Petak , studeni 22. 2019.
Naslovnica / Najnovije vijesti / Religija / MEĐUGORJE – ŠALJE LI VRAG LJUDE NA ISPOVIJED?

MEĐUGORJE – ŠALJE LI VRAG LJUDE NA ISPOVIJED?

Prvi put sam bila u Međugorju prije 35 godina, u jesen, one ’81 godine, kad se Gospa počela ukazivati. Išla sam kao skeptik. Naima, jedan prijatelj mog supruga došao je iz Međugorja u Zagreb i rekao mu da se djeci u Međugorju ukazala Gospa. Sav oduševljen pričao mi je o ukazanju a ja sam ga gledala i mislila kako je naivan i lakovjeran – svima sve vjeruje. Kad sam te godine došla s njim u Međugorje, vidjela sam da ljudi hodaju na koljenima oko gospina kipa i mole. Kad su njegovi kleknuli i počeli hodati na koljenima, nije mi bilo druge već da i sama učinim isto. Sve mi je to izgledalo pomalo glupo i smiješno. Mislila sam; sva sreća da me nitko od poznatih neće vidjeti. Ma, kakva Gospa! Sve su to vjerski fanatici. Lako je njih prevariti kad ne znaju misliti svojom glavom.

Moj suprug je u to vrijeme radio u Dubrovniku pa je svaki tjedan ili dva navratio u Međugorje. A onda je ’86. g. imao moždani udar. Operiran je, dva dana je bio dobro a onda je pao u komu i nakon nekoliko dana umro. Imao je 29 godina. Ja se s tim nisam mogla pomiriti.   Bio je sve moje; moja radost, moje nebo, moje sunce. Za mene je bio smak svijeta. Ali morala sam živjeti zbog djece, brinuti se da oni što bezbolnije prime gubitak oca. Prva stvar koju sam napravila kad sam došla sa sprovoda bila je, da sam otišla na Kaptol i kupila Bibliju. Zanimalo me što sad od mene hoće taj Bog, za kog sam oduvijek znala da postoji. Jer sve stvoreno govori o Bogu, o jednoj vrhunskoj, svemogućoj inteligenciji, koju ipak nisam mogla razumjeti. Ako je svemoguć i dobar, zašto dopušta svu tu bol? Po cijele noći sam čitala Bibliju i tražila odgovore na bezbroj pitanja i gutala knjige koje je moj suprug donio iz Međugorja. Činilo mi se da se u Međugorju ipak nešto događa. Sva ta svjedočanstva i liječničke komisije koje potvrđuju nadnaravna zbivanja sve više su mi ulijevali povjerenje. Toliko povjerenje da sam počela Gospu često zvati u pomoć. Onda sam jedne noći sanjala svog pokojnog supruga. Pojavio se u sobi i ja ga upitah: «Otkud ti tu? Pa zar ti nisi umro?» On je samo podigao prst, pogledao me u oči i rekao: «Zapamti, kod Boga je sve moguće!» i nestao. Ujutro nisam mogla djecu probuditi u 4,15 pa sam ih pustila da spavaju. Došla sam na posao, umjesto u 6, tek u 10 sati. Na putu prema kancelariji sam molila: «Gospe Međugorska, molim Te, uđi sa mnom na ta vrata, jer tamo gdje si ti tamo nema problema.» Kao na svadbi u Kani – ona sve rješava. Ali sam pred vratima zastala i nadodala: «Ma da, sad mi ni Bog ni Gospa ne mogu pomoći, već je 10 sati.» Ušla sam u ured i zatekla zajednički sastanak sa direktorima i šefovima. Moje šefica, u želji da me opravda, reče: «Ti si sa zdravstvenog», a ja, sasvim zatečena, odgovorim: «Ne, nisam sa zdravstvenog. Ja kasnim.» Kad sam izlazila iz ureda, s vanjske strane vrata je stajala Gospa Međugorska. Podigla je prst, kao moj suprug te noći u snu, i ponovila njegove riječi: «Zapamti, kod Boga je sve moguće

Kojeg li iznenađenja i koje radosti kad sam shvatila da zaista postoji veza između neba i zemlje, između živih i mrtvih. Toga dana se gospa Međugorska nastanila u moje srce. Počela sam živjeti po Gospinim porukama iz Međugorja; ispovijed, post, krunica. Uvečer, kad bi djeca zaspala, ugasim svjetlo i gledajući zvjezdano nebo molim krunicu. Drugo moje veliko iznenađenje nastalo je kad sam pročitala Novi zavjet i počela čitati Stari zavjet. Čitajući Stari zavjet otkrila sam da je cijeli Novi zavjet sadržan u starom zavjetu. Vidjela sam da je Novi zavjet, ustvari, ispunjenje Starog zavjeta. Kako je taj mali čovjek, koji živi tek osamdesetak godina na zemlji mogao znati što će se dogoditi stoljećima i tisućama godina poslije njegove smrti? Proroci Starog zavjeta govorili su tako precizno o budućnosti. Isusov život opisali su stoljećima i tisućama godina prije nego se rodio do u najsitnije detalje. Govorili su o Isusovu začeću i rođenju, o životu, Judinoj izdaji, Isusovoj smrti na križu i uskrsnuću kao da su ga u stopu pratili od rođenja do uskrsnuća. Kojeg li otkrića! Vidjela sam da nas Bog ne želi ostaviti u neznanju, sam čovjek svojevoljno ostaje u neznanju. Prorok Amos kaže (3,7): «Ništa ne čini Jahve Gospod a da naume svoje ne otkrije slugama svojim prorocima.»

