Subota , lipanj 23. 2018.
Naslovnica / Najnovije vijesti / Kolumne / Josip Pečarić – PREDSTAVLJANJA KNJIGA O GENERALU PRALJKU U HERCEGOVINI

Josip Pečarić – PREDSTAVLJANJA KNJIGA O GENERALU PRALJKU U HERCEGOVINI

Naše je veliko zadovoljstvo što predstavljamo knjige o generalu Praljku u njegovoj rodnoj Hercegovini tj. u Hercegovini velikog ratnog ministra Gojka Šuška. Dakle u Hercegovini dvojice izuzetnih Hrvata koji su u Širokobriješkoj gimnaziji sjedili u istoj klupi. Zato se zahvaljujemo organizatorima koji su nam to omogućili kao i svima vama koji ste došli na ovo predstavljanje.

Ključna riječ u ovim predstavljanjima je ZABORAV. Ne samo da se silno trude izbrisati iz sjećanja našeg naroda generala Praljka već do duže vrijeme rade i s našim sječanjem na Šuška.

Meni kao doktoru matematičkih i magistru elektrotehnike posebno je zanimljivo što je general Praljak diplomirao elektrotehniku, a Šušak je studirao matematiku prije nego što je otišao vani. A njihov profesor matematike bio je Širokobriješki zet – po meni najveći živući hrvatski znanstvenik – prof. dr. sc. Zvonimir Janko koji je dopisni član HAZU. Unatoč tome i on spada među zaboravljenje izuzetne Hrvate. A kada je odlazio u mirovinu na njegovom sveučilištu u Heidelbergu jedan poznati njemački matematičar je njegova otkrića u matematici usporedio s padom Berlinskog zida. Čini mi se da je on itekako doprinjeo u izboru studija elektrotehnike i matematike ovo dvojice naših velikana.

Veliku zahvalnost dugujemo dr. sc. Marku Tokiću koji je predstavio ove knjige (u Širokom Brijegu i Ljubuškom), kao što je to i dosad radio. U drugoj i trećoj knjizi dani su i tekstovi koji nam pokazuju kako je dr, Tokić reagirao na ČIN SAMOŽRTVOVANJA, ČIN SEBEDARJA generala Praljka. Čini mi se da je dr. Tokić prvi tako i definirao taj čin, ili sam ja prvi put to čuo od njega i od tada ga stalno i koristim.

Dr.. Tokić je predstavljao gotovo sve moje knjige koje sam predstavljao u BiH.

Na jednom od tih predstavljanja održanom u Mostaru govorio je o četiri stupa Pečarićeve Hrvatske. Ta četiri stupa su mu Franjo Tuđman, Dario Kordić, Marko Perković Thompson i biskup Vlado Košić. Više puta sam navodio te riječi dr. Tokića iznoseći svoje mišljenje da je njih dr. Tokić izdvojio kao predstavnike pojedinih skupina naših ljudi kao one koji su najviše napadani među njima. Zapravo ovo spominjem danas zato što je tu dr. Tokić i zato što mi se čini da ovaj stup koji pripada Dariju Kordiću, koji je 17. godina bio u zatvoru a jedini zločin koji su mu dokazali bio je to da je izniman Hrvat, treba zamjeniti sa stupom generala Praljka. Zahvaljujem dr. Tokiću što je to prihvatio!

Zapravo ova predstavljanja u Hercegovini su mi posebno značajna i zbog pisma 90-godišnjeg Dragana Hazlera velikog domoljuba iz Švicarske i donedavnog predsjednika HAZUDD-a, u kome on kaže  kako je 25. ožujka 2011. godine u Baselu – predložio SLOBODANA PRALJKA  za Redovnog člana – Hrv. akad. HAZUDD-a.

Doista nisam znao, a vidim da nije ni dr. Međimorec da je od 2011.-e Slobodan Praljak član HAZUDD-a!

U tom pismu je spomenuta i ploče u prostorijama HAZU Mostar na kojoj će biti unešeno i Praljkovo ime i to me je podsjetilo na riječi kojima je dr. Međimorca u Petrinji završio svoj govor predstavljanju ovih knjiga:

Kad god odem u Sunju zapalim svijeću ispod biste velikog glumca i hrvatskog branitelja Svena Laste. Volio bih da se jednog dana kraj njega nađe i bista našeg Hemingwaya. Bista već postoji, izradio ju je akademski kipar Stjepan Gračan. Mislim da bi valjalo razmisliti o takvom skromnom znaku poštovanja velikog životnog djela generala Slobodana Praljka?

S druge strane ovo Praljkovo članstvo u HAZUDDU-u i činjenica da je dr. Franjo Tuđman bio akademik, dakle redoviti član HAZU-a podsjeća me s kolikim pravom sam stalno upozoravao na bliskost ova dva hrvatska velikana.

