svojim djelima doveli Srbiju Drugog svjetskog rata da bude jedna od prvih europskih država koja je postala “Judenfrei” (država bez Židova); nacisti nisu dovodili žrtve na klanje, Srbi su to radili u ime velikosrpskog cilja. Srbi su tijekom Drugog svjetskog rata čistili Židove iz njihovih domova u Srbiji, isto tako kako su čistili Hrvate 1990’ih iz njihovih, a uloga Srba u komunističkim zločinima počinjenim tijekom Drugog svjetskog rata i nakon njega toliko je velika da bi njezino objelodanjivanje moglo potresti čitavo čovječanstvo svijeta. Ovo nije govor mržnje, ovo je dokumentirana i provjerljiva istina!

Ina Vukić

 

_______________

 

* Autorica Ina Vukić, rođena u Žrnovu na otoku Korčuli, u Australiju odlazi 1962. gdje završava Gimnaziju i Fakultet (Psihologija), kasnije studira u Zagrebu, također Psihologiju i diplomira u Zagrebu 1976. Godine 1980. vraća se u Australiju gdje na sydneyskom sveučilištu magistrira psihologiju, a skoro 20 godina već radi kao Glavna izvršna drektorica vladinih programa mentalnog zdravlja i razvojnih poremećaja za regiju Sjevernog Sydneya. Ina Vukić već godinama vodi jedan od svjetski najčitanijih blogova na engleskom jeziku o Hrvatskoj – “Hrvatska, rat, I budućnost”, te su do sada njezini članci uz objavljene priloge citirani u svjetski uvaženim stručnim knjigama o međunarodnom pravu i ratu devedesetih godina na tlu bivše Jugoslavije. Godine 1989. aktivira se u Australiji kao javna djelatnica u lobiranju za slobodnu Hrvatsku, a početkom 1992. postaje tajnica HDZ-Sydney te obavlja poslove tajništva HDZ Australije i Novog Zelanda dragovoljno, postaje aktivna u uspostavi diplomatskih predstavništava RH po Australiji, a humanitarni rad za pomoć Hrvatskoj i žrtvama rata rezultira i golemom pomoći Hrvatskoj i BiH. Godine 1995. odlikovana je u Hrvatskoj odličjima “Spomenica domovinskog rata” i “Red hrvatskog trolista” za posebne zasluge u stvaranju neovisne Republike Hrvatske. U Hrvatsku dolazi tri do četiri puta godišnje.

glasbrotnja.net

About glasbrotnja.net

Pročitajte i ovo

Blagdan je Svih svetih: evo kako je nastao i zašto se slavi

Blagdan je Svih svetih, dan kojim Katolička crkva slavi sve kanonizirane, ali i svece koji …