Srijeda , listopad 17. 2018.
Naslovnica / Istaknuto / Mile Prpa – Geostrategija ili geotragedija Bosne i Hercegovine

Mile Prpa – Geostrategija ili geotragedija Bosne i Hercegovine

Teško je razumjeti zemlju poput Bosne i Hercegovine!?  Zemlja koju presijecaju razne silnice; geostrateške, političke, povijesne, konfesionalne, kulturološke, civilizacijske, predhistorijske, klimatske, a u najnovije, ili u najstarije vrijeme, i one – piramidalne.  BiH  je trojstvo naroda, trojstvo konfesija, trojstvo kultura,  trostruki susret geopolitičkih ploča, a i sama izgleda kao trokut u kojem se te  ploče, nekad više, nekad manje sudaraju u geopolitičkom i  geostrateškom smislu.

Trokut u kojem su se sažele sve moguće silnice koje prolaze kroz Bosnu i Hercegovinu, svoju vlastitu, našu, njihovu  – onu koju  svojataju, (ili ona samo misli da je svojataju), sad jedni sad drugi. A ona se ne da i ima pravo što se neda. Ne da se nikome i uvijek želi biti samo svoja  i cjelovita i samo jedna i jedinstvena, ali da bi takva bila mora biti tronoga u kojoj se nalazi jedinstvo suprotnosti tri naroda. Kvaka je u tome da ta tri naroda ama baš u svemu moraju biti jednakopravna bilo u jedinstvenoj ili federaliziranoj Bosni, posebno i u smislu suverenosti svakog od njena tri entiteta.

Unutrašnjim djelovanjem tri etnička faktora u BIH,  moćnija strana nastoji  mic po mic   istjerati treći identitet. Tim činom u BiH više neće biti  geostrategije, ona se metamorfozira u njenu geotragediju.

BiH nije moguće podijeliti izvana, uglavnom samo zbog toga što  njoj nije moguće otkinuti  dio i dati ga nekome drugom, jer tada se ona cijela urušava kao tronogi stolac, ako mu ispadne jedna noga.  BiH razaraju  unutarnje centrifugalne sile –  raspeta je između muslimana (Bošnjaka), Srba i Hrvata a iza svakoga od njih stoje geostrateški interesi velikih svjetskih igrača.

Ona pripada sebi, samo sebi, ali i svima onima koji je ne diraju, koji je poštuju, koji je vole pa ma gdje živjeli, bili u njoj ili izvan nje, jer BiH je BiH.

Bila je to  i za vrijeme Kulina bana, kralja Tvrtka i brojnih drugih katoličkih vladara kojima je Romanus Pontifex (Rimski Papa)  stavljao kraljevske  krune na  glave. Bila je svojim pučanstvom devedeset pet posto katolička i to skoro tisuću godina – od stoljeća sedmog. A narod je uvijek isti – od Kulina bana do našijeh dana. Iako nepogrešiva genetska   istraživanja  pokazuju da su današnji Bošnjaci većinom potomci onog istog naroda koji je živio u BiH prije njenog Osmanskog osvajanja, ali pritom zaboravljaju  njene korijens koji su i sada živi, premda nevidljivi. U načelu svaki narod koji zaboravlja svoje pradjedovske korijene, nema ni svoju budućnost. Ako ne znaš otkud si potekao, ne možeš znati ni kuda ideš.

Ona je bila BiH i u  vrijeme Osmanskog  i Austro-Ugarskog carstva, i u vrijeme Juge, prve i druge.  bila je i u vrijeme obruča smrti oko Sarajeva i genocida Srebrenice.  Zemlja je  stećaka  minareta i crkvenih zvonika.  Možete je voljeti ili ne voljeti ali nikad je nemojte dirati, niti joj oduzimati njenu dušu.

Istjerivanjem mic po mic  njenih, od pamtivijeka nastanjenih  Hrvata  katolika,    istjeruje se iz  Bosne i Hercegovine i moćna zapadna civilizacija u samom srcu Europe.

Daytonski sporazum donio je  mir u BiH, ali to je mir napete zmije, a ne mir dobre volje svih njenih stanovnika. Mir dobre volje je Božji mir   pravedan  svima, pravedan pred Bogom  i čovjekom. I zato je takav mir  dugotrajan i blagoslovljen.

