Petak , srpanj 19. 2019.
Naslovnica / Arhivske vijesti / Lucifer primoran razotkriti se

Lucifer primoran razotkriti se

Prenosim veoma snažan doživljaj što sam ga iskusila prije nekoliko godina, a koji se ponovio u više navrata. Dok sam molila, vidjela sam arkanđela Mihaela. Stajao je uspravno sa mačom u desnoj ruci. Ispred njega se nalazio Lucifer,vođa đavola. Sv. Mihael mu je, u ime Božje, naredio da svoje lice i način djelovanja otkrije pred cijelim svemirom. Tada sam ugledala neizmjerno mnogo duša kako pomno slušaju.

Lucifer je progovorio.Prenosim njegove riječi, ističući pojedine djelove njegova dugog govora.

Stefania Caterina

” Ne mogu dotaknutu dušu koja je sjedinjena s Bogom niti je mogu podnijeti. I ja pokušavam duše sjediniti sa sobom, ali to ne mogu postići kao što postiže Bog. Pokušavam sa sobom sjediniti duše da bi ih iskoristio, ali ih mrzim. Mrzim čovjekovu dušu, jer je  u nju utisnuta Božja slika, koju sam ja zauvjek izgubio. Ne želim se obratiti, ne želim tu sliku u sebi da bih je ljubio, htio bih je samo da bi je iskoristio. Patim kad vidim sliku Boga koji živi i djeluje u vama, jer u tom je slučaju vaša moć daleko jača nego moja. U onima koji su vjerni Bogu djeluje Božja slika koja oslobađa njegovu moć. U meni djeluje samo ružna kopija te slike, slika mene samog.

Kad je duša egoistična ili, još gore, kad se prodala meni, postane ružna kopija duše,  jer se oslanja sama na sebe, djeluje sama od sebe i stoga je sjedinjena sa mnom. Tko god djeluje samo za sebe, na kraju se sjedini sa mnom.

Isus Krist je prolio svoju krv da bi vas ujedinio sa Sobom. Prolio je svoju krv da bi svama sklopio savez. Kad ja s nekim sklapam savez, hoću krv te osobe. Ne dajem joj ništa svojega. U tome je razlika. Kad sklapate savez s Bogom, zapečaćujete ga Jagančevom krvlju. Savez sa mnom zapečačujete svojom krvlju, jer me sami birate. Ja pristajem na vašu ponudu. U mističnom sjedinjenju s Bogom, Bog bira vas, a vi mu se priklanjate. Zbog toga Bog prolijeva svoju krv, stavlja svoj pečat, izabrao vas je On.

Uvjek su duše te koje me izaberu.  Izaberu be iz interesa. To me izluđuje i razbješnjuje. Niko me ne voli! Vječno sam proklet. Moj očaj doseže vrhunac kad vidim kako ljubite Boga. No ja sam takav. Podjeljen sam u samom sebi. Htio bi ljubav, a odbijam je. Htio bi Božju sliku a odbijam je. Htio bi život , a biram smrt. Tako žive oni koji su se predali meni. Podjeljeni unutar samih sebe.

Na kraju vremena, u svemiru neće preostati ništa što je podjeljeno unutar sebe. Bog sve privodi k sjedinjenju i skladu. Zato ću se ja morati povući. Neće moći preživjeti ništa što je podjeljeno unutar sebe, čak ni kamen. Sve će se morati  opet podvrgnuti  kozmičkim Božjim zakonima, koji su skladni. Ja u svemu tome ne mogu izdržati. Pakao je nesklad, podjeljenost. U paklu me duše mrze, ali mi ipak služe. Svaki čovjek koji mrzi, a istovremeno služi, podjeljen je. Zbog toga je Isus rekao da ne možete i služiti  Bogu i klanjati se kultu novca. Sve što je podjeljeno unutar sebe dolazi od mene, a ne od Boga. Ako ste sjedinjeni s Isusom Kristom, u vama vlada savršeni sklad. Isus Krist vas vodi k izvorima postanka, kad ja nisam mogao postići ništa. Ušao sam u Edenski vrt da bi kvario. Ušao sam jer me je čovjek pozvao.  Bog je dopustio da uđem u taj vrt da bi iskušao čovjeka. No čovjek to nije shvatio. Nije znao odoljeti kušnji, nego je upropastio samog sebe, kao što sam ja upropastio samog sebe. Ako hoćete živjeti u sjedinjenju s Kristom, morate u svakom trenutku odoljevati kušnji vjernosti. Tada Bog dopušta da u vrt vaše duše uđe zmija, kako bi iskušao vašu vjernost. No ako me vi ne pozovete, ako me ne tražite, ako za mene ne marite, ja ne mogu ući u vašu dušu, moram ostati izvan nje. Mogu samo gmizati uz rubove vašeg vrta.

