Ponedjeljak , listopad 15. 2018.
Naslovnica / Najnovije vijesti / Kolumne / Josip Pečarić – Zašto se jugo-komunistički povjesničari boje sučeljavanja s Igorom Vukićem?

Josip Pečarić – Zašto se jugo-komunistički povjesničari boje sučeljavanja s Igorom Vukićem?

Kolega Vukić mi kaže kako su mu moje knjige bile važan poticaj za istraživanje: Čitao sam ih tamo u 2000-tima i bilo mi je iz njih jasno koliko je to važna i eksplozivna tema. Pratio sam i one radijske polemike (na Slobodnoj Evropi) i drugo. Sve mi je to jako pomoglo.

Moj je dojam kako je ta moja polemika s radija „Slobodna Europa“ zapravo jedan od razloga zašto se predstavnici jugokomunističke paradigme u povijesti boje od javnih sučeljavanja s njim. Ta polemika prije dvadeset godina bila je takav poraz dr. Milana Bulajića iz Beograda da su Australski Hrvati željeli nju slušati a ne prenos nogometne utakmice koja je odlučivala hoće li Sydneyska Croatia biti prvak Australije, a poslije toga su organizirali skupljanje sredstava koja su omogučila pojavu engleske verzije tih mojih knjiga.

Za hrvatsku znanost još je značajnije to što su one natjerale Goldsteine da su u poglavlju o hrvatskim revizionistima u svojoj knjizi „Holokaust u Zagrebu“ poslije dr. Franje Tuđmana najviše prostora posvetili meni. Time su me motivirali da posvetim malo više pozornosti njihovim „istraživanjima“ što je dovelo da prof. dr. sc. Ivo Goldstein ne bude izabran u HAZU.

Inače, ta priča o revizionizmu u povijesti, tj. zabrani objavljivanja novih spoznaja u povijest kada su u pitanju nečiji posebni interesi i pristajanje „povjesničara“ na tako nešto samo pokazuje kako se tu ne radi o istinskim istraživačima, pa i ne čudi da se takvi ne usuđuju javno raspravljati s g. Vukićem.

Inače, znameniti američki povjesničar James M. McPherson, inače profesor emeritus na Sveučilištu Princeton, dobitnik Pulitzerove nagrade 1989. godine te član uredništva Britanske enciklopedije, istaknuo je sljedeće:

‘Revizionizam je životna snaga povijesne znanosti. Povijest je kontinuirani dijalog između sadašnjosti i prošlosti. Interpretacije prošlosti podliježu promjenama u skladu s novim dokazima… Beskrajna potraga povjesničara za razumijevanjem prošlosti, odnosno revizionizam, jest ono što povijest čini vitalnom i svrhovitom. Bez povjesničara revizionista koji se bave istraživanjem novih izvora i postavljaju nova pitanja, ostali bismo zatočeni u zamkama stereotipa.’ Štoviše, na najuglednijim svjetskim sveučilištima revizija znanosti je, uz teze kojima se dokazuju neke nove teorije, ključni dio svakoga istraživačkog procesa, uključujući i uspješno obranjene doktorske disertacije iz svih znanstvenih disciplina.

A koliko je opasno kada ti revizionisti dirnu u nečiji etno-biznis pokazao je prof. dr. sc. Milorad Pupovac kada je tražio da se g. Vukića zatvori zato što je revizionist u svijetlu „definicije“! koju je dao McPherson. A s druge strane u časopisu „Politička misao“ članak prof. dr. Mirjanje Kasapović karakteriziraju kao „izvorni znanstveni rad“, a zapravo piše o revizionizmu suprotno ovom što tvrdi McPeherson i što može negirati samo netko tko nije baš previše inteligentan. Istina, neki od naših revizionista koje je prof. Kasapović dakle svrstala kao one  kojipovijest čine vitalnom i svrhovitom su zbog tog priglupog pristupa prof. Kasapović reagirali i pokazali svu tu bijedi njenog razmišljanja. Npr. Blanka Matković, Matko Marušić, Stipo Pilić i Jure Krišto:

https://www.hkv.hr/hrvatski-tjednik/29194-blanka-matkovic-zasto-rezite-na-me-partijska-profesorice-kasapovic.html

http://hrvatskonebo.com/hrvatskonebo/2018/05/14/prof-matko-marusic-politicka-misao-mirjane-kasapovic-suprotna-je-znanstvenoj-misli-i-znanstvenom-radu/

https://www.hkv.hr/hrvatski-tjednik/29290-s-pilic-rad-mirjane-kasapovic-neodoljivo-podsjeca-na-elaborate-ozne-udbe-i-sds-a-na-koje-svakodnevno-nailazim-u-svojim-arhivskim-istrazivanjima.html

https://www.hkv.hr/izdvojeno/vai-prilozi/ostalo/prilozi-graana/29510-dr-sc-jure-kristo-optuzba-s-predumisljajem-mirjane-kasapovic.html

Profesorica je među revizioniste spomenula i mene upravo zbog knjige „Srpski mit o Jasenovcu“ pa me je učinila veoma ponosnim kada sam vidio da i ona smatra da sam i ja povijest čine vitalnom i svrhovitom.

