Srijeda , listopad 17. 2018.
Naslovnica / Najnovije vijesti / Kolumne / Mile Prpa – Promišljanje o stanju države i hrvatskog naroda u domovini i iseljeništvu!

Mile Prpa – Promišljanje o stanju države i hrvatskog naroda u domovini i iseljeništvu!

Polazeći od toga da bi politika trebala biti sami vrh empirijske mudrosti koja usmjerava narod prema prosperitetu, prema boljitku i njegovoj nacionalnoj  i socijalnoj sigurnosti  u budućnosti, očuvanju nacionalnog suvereniteta i dostojanstva naroda, jačanju njegove patriotske i socijalne svijesti, a u skladu s humanističkom filozofijom i kršćanskim svjetonazorom koje je nadživjelo sve države i režime svijeta – jer stavlja čovjeka i njegovu društvenu, nacionalnu i socijalnu dobrobit u središte pažnje!

 

Polazeći od toga da se, gotovo sve političke garniture koje  se izredale na vlasti na vrhu hrvatske države do sada, nisu se držale tog principa, pa su često postupale suprotno nacionalnim, patriotskim i socijalnim interesima hrvatskog naroda.

 

Počesto su služili interesima moćnog globalističkog kapitala i  njihovim gospodarima, a zanemarivale su nacionalne patriotske i socijalne interese svog naroda i svih građana u RH, a posebno zanemarivale i interese hrvatskog nacionalnog korpusa razasutog diljem svijeta, koji se silom prilika i pod  utjecajem različitih kultura i svjetonazora sve više udaljava od svog matičnog naroda.

 

Dakle, političke garniture koje nisu stavljale u žižu interes hrvatskog čovjeka, njegov prosperitet, nacionalnu i socijalnu sigurnost.

 

Stoga  nacinalno-patriotsko, gospodarsko-socijalno, kulturno-svjetonazorsko, a posebno i moralno stanje u hrvatskoj državi postalo je krajnje zabrinjavajuće.

 

Političke garniture nisu u stanju ni sagledati to stanje, a kamo li povući strateške i taktičke političke i gospodarske poteze da se to stanje razriješi. U narodu i iseljeništvu živi svijest da to i ne žele, ili da se barem dovoljno ne trude.

 

  1. Političke stranke, gotovo beziznimno, ponašaju se kao zatvoreni “feudi” i ne žele se ujediniti na nacionalno-patriotskom, demokršćanskom, gospodarskom i svakom drugom prosperitetnom programu od interesa za cijeli narod, a rukovodstva tih stranaka nisu se sposobna odreći svojih sitnih “feuda” u korist općeg dobra, pače i kvalitetne kadrove unutar samih sebe guraju dalje od svakog utjecaja, da ne bi bile ugrožene njihove rukovodne pozicije.

 

  1. Socijalna raslojenost hrvatskog društva je znatno veća nego u doba feudalizma i kmetstva. Dok jedni jedva da imaju i zalogaj kruha da prehrane svoje obitelji, drugi se razmeću bogatstvom i imovinom koju najčešće nisu stekli kao rezultat  vlastitog rada.

 

  1. U Hrvatskoj je javno pogažen moral i dostojanstvo naroda. Stoga bi trebalo ubuduće u Ustav RH ugraditi odredbu da ono što nije moralno i pravedno da je istovremeno i protupravno i protuustavno, (misleći pri tom na zakonske propise i niže akte koji daju privid zakonitosti nečemu što je suprotno javnom moralu i pravednosti).

 

  1. Gotovo cjelokupno hrvatsko bankarstvo je predano u ruke tuđinu od strane političkih garnitura koje su do sada bile na vlasti, nerijetko i po principu – “ žrtvuj cijeloga vola da bi osobno dobio jedan šnicl”.

To je, kako se čini, bio i princip rasprodaje najprofitabilnijih hrvatskih gospodarskih subjekata i nacionalnih vrijednosti. Svakoj daljnjoj rasprodaji treba stati na kraj! I svaki pokušaj prodaje strancima državne imovine od strateških i nacionalnih interesa – treba  proglasiti  aktom neprijateljstva i podrivanjem narodnog gospodarstva. Želimo obnoviti hrvatsko bankarstvo, to jest da sve one djelatnosti gdje se zarađuje prevrćući novac za novac budu u vlasništvu države, da sva dobit ide u opće dobro – u državni proračun. To se isto odnosi i na osiguravajuća društva i sl. Želimo vratiti u ruke Hrvatske države monopol nad energetikom i strteškim sirovinama i pratećoj djelatnosti.

Rasprodaja nacionalnih dobara pokazala se najpogubnijim potezom političkih garnitura kojima patriotizam ništa nije značio. U našem društvu više nikada niti jedan pojedinac koji stavlja svoj osobni interes ispred zajedničkoga, ne bi se u društvenom položaju smio pomaknuti  naprijed niti jedan milimetar.

 

  1. Hrvatsko selo, a time i poljoprivredna prizvodnja posebno su zapušteni. Polja su neobrađena, mnoge kuće su prazne ili je u njima staračko stanovništvo. Naše selo umire! Umire ponajprije zbog maćuhinskog odnosa vlasti prema poljoprivredenicima, a posebno i prema stočarima, mljekarima i sl.

 

Zbog uvoznog lobija nestaju naše farme, s tržišta nestaje zdrava domaća hrana, a preplavljuje ga uvozna hrana sumnjive kvalitete. Hrvatsku poljoprivredu treba staviti pod posebnu zaštitu države unapređujući tehnologiju i interes mladih ljudi da ostanu u svojim selima, na svojim imanjima i da tamo proizvode kvalitetnu hranu za široko europsko tržište.