Čin samožrtvovanja, tj. čin sebedarja generala Praljka pratit će sve hrvatske političare jer će odnos prema našem generalu biti jednostavni pokazatelj našim ljudima o njima samima. Ostvarenje želje dr. Međimorca o postavljanju biste u Slunju bio bi samo pokazatelj da se krenulo u pravom smjeru, tj. da odaju počast hrvatskim velikanima, a ne samo da misle o vlastitim interesima.  Plenković je, vidjeli smo, odmah krenuo s politikom zatiranja svakog pomena tog čina generala Praljka – čina kojim je general Praljak za prokazivanje sramotne uloge tog „suda“ učinio daleko više od svih hrvatskih političara zajedno. Zapravo su u svom nadmetanju tko će biti bolji sluga sve radili protiv hrvatske države. Pa sjetimo se  samo da je Mesić zbog lažnog svjedoćenja dva puta nagrađen mjestom predsjednika države.

Ali prvo nešto o veličini našeg generala – čovjeka koga je Hrvatsko slovo proglasilo OSOBOM GODINE, a Hrvatski tjednik OSOBOM GODINE, DESETLJEĆA,  STOLJEĆA…

General Praljak je porazio, kao što znamo i Haški sud i one koji su mu služili.. Kao da sam to i najavio još 31. siječnja 2002. na predstavljanju moje knjige Sramotni sud u Haagu, Zagreb, 2001. (a prvi predgovor Zašto zapadnim zemljama treba sud u Haagu napisao joj je Slobodan Praljak), a ponovio i dvije godine kasnije kada sam generalu posvetio svoju knjigu o Boki kotorskoj:

 

POSVETA KNJIGE „U BOKI KOTORSKOJ SVAKI KAMEN GOVORI HRVATSKI“, Zagreb 2004.

 

Posvećeno dragom prijatelju

Generalu Slobodanu Praljku

 

„General Slobodan Praljak nije samo izvanredno vodio predstavljanje ove knjige (Sramotni sud u Haagu, op JP), već je i napisao prvi predgovor knjizi. Njemu prijete Haaškim sudom još negdje od 1995. godine. Nedavno sam u Australiji, prilikom predstavljanja engleske verzije mojih knjiga Srpski mit o Jasenovcu 1 i 2, pročitao da generala ponovno spominju i tada napisao slijedeći tekst koji je donesen u ovoj knjizi.

Pa nije slučajno da se na novim optužnicama iz Haaga spominje i general Praljak. Ovaj naš general, bivši redatelj, uspješni gospodarstvenik, čovjek koji je završio tri fakulteta (jedan od njih je i elektrotehnički), stalno upozorava na tu prljavu ulogu suda u Haagu, i dokazuje da su Hrvati BiH u mnogo gorem položaju danas nego što su bili u Jugoslaviji. Doista sam ponosan što je moju knjigu “Za hrvatsku Hrvatsku” u Zagrebu promovirao uz prof. Dr. Miroslava Tuđmana i akademika Dubravka Jelčića upravo i general Slobodan Praljak. A čovjek takve biografije najviše i podsjeća na onog kome je moja knjiga bila i posvećena – Oca hrvatske države, dr. Franju Tuđmana. Optužiti Praljka slično je željama svjetskih moćnika da se optuži Tuđman. Dok je bio živ nisu smjeli osuditi ni generala Blaškića, a kamo li Tuđmana. Pričali su svašta protiv njega i ovdje na australskoj TV. Tako su kolege upitale moju kćer o tome. Rekla mi je: “Ma koga oni optužuju. Naš Predsjednik je napisao više knjiga nego što su vaši političari u životu i pročitali.” Tako će i generala Praljka danas optuživati oni koji mu nisu dostojni ni noge ljubiti. Ali u bordelu i rade samo takvi, zar ne?

U stvari čini mi se da tužitelji i suci u Haagu itekako dobro znaju za generalove nastupe i da se u ovom slučaju najbolje vidi kako je na tom sudu sve okrenuto naopako. Naime, umjesto da se general boji optužbi za navodne ratne zločine jer uviđa kako je to sudstvo kojemu istina ništa ne znači, pa se nevine ljude osuđuje na drakonske kazne, tužitelji i suci boje se suočiti s generalom jer znaju koliko će ispasti glupi i smiješni.“

Predstavljanje knjige Sramotni sud u Haagu,

Zagreb, 31. siječnja 2002.

 

Generale,

Skupili su hrabrosti suočiti se s Tobom. Doista se ponosim time što mogu reči da si mi prijatelj.

Akademik Josip Pečarić

Zagreb, 5. travnja 2004. g.

