Utorak , studeni 12. 2019.
Naslovnica / Najnovije vijesti / vijesti / Hrvatska / JURJEVIĆ – Hrvatska nema uopće desnice

JURJEVIĆ – Hrvatska nema uopće desnice

Dugo pratim zbivanja u političkom životu, već od petog razreda pučke škole, to jest u tadanjoj Jugoslaviji.

Možete misliti kako pratim politiku u Neovisnoj Hrvatskoj, ako sam smogao snage pratiti u komunizmu.

Za sve te zasluge nisam zaslužan ja već moji roditelji: i otac i majka.

Uvijek mi je bilo žao što se Hrvati kao mali narod nije mogao oporaviti, od okupacije komunizma.

Komunisti uvijek izlaze sa svojim simbolom drugom Titom.

Zašto se hrvatski narod nije oporavio od komunizma i pokušao ustoličiti i desnicu, to ostaje pitanje za političke analitičare.

I to ostaje upitno, analitičarima je gnijezdo također bilo usidreno u tkz. demokratskom centralizmu.

Uvijek sam molio Boga, kad sam tragao za političkim putovima, da nam Bog podari rasne desničare u emigraciji.

I tamo se je dogodio copy paste,  tamo su bili ekstremni kadrovi koji se nisu mirili sa tim i takvim socijalizmom, kako bi znao kazati pokojni predsjednik Tuđman.

Snage koje su djelovale u emigraciji nisu imale nivo.

To sam kasnih sedamdesetih okusio u Ulmu.

Sva njihova strategija i sve njihovo odašiljanje političkih poruka bilo je folklornog karaktera, čas iznimkama.

Dovoljno se je sjetiti da narod koji ima takovu emigraciju, nije u razbijanju Berlinskog zida podario ni jednu osobu koja bi bila prepoznata i pripomogla Tuđmanu, da ubrza procese demokracije u vlastitom narodu, te da ima više rakursa i vremena i sredstava da ubrzano ujedinjuje hrvatske zemlje.

Nisu puno bolje prošle ni Rumunjska i Bugarska, koje na  jihovu sreću nisu imale veliku emigraciju.

Važno je napomenuti da te i takve države nisu dijelile teritorijalni suverenitet sa drugim narodima.

Njima su jedino bolest zadavale velike manjine, od kojih nije bila imuna ni Hrvatska.

Zato smo platili ne samo uskim teritorijem, već i žrtvama, razaranjima i svemu onom što je Hrvatsku bacilo na koljena.

Nismo imali uzora u desnici.

To je bilo presudno: jer kako kadrove naviknute na nerad i privilegije naviknuti da se živi od osobnog rada, da uzeti od drugog njegovu imovinu za vlastitu korist tvori grijeh.

Svjedoci smo bili i u jeku najljućeg rata u Hrvatskoj kako se osobe navikle na takve poslove bogate i gospodare hrvatskom sirotinjom.

U svakoj složenoj zemlji u kojoj djeluje ravnopravno i ljevica i desnica, to bi bilo odbačeno.

Imamo prilike ovih dana gledati završne izbore u Francuskoj, gdje se jedan centrist bori protiv nadmoćne desničarke.

To pokazuje da taj i takav narod ima već stoljećima desnicu.

Mi smo ovih dana uronjeni u lokalne izbore, i gotovo da nigdje po cijelom teritoriju nemate desničara, čast iznimci u liku Keruma.

Da li nam Kerum: može biti uzor.

Bio bi nam uzor kad bi bio napojen desnom idejom navučenom De Golovskom platformom i njemačkim idealistima, te novovijekim srednjeeuropskim desničarima.

Nije tomu kriv Željko Kerum.

Žalosti činjenica da su nam oslonac na desnici bila četiri katolička biskupa.

Oni su to i dan danas.

Mislim kad bih upitali potencijale desničare u Hrvatskoj, da bi se mnogi izgubili i ne bi ih prepoznali.

Ovih dana nam je na lokalnom nivou bilo na dlan ponuđeno dvoje također potencijalnih desničara, i to u liku jedne kandidatkinje za grad Zagreb i njenog podržavatelja.

Ubrzo su prolili mlijeko, kandidatkinja je ostala iz zatvorenih vrata unutar Sabora, a kandidat van zatvorenih vrata, s vanjske strane.

Potencijalni mladi desni birači su izludili.

Treba ih razumjeti oni su željni ravnoteže, mlad čovjek je idealist, ali te ravnoteže ni u dolini Jaske.

Tako mi po ko zna koji put pokazujemo da nemamo desnicu.

To je šteta za politiku samu, za stabilnost hrvatskog društva i za bolje odnose i napredak.

Ništa ne bi bilo ljepše od činjenice da imamo jednako jako ljevicu i desnicu.

Kad bih bar desnica bila baštinjena na dobrim osnovama kakve poznajeEuropa, to bi brže poticalo potencijalno desno tkivo da djeluje i da se obrazuje.

Prošlo je dvadeset sedam godina demokracije a mi nemamo na Oltaru domovine nijedne osobe, u kojoj možemo pronaći niti onog desnog.

Možemo jedino moliti Boga, slušati naše biskupe, da mlade hrvatske obitelji školuju i odgajaju mlade kako bi barem sutra imali osobu koja bi nas odvela na desnu stranu obale.

Ako iznikne takva osoba, možda se sa lijevima sretnemo na sredini puta.

Bilo bi to za hrvatsku demokraciju pun pogodak.

Zato potencijalni desničare, i van kurikularne reforme, obrazujmo samodidaktički, jer već sutra može biti kasno.

Za ove izbore nemamo ta dva puta, imamo jedan jednolinijski, a znamo kuda taj može odvesti.

Tada ste na početku, i kad stignete kraju.

 

Ivica Jurjević

glasbrotnja.net

About glasUrednik

Pročitajte i ovo

Kolakušić premijer, a Škoro predsjednik: Hoće li se dogovoriti ova dvojica političara koji mogu srušiti HDZ I SDP?

Izbori za EU Parlament bili su veliki lakmus papir na kojima su se rasplele neke …