 

  1. Braniteljska populacija je ugrožena što je pokazala i manifestirala svojim brojnim suicidima (dosad više od sedam tisuća u Hrvatskoj i BiH, (u Hrvatskoj 3017 suicida branitelja, 156 njihovih supruga i 52 braniteljske djece) a u BiH (prema neprovjerenim podacima) više od četiri tisuće braniteljskih suicida, koji nisu samo rezultat bolesti već prvenstveno i kao rezultat lošeg i zapuštenog društvenog položaja i guranja branitelja na margine društva i osjećaja nepravde koja se raširila posvuda.

 

  1. Zemlja nam je još uvijek dobrim dijelom zasijana minama što često odnosi ljudske živote, pa i one dječje, pa se razminiranje ukazuje prioritetnim u pogledu rasporeda sredstava iz društvenog proračuna ispred financiranja kojekakvih udruga koje nisu   u skladu s svjetonazorom najvećeg dijela naroda, a prioritetno im se dodjeljuju neprimjerno visoka sredstva iz proračuna, a zanemaruju se gubitci ljudskih života (više od pet stotina) zbog zasijanih minskih polja. Oni idu izravno na savjest vladajućih struktura, ali nažalost  i cijelog naroda.

 

  1. Političke stranke, gotovo sve, vidjele su spas nacionalnog gospodarstva Ulaskom Hrvatske u    Upitno je koliko je to bilo realno  argumentirano mišljenje, jer još nigdje nisu javno objavljene analize troška i dobiti ulaskom Hrvatske u EU, te njihovog omjera. Ali, i položaj  Hrvatske kao kasnodolazeće članice, kad se stol s jelom (fondovima) već dobrano ispraznio. A posebno kod tog ulaska nije vrednovano zabrinjavajuće recentno stanje gospodarstva kod mnogh članica EU.

Zato moramo biti vrlo oprezni, jer nismo se udružili u EU da bismo možebitno izgubili ili ograničili svoje gospodarstvo, slobodu i suverenost, da ne bismo više bili svoj na svome, i ne želimo biti nikome sluge i potčinjeni. Imamo gorko povijesno iskustvo Beča, Budimpešte, Beograda, Berlina, a sad nas čeka i Bruxelles. Zar mi uvijek moramo tražiti od nekoga dopuštenje što ćemo činiti u svojoj vlastitoj kući i u svojoj obitelji. Kao suvereni narod to ne smijemo dopustiti.” Regnum regno non praescribit leges. (Kraljevstvo kraljevstvu ne propisuje zakone)!” Tako je  uzviknuo naš  časni  hrvatski ban Ivan Erdodi isukavši sablju na Požunskom (danas Bratislava) saboru 1790. g. Hrvatski narod i hrvatska politika u EU visoko trebaju dići svoj stijeg, ponos i dostojanstvo. Jedan smo od najstarijih naroda u Europi, imali smo državu i parlamenat kad mnogi  drugi (koji nad  nama sada žele gospodariti) nisu ni znali što je to.

 

  1. Perspektiva i budućnost mladih ljudi u vlastitoj domovini je mala ili gotovo Zar vam to ne ilustrira činjenica da niti jedan predsjednik hrvatske države do sada nikada nije podnio godišnji izvještaj o stanju društva i nacije. Da se na nijednoj sjednici Državnog sabora nije raspravljalo o sve većem, masovnijem odolasku mladih ljudi iz Hrvatske, što predstavlja pravu moru za cijeli narod. Unutarnjim razarateljima Hrvatske to je očito dobro došlo, pa ne                                                                                                                                                                                                                                                                                                         dopuštaju o tome javno govoriti. Kao narod moramo sačuvati svakoga pojedinca i osigurati mu kruh u vlastitoj domovini.

 

Mi smo iseljenička država, samo iz razloga što se njome loše upravlja, a kroz povijest,  jer su s nama upravljali stranci, samo zbog naše nesloge.

 

  1. Danas, nakon više od tisuću godina, ima nas tek duplo više nego što nas je bilo  za vrijeme kralja Tomislava. Hrvatska je danas najviše ugrožena demografski, vlast o tome šuti, umjesto da se po tom pitanju organizira rasprava u saboru, u stručnim institucijama  i da se poduzmu sve mjere da se natalitet popravi. Mi moramo takvoj politici koja to provodi već jednom reći – dosta! Trebamo uspostaviti organizaciju države i njenu čvrstoću po uzoru na jake države zapada.  A posebno po pitanju zajedništva domovinske i iseljene Hrvatske.

 

  1. U svim dosadašnjim ratovima u dvadesetom stoljeću, Hrvatska je izlazila sa sve manjim teritorijem, tj. gubila ga je ili ratom ili još gore za zelenim stolom. I danas se prema Hrvatskoj postavljaju ultimativni zahtjevi za ustup hrvatskog teritorija od strane susjednih država, prvenstveno Slovenije koja je okupirala Sv. Geru, a traži cijelu Savudrijsku valu. BiH svojata dio hrvatskog teritorijalnog mora kod Neuma i protivi se izgradnji Pelješkog mosta. Crna Gora svojata Prevlaku, a Srbija neke prekodunavske teritorije koji su bili u sastavu avnojevske Hrvatske.

 

  1. Hrvatske znanstvene i kulturne institucije, i hrvatska tzv kulturna i znanstvena elita u cijelosti su zakazali na nacionalnom, patriotskom i gospodarskom planu, kao da ih se ne tiče pogubno stanje u državi i društvu i sve izvjesniji nazirući sunovrat gospodarstva  s teškim posljedicama za narod i državu, ali i cijeli