Ponedjeljak , prosinac 9. 2019.
Naslovnica / Najnovije vijesti / Kultura / Knjigozori Miljenka Stojića – U PRIKRAJKU

Knjigozori Miljenka Stojića – U PRIKRAJKU

Frano Vlatković, Napojnica samoće, Naklada Bošković, Split, 2017.

Život teče kao rijeka. Ima svoje uspone, padove, ali ide naprijed i otkriva nam nove stvari. Nekako tako mogla bi se doživjeti i ova zbirka pjesama Frane Vlatkovića. Sve je u gibanju, unatoč tomu što nam se čini da pjesnik dotiče malen prostor. Naviješta nam to i prva pjesma Teče vrijeme. Morska obala, sunce zapada, nadolazi plima, šetači se gube u mnoštvu. Mogli bismo zaključiti, slika ispod nečijeg prozora u primorju.

U skladu s ovakvim postavkama Vlatković ne razvrstava pjesme u cikluse, on ih jednostavno reda, od spomenute do one zadnje koja ima naslov Vanjski svijet. Ne može se živjeti usredotočen samo na sebe, treba izići u prostor i vrijeme te tražiti neotkrivene stvari, iako sve ipak nestaje u prolaznosti. To je naš život i nema smisla od toga bježati.

Pjesme su pisane slobodnim stihom. On diše, nije razmetljiv, opisuje piščevu uronjenost u život, a mogli bismo reći i svakidašnjost. More, okolina i živ čovjek u svemu tomu. Ljepote je na sve strane, samo ne treba bježati od njezina pronalaženja. Ona je u svemu, jer sve ima život za onoga tko želi gledati. Zbog toga nam se često pjesme čine kao nešto što smo i sami nekada proživjeli na moru ili nešto što smo zamišljali u svojim maštanjima. A to je dobro za čitateljski prijem.

Jedna naročita crta karakterizira čitavu zbirku. Naginjanje haiku pjesništvu. Najprije u onim pjesmama koje naizgled nemaju ništa s haiku načinom stvaranja. Stih je zbijen, nastoji iznijeti samo ono glavno da nam to objasni sve drugo. Nakon nekoliko takvih pjesama slijedi pjesma od tri stiha, tako slična haiku pjesništvu. Na ovaj način stvorio je Vlatković zanimljivu strukturu i pokazao nam da se može poigravati stilovima i književnom teorijom, ali je uvijek najvažniji ugođaj koji neka pjesma pruža.

Zaboravismo određenu količinu šaljivosti koja se uvijek provlači kroz Vlatkovićeve pjesme. Tu je ona poput soli, potrebne za dati okus jelu. I nije ju previše, baš onako na mjeru.

Piscu treba poželjeti još ovakvih pjesama, a čitateljstvu nešto vremena da se otisne njihovim valovima. Ne će mu biti žao.

Miljenko Stojić

glasbrotnja.net

About glasbrotnja.net

Pročitajte i ovo

Bura ili drama oko predstavljanja knjige na zadarskom Sveučilištu; „POBAČAJ – drama savjesti“

       „Članovi Sveučilišta u Zadru poslali su anonimno pismo u kojem upozoravaju kako se u srijedu …