Istina i dalje mi je najdraži kompliment samog dr. Bulajića koji je tu moju uz Cohenovu proglasio najantisrpskijim knjigama u povijesti.

Zapravo kada pogledamo tekst dr. Krišta vidjet  ćemo da moja knjiga ipak zaslužuje malo više pažnje.

Naime, dr. Krišto kaže:

To uvelike podsjeća na velikosrpsku hajku na Hrvate i Hrvatsku koja je počela ranih osamdesetih godina 20. st. i kulminirala koordiniranom oružanom agresijom Srbije i pobunom srpskog stanovništva u Hrvatskoj, čiji je cilj bilo rušenje proglašene neovisne Republike Hrvatske. Svaka sličnost između 1941. i 1991. podsjetnik je na dugovječnost i tvrdokornost velikosrpstva. Fokus prof. Kasapović već u naslovu na „genocid“ i na „Jasenovac“ doziva u pamet specifično mjesto i rođenje programa skretanja pozornosti na logor Jasenovac i navodnu genocidnost NDH. To mjesto i taj događaj jest “Prva međunarodna konferencija i izložba o Jasenovačkom koncentracijskom logoru” na Kingsborough Community College u New Yorku od 29. do 31. listopada 1997. To je mali ni počemu poznat židovski „junior college“ u Brooklynu, čiji je predsjednik tada bio Leon M. Goldstein, a pročelnik Odsjeka za povijest Bernard Klein. Njih su dvojica organizirali tu konferenciju koju je zamislio Milan Bulajić i njegov „Muzej genocida“ u Beogradu. Ne bi se smjelo previdjeti naziv „muzeja“, a treba dobro zapamtiti da u njegovu programu rada nema ni naznaka o srpskom genocidu, pa ni onoga najsvježijega datuma.

No, čemu ta konferencija i koji je bio krajnji cilj? Srbija je u 90-im godinama bila u bezizlaznoj situaciji: izgubila je sve ratove koje je pokrenula na području bivše Jugoslavije, NATO snage bombardirale su srpsku vojsku, zbog genocida u Srebrenici srpsko političko vodstvo bilo je izloženo međunarodnoj osudi i,gore od svega, hrvatska je vojska u operaciji „Oluja“ porazila san o velikoj Srbiji. Moralo se naći nešto što bi skrenulo svjetsku pozornost s genocida koji su Srbi počinili u Srebrenici i u drugim područjima BiH i srpski su kreatori propagandnih operacija posegnuli za onim što je u vrijeme Jugoslavije savršeno funkcioniralo kao sredstvo držanja hrvatskoga naroda na trajnome sudištu – logor Jasenovac!

Bio sam promatrač na toj konferenciji i posjedujem stenograme njezina odvijanja te znam o čemu govorim. Bulajić i Klein su zaključili tu konferenciju prijedlogom „Akcijskoga plana za širenje istine o Jasenovcu”, a ključna je trebala biti Međunarodna komisija za utvrđivanje istine o Jasenovcu. Sljedeće godine, 1998., srpska etnička skupina i židovska zajednica osnovale su u Brooklynu „Jasenovac Research Institute“ koji godinama širi propagandu najgore vrste protiv Hrvata i Republike Hrvatske. Taj je institut surađivao s državom Srbijom i u organizaciji nedavne izložbe o Jasenovcu u UN u New Yorku, istovjetne onoj koja je bila priređena za konferenciju u New Yorku.

Podsjetit ću da je za tu konferenciju na koju nas podsjeća Krišto Bulajić pripremio drugo prošireno izdanje knjige „Tuđmanov Jasenovački mit“. Moja knjiga je bila zapravo polemički odgovor na tu Bulajićevu knjigu. Mnogi od onih koji, kao dr. Kasapović, podržavaju taj srpski mit o Jasenovcu, odnosno Memorandum SANU 2. znaju kako je prof. Bulajić prošao u tom sučeljavanju samnom, pa su svjesni kako se oni ne mogu ravnopravno nositi u sličnom sučeljavanju s Vukićem. Pri tome je smiješno tvrditi da je problem što Vukić nije povjesničar. Pa to nije bio ni Bulajić, ni ja koji smo tada polemizirali (a dr. sc. Mirko Valentić, tadašnji ravnatelj Hrvatskog instituta za povijest, zvao me da pređem u njegov institut iako sam matematičar), a recimo Slavko Goldstein ima (ako ima) završenu srednju školu. Zapravo njihov problem je što je Vukić istinski istraživač, a vrhunac njihovog istraživačkog rada je citiranje okrivljenika sa tadašnjih sudova staljinističkog tipa. Posjetitelji na drugom predstavljanju Vukićeve knjige imali su prigodu slušati Vukićev komentar takovih „vrela“.

Josip Pečarić

glasbrotnja.net

About glasUrednik

Pročitajte i ovo

Silvije Tomašević – Pobjeda makedonskih nacionalista ne znači i “Ne” EU i NATO-u

U najkičastijem glavnom gradu na svijetu, kako mnogi nazivaju Skoplje zbog neoklasicističkih ukrasa na socrealističkim …