Ja sam stvorenje kao i vi, bio sam stvoren, ali bio sam neposlušan, pobunio sam se. Ne mogu zapovjedati kao što Bog zapovjeda. Bog zapovjeda i upravlja svemirom zato što stvara. Vlada jer stvara i stvara jer vlada. Njegova se moć rađa iz života. Ja mogu samo nametati svoju vlast, ali ne mogu stvarati. Onaj koji ne zna stvarati, ne može ni vladati, u naj bolju ruku može postati tiraninom. Ja ne mogu stvarati pa zato razaram.  Namećem svoju vlast i razaram. Bog, naprotiv, vlada i stvara, zapovjeda i obnavlja. Svoja stvorenja nije samo stvorio, nego ih stalno obnavlja. Ja čovjeka nagonim na strah da ne bude obnovljen. Čovjek se više boji da ne bude nanovo rođen nego da bude razoren, i tako mu ja namećem svoju vlast. Ja ga zarobljujem i uništavam. Čovjeka držim u podložnosti, jer me se on boji. Boji se da ga ne smoždim pa mi se podvrgava. Prisiljavam ga zastrašujući ga , prijeteći da ću ga pretvoriti u ništavilo. Bog nikome ne prijeti, nego stvorenju nudi da ga obnovi, preobrazi. Toga se čovjek boji, jer to iziskuje njegovu odgovornost i njegov pristanak. Čovjek je radije rob da ne mora ništa odlučiti, nego da bude slobodan i odgovoran. To je slaba točka vaše ljudskosti. Bojeći se preuzeti odgovornost da ostanu vjerni, vaši su preci dopustili da ih lako pokvarim.

Najtuplje, i naj zatvorenije osobe misle da bi Bog morao svemirom vladati grubo, kažnjavajući i mučeći. No Bog to nikada ne čini. On vlada svojim stvorenjima jednostavno tako što ih preobražava nabolje. Svim je njegovim zakonima svrha da neprekidno obnavljaju svijet.  Bog zapovjeda služeći se životom, ja namećem svoju vlast služeći se smrću.

U današnje vrijeme, Isus Krist mi naređuje da se sklonim, jer smrt mora postupno ustupiti mjesto životu.   Oni koji budu vladali svemirom zajedno s Bogom, bit će oni koji će vladati uz pomoć života, u ime života. Smrt će biti podređena Isusu Kristu, jer ju je on pobjedio. Pobjedivši smrt,  pobjedio je strah koji leži u dubini  čovjeka i koji ga nagoni da služi pogrešnom gospodaru, to jest da služi meni.

Isus Krist je pobjedio smrt, da bi vama pokazao kako Bog ima moć da poništi smrt i da ponovno dade život. Ima vlast dati život, uzeti ga i opet ga dati. U tome je njegova veličina i njegova svemoć. Ja ne mogu odlučivati ni o čijem životu pa ni o smrti. Nije mi dano. Nisam ja stvorio život pa ga ja ne mogu ni uzeti. Samo ga Bog može dati i opet uzeti.

Razlika između mojega kraljevstva i kraljevstva Božjeg sastoji se u ovome, Kraljevstvo Božje raste po malima i poniznima, moje kraljevstvo raste po silnicima. Moje kraljevstvo se nameće i rađa smrću. Kraljevstvo Božje se ne nameće, nego ga treba prihvatiti. Tada ono rađa životom. Svi oni koji su vladali proljevajući krv i sijući stravu, sve diktature u povjesti, bila su moja produžena ruka. Po njima se moje kraljevstvo smrti htjelo rasprostjeti po čitavom svemiru. No to se nije dogodilo. Svi su silnici pali pred poniznima.

Došlo je vrijeme kad se Kraljevstvo Božje mora raširiti po malenima, siromašnima, skromnima, poniznima.  Kao Kralj, Bog je velikodušan prema siromašnima, prema sakatima, slijepima, hromima, prema svima onima koje ja ne mogu dotaknuti, jer su ponizni. Ne mogu dirnuti u čovjeka koji se prikazao Bogu. Ne mogu ga dirnuti ni ako je slab i ograničen. Ako , međutim, slabi i ograničeni čovjek odbije da se prinese Bogu, njegova ograničenost i njegova slabost postanu uzrokom bjesa i nevjere, otvarajući put mojem djelovanju. Najkrvoločniji tirani u povjesti , moćnici svih vremena kojima sam se služio, bili su odreda slabi i ograničeni ljudi. Oni svoju ograničenost nisu prinjeli Bogu, nego su je iskoristili kao izliku da se nametnu drugima. Tako je i danas!

Bog će kao Kralj preuzeti punu vlast nad svojim Kraljevstvom. Povući će siromašne, sakate, sljepe i hrome  da dođu na gozbu.  Sad je zrelo vrijeme.  On će ih potaknutu da dođu sa svakog kraja svijeta, doves će ih na svoju gozbu, a mene će istjerati. Tada će nestati sva kraljevstva i bit će jedno jedino, Kraljevstvo Božje.

Onome tko mi služi teško je vratiti se unatrag i obratiti se.   Morao bi sve predati u ruke Božje, uključivši i svoju ograničenost i svoju slabost te priznati da je malen. Veoma teško bahat i ohol moćnik može priznati da je malen. Zato će silnici i moćnici sljediti moju sudbinu.”

Lucifer, 31.10.2003 god.

Iz knjige ” Preko velike barijere ”    Stefanie Caterine

glasbrotnja.net

About glasUrednik

Pročitajte i ovo

Dodik: Dubrovnik nikada nije pripadao Hrvatskoj, Sarajevo je za nas inozemstvo!

Povijesno i nacionalno gledano, Jugoslavija je ozbiljna podvala srpskom narodu, koji se odrekao, bukvalno, i …