Iste godine kada smo predstavljali knjigu Sramotni sud u Haagu u samom su Sudu potvrdili istinitost mojih riječi. O tome je nedavno svjedočila njegova odvjetnica Nika Pinter. Evo djela intervjua koji to pokazuje, a koji moramo stalno ponavljati jer samo taj primjer pokazuje veličinu našeg generala:

Koliko mu je bilo opasno svjedočiti za Mladena Naletilić Tutu? Djelovalo je kao da ga tužitelj, Kenneth Scott, iz pozicije svjedoka u predmetu Naletilić uvlači u poziciju optuženik u predmetu Prlić…

– Nije to Scott mogao učiniti, on nije bio dorastao Praljku (ponavljam „ON NIJE BIO DORASTAO PRALJKU).. Činjenica je da se upravo zato što je Praljak bio suveren u predmetu Naletilić, jako zamjerio Scottu. Uvjerena sam da je Scott imao Praljka kao svoj projekt (rekao  bih da je Praljak bio projekt cijelog Suda u Haagu, J.P.). U jednom je trenutku sutkinja Maureen Harding Clark rekla Scottu: “Kolega Scott, jako ste dugo odvjetnik, imate veliko iskustvo. No, morate znati da se u svojoj karijeri možete sresti s osobom koja je jača od vas”. To je bio Praljak.

Kada je to bilo?

– Tijekom unakrsnog ispitivanja u slučaju Naletilić. Scott tada nije uspio od Praljka dobiti ništa što bi mu koristilo i mislim da je odatle proizlazila ta Scottova fiksacija na Praljka. Kasnije se to pokazalo i u suđenju Praljku. Scott je bacao naočale, izlazio iz sudnice. Jednom je prilikom, usred rasprave, izašao iz sudnice i u predmetu nije bilo tužitelja! Svi smo samo gledali što se događa, ostavio je praznu tužilačku klupu. Sasvim nedolično ponašanje i da je to napravio bilo tko od branitelja, bio bi kažnjen. Možda sam subjektivna, ali to se događalo. Mislim da je početak Praljkove optužnice bilo to svjedočenje 2002. godine.“

https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/braniteljica-slobodana-praljka-za-jutarnji-otkriva-dosad-nepoznate-dijelove-haske-slagalice-mislim-da-optuznicu-nije-procitao-evo-zasto/6850899/

Ja sam morao spomenuti knjigu o mojoj Boki koju sam posvetio svom prijatelju generalu Praljku i zbog riječi dobodošlica koje mi je uputio fra Andrija Nikič, a kojoj je očito ta knjiga poslužila kao svojevrstan uzor:

Sretan dolazak u Hercegovinu, gdje svaki kamen pjeva hrvatski.

Hvala i fra Andriji i svima vama.

Josip Pečarić

DODATAK: Jedna pjesma s predstavljanja u Mostaru

Pjesmice za naše velikane!

Što su krivi naši generali,

da im sude svjetski mešetari

Na svom  pragu mi smo ratovali,

da bi rodnu grudu obranili!

Nisu pošli u tuđu krajinu,

Branili su svoju djedovinu!

Knjige će se o ratu pisati,

naraštaji naši će čitati!

Povijest piše a i narod pamti,

kako su se sudili Hrvati!

Čuvali smo mi ognjište svoje,

Hrvati se nikoga ne boje!

Herceg-Bosno uvijek živa bila,

Hrvatima i draga i mila!

O Mostaru u srcu te nosim,

Herceg-Bosno  tonom se ponosim!

Nedam svoje Humskozemne grude

Bit ću ovdje pa kako mi bude!

Nek’ se širi vira Isusova

i hrvatskom krvlju natopljena.

Sveto zemlja Hercegova ima

Sunca, krša, kadulje i smilja

Nek’ nam živi zemlja Hercegova

Humska zemlja naših pradjedova!

Tu su  fratri stoljećima bili

Za vjeru su svoju krv prolili!

Kuća moja od kamena siva

Koda vidim svoga dida živa

Punu kuću dice izrodio

I žuljavim rukam’ odhranio

Da čuvaju zemlju Hercegovu

Kršnu, rodnu, sunčanu i plodnu

Hercegovac cijeli svijet naseli

A ognjište svoje ne raseli

Dok je sunca i kamena siva

Hercegova zemlja bit će živa!

Sveti Ante čuvaj naše fratre

Spasili su vjeru i Hrvate!

Fra Andrija povjesničar mio

Stotinu je knjiga objavio!

Veliko vam hvala fra Andrija

Jer povijest je od svih najstarija!

Nevenka Ćubela, Mostar, 17. svibnja 2018.

glasbrotnja.net

About glasUrednik

Pročitajte i ovo

Josip Pečarić: THOMPSON I VUKIĆ

Jučerašnji dan je obilježila jedna hrvatska pobjeda: THOMPSON PRAVOMOĆNO OSLOBOĐEN ZA IZVOĐENJE “BOJNE ČAVOGLAVE” S …