Te godine otišla sam na more u odmaralište poduzeća u kojem sam radila. Tamo sam jedenom kolegi s posla ostavila nekoliko knjiga a među njima i jednu iz Međugorja. Rekao mi  je da nije kršten jer mu je otac bio policajac (u tadašnjoj Jugoslaviji) pa nisu smjeli govoriti ni o Bogu ni o vjeri. Ja sam se vratila u Zagreb i dala otkaz jer je bilo odveć teško buditi djecu tako rano i prešla u drugu firmu. Nakon otprilike dvije godine taj bivši kolega pozvoni na moja vrata i reče: «Pogodi što mi se dogodilo!» «Jesi li postao direktor? – upitam ga. «Ne, pogađaj!» «Pa, ne znam, reci mi.» «Krstio sam se.» Međugorsko obraćenje! Čuo je glas: «Dođi u Međugorje! Dođi u Međugorje!» Kad je dobio poziv nije se uopće dvoumio ići ili ne. Znao je da mora otići. Kaže da ništa nije tražio niti se ičemu nadao. Čim je došao u Međugorje, ozdravila su mu koljena. Kaže da su najprije išli u crkvu. Poslije molitve za ozdravljenje on se digao i shvatio da može normalno hodati. Prije je šepao, čak su se i liječnici čudili kako uopće može hodati s tako oštećenim koljenima. Bog ga je u Međugorju dotakao i izliječio mu koljena. Nakon povratka u Zagreb krstio se, a na poslu su mu se rugali, zovući ga krštenik, jer se krstio u vrijeme komunizma.

Nakon tog susreta nisam ga vidjela ni čula desetak godina, dok mi ga Gospa nije spomenula. Jednog dana, u crkvi sv. Marije na Dolcu, Gospa mi reče: «Kupi knjigu i odnesi Z-u.» Odmah sam znala koju knjigu i kojem Z-u. Kad nebo govori s malo riječi puno kaže. Nebo govori i bez riječi. Naime, prije nekoliko mjeseci dobila sam na poklon knjigu Međugorsko čudo, sestre Emmanuel. Pročitala sam ju i tako me oduševila da sam kupila još pet primjeraka i podijelila prijateljima. Kad sam izašla iz crkve, krenula sam prema knjižari da kupim tu knjigu i odnesem je Z-u. No, počela je padati kiša, a i novčanik mi je bio poluprazan, pa sam pomislila: Odnijet ću mu knjigu kad mi je vrati netko od onih kojima sam je posudila. Kad sam došla kući i ispričala kćeri što mi je Gospa rekla, ona mi reče: «Ako ti je Gospa rekla da kupiš knjigu, onda to i napravi, a nemoj čekati da ti je netko vrati.» Sutradan sam kupila knjigu i dok sam je nosila Z-u, mislila sam: Tko zna koliko je skrenuo s puta i kakav je grešnik postao kad se Gospa toliko brine o njemu. Kad sam mu donijela knjigu vidjela sam da je puno bolji od mene i da junački kroči Božjim putem. Ispričala sam mu kako mi je Gospa rekla da mu kupim knjigu i odnesem je i da sam ja svoj zadatak odradila. A on je rekao da ne zna što mu Gospa hoće reći tom knjigom; možda da bi i on trebao napisati svoje svjedočanstvo.

Nakon izvjesnog vremena slučajno sam ga srela na jednoj duhovnoj obnovi, na Kaptolu. Bio je petak. Rekao je da će doći i sutradan – u subotu. Ali nije došao. Došao je tek u nedjelju, a na pitanje zašto nije došao u subotu, on odgovori: «Ti si kriva… ma ne ti, već Gospa Međugorska.» Rekao je, da je jedna njegova poznanica pročitala onu knjigu, Međugorsko čudo, pa je htjela da ju hitno vozi na ispovijed. Neki protivnici Međugorja kažu da se tamo Gospa ne ukazuje, da je sve laž, «vražja posla». A ja mislim i mislim; Šalje li vrag ljude na ispovijed? Ne! Sigurno ne! To može samo Bezgrešna, naša Majka, naša Kraljica, Najljepša među ženama, na Nebu okrunjena, radost Neba i zemlje. Ona, za koju je rečeno da će biti preteča drugog Kristova dolaska. Za koju sv. Ljudovit Montfortski, prije tristo godina, reče proročke riječi: «Po Mariji je spasenje svijeta započelo, po Mariji se ono treba i dovršiti.» i još reče, da će Presveta Djevica, prije ili kasnije, imati više nego ikada svojih sinova i kćeri, i da će po Njoj  naš Gospodin zavladati u srcima ljudi, više nego ikada do sada. Ona, poput preteče prvog Kristovog dolaska, Ivana Krstitelja, poravnava Kristu putove za njegov drugi dolazak; poziva na molitvu, pokoru, obraćenje i ispovijed. Zna vrag da gubi svaku dušu koja se iskreno kaje i odluči za ispovijed, jer ispovijed je jača od egzorcizma. Zašto je jača? Stoga, što kod egzorcizma, nažalost, nekad kod opsjednute osobe nema iskrenog kajanja ni volje da napusti grijeh, što je potrebno da nam grijeh bude oprošten i da budemo oslobođeni. Svećenik moli i snagom Duha Svetoga, kojeg je primio kod svećeničkog ređenja, istjera sotonu, ali zli duh se kasnije vraća, jer ga se grešnik osobno ne odriče i ne kaje zbog učinjenih grijeha. O povratku đavla govori i evanđelje kad kaže (Mt 12-43-44): «Kad nečisti duh izađe iz čovjeka, luta po bezvodnim mjestima tražeći počivalište. Ali ga ne nalazi. Potom veli: ‘vratit ću se u svoju kuću iz koje sam izašao.’ Kad stigne nađe je praznu, pometenu i uređenu.» Kod dobre ispovijedi nema mu povratka. Stoga zloduh mrzi ispovijed i koristi razne načine da otjera ljude što dalje od ispovjedaonice. Ulijeva ljudima strah i sram od priznanja grijeha, ili im govori; zašto da se ispovijedaju kod nekog svećenika koji je grešnik kao i oni. Ali, ne dajte se zavarati; ako taj isti svećenik-grešnik može krstiti i krštenjem nas osloboditi od Istočnog grijeha, ako može služiti svetu misu, krizmati, vjenčavati i dati bolesničko pomazanje, zašto onda ne bi mogao dati i odrješenje u sakramentu  ispovijedi? Ako je grešnik, onda je uvijek grešnik. Svećenik ne daje odrješenje u svoje ime već u Kristovo ime, po sili Duha Svetoga. Nakon uskrsnuća Krist kaže apostolima: «Primite Duha Svetoga; kojima otpustite grijehe, otpuštaju im se, kojima zadržite, zadržani su im.»

Što se tiče poštovanog biskupa Ratka Perića i njegova «progona» Međugorja i međugorskih vidjelaca, reći ću samo kratko jednu istinu. Božja Riječ kaže (Iz 55,8-9): «Misli vaše nisu moje misli i puti moji nisu vaši puti, riječ je Jahvina. Visoko je iznad zemlje nebo, tako su puti moji iznad vaših putova, i misli moje iznad vaših misli.» Tko je, u prvim vremenima Crkve, više progonio kršćane i Crkvu od Savla? A tko je najviše pridonio za širenje i proslavu kršćanstva od svetog Pavla? Bez obzira na to kako će završiti nesporazum između poštovanog biskupa Ratka Perića i Međugorja, njegove zasluge kao mudrog i Bogu vjernog biskupa ostaju. Osobno se divim njegovoj umnosti, hrabrosti i nepotkupljivosti. On se pokazao vjeran Kristu i Njegovu nauku. Kao dobar pastir stražari i štiti Crkvu da se u nju ne uvuče krivi nauk i profanacija ovoga svijeta. Svojski se trudi da Kristov nauk – nauk Crkve, promijeni svijet. Poslije one Amoris-katastrofe poštovani biskup Perić je među prvima poslao krasnu i jasnu okružnicu svojim svećenicima; Podsjetnik ispovjednicima. Možete ju naći na internetskoj stranici www.ktabkbih.net. Što se tiče istine, poštenja i moralnog ponašanja nema prilagođavanja ni nagodbi. Crkva je Božje tvorevina, a ne ljudska, i ne može se Božji nauk mijenjati prema hirovima ovoga svijeta. Božje zapovijedi nemaju ograničen rok trajanja.

Bog vas blagoslovio!

                                                                                                      Amalija Majur

glasbrotnja.net

About glasUrednik

Pročitajte i ovo

Fanovima američke zvijezde Kanyea Westa do sada podijeljeno šest tisuća Biblija

“Bez obzira na to što mislite o njegovim uvjerenjima, umjetnosti ili vjeri, morate priznati da …