Prema BiH pušu politički vjetrovi iz pravca velikih zemalja i kontinenata  – politički vjetrovi Rusije, Turske, Saudijske Arabije, Meke i Medine. Upravo iz onih zemalja koje nisu nikada imale nikakav dodir s BiH, osim Turske. Iz Rusije pušu vjetrovi pravosljavlja,  iz Turske i arapskih zemalja – vjetrovi islama bilo Šijita ili Sunita,  ali i  džihadista koji se stalno pozivaju na Allaha, a koji, već gotovo po cijelom svijetu, čine teška teroristička djela i to u pravilu  prema mirnim građanima.

Premda zbog toga ne možemo i ne smijemo optuživati Islam generalno, ali stoji i činjenica da  Islam koji je dobroćudan i bogobojazan ne diže glas protiv terorizma koji sramoti  cijeli Islam kao konfesiju, i  čini mu najveću štetu.  A morao bi dizati glas do neba da se zaustave grozna teroristička djela. I to ponajprije zbog toga, što mnogi to tumače u skladu s latinskom izrekom Qui tacet cosentire videtur. (Tko šuti smatra se da pristaje).

Politički vjetrovi koji prema BiH pušu s raznih strana, ne bi bili nikakvog značaja kad u samoj BiH ne bi bilo onih koji podržavaju i utjecaj Rusije, kao i oni koji podržavaju utjecaj stranog islamaskog faktora.

To govori i naslov ovog teksta da BiH sve više gubi geostrategiju koja prelazi u  geotragediju. Tragediju u kojoj će najviše nastradati bosanskohercegovačka raja, nju niko ništa  ne pita.

Uplitanje Rusije u Srbiju, a posebno u Republiku Srpsku je opasan izazov NATO savezu, koji je,  već izgubio  jugoistočno krilo zbog  okretanja Turske prema Rusiji, a tu su i pravoslavne zemlje koje uvijek naginju ka Rusiji i teško  je vjerovati u njihovu lojalnost prema NATO savezu iako su njegove članice.

To sve govori   da NATO savez nema drugog izbora već mu preostaje samo učvrsti svoje pozicije upravo na Zapadnom Balkanu.

 

Arabizacija BiH, (to jest naseljavanje bogatog arabijskog stanovništa u bosanskim prostorima), je dodatni element opasnosti. Oni ne dolaze kao azilanti, već kao konkvistadori iz  velikih i naftom bogatih naroda. Dolaze zauzimati prostor. I kad ga dovoljno zauzmu bosanskohercegovačka “raja” bez obzira koje vjere i nacije, doživjet će sudbinu Aboriđina u Australiji koji su nastradali od engleskih konkvistadora, ili Inke i Asteci od španjolskih.

 

Arabizacija Bosne i Hercegovine je u političkom smislu suludi projekt i imat će katastrofalne posljedice najprije za bosanskohercegovačku “raju”, a i za cijelu Europu.

 

Ako se  drugačije ne može razriješiti Bosanskohercegovački gordijski čvor, treba se poslužiti izrekom “ Ajmo onda to napraviti pošteno”.

Preslikati u cjelini švicarski model  organizacije države  koja također   ima tri naroda, i koji su stoljećima međusobno ratovali, i na kraju  se opametili i postali najbogatija, najsigurnija i najnaprednija država  svijeta.

 

U svijetu postoji prijateljstvo ljudi i prijateljstvo naroda. Prijateljstvo ljudi nam je bliže jer se s njima međusobno svakodnevno susrećemo. Ako ostvarimo prijateljstvo ljudi, samo po sebi će doći i prijateljstvo naroda, pa i onih dalekih. Oni koji tražeći samo prijateljstvo drugih stranih naroda i njihovih religija, a ne prihvaćaju prijateljstvo ljudi u čijem  se krugu svakodnevno kreću, ti ne traže ljubav, već razdor, i takvima u BiH ne bi trebalo biti mjesta.

Jer tamo gdje su ljudi dobri dobar je i čovjek. A tamo gdje je čovjek dobar  – dobri su i ljudi organizirani kao suvereni narod.

(Onaj tko prodaje suverenitet svog naroda drugima, prodaje i njegovu slobodu.

Široke avenije koje mu se nude vode narod u propast, a uska staza mudrosti vodi ga u spas.. Narod koji ne prihvaća  povijesnu istinu – razara temelje svoje budućnosti.) (Codex moralis Croaticum).

 

Prije nego bilo što poduzmete, dobro pogledajte visoko u nebo iznad Međugorja. I ako ništa ne ugledate, ne znači da i ono vas nije vidjelo.

 Mile Prpa

glasbrotnja.net

About glasUrednik

Pročitajte i ovo

Mladen Pavković: Bruno Bušić je bio pjesnik i „atentator“ – perom!

S tugom i ponosom sjećamo se još jednog hrvatskog junaka – Ante Brune Bušića, (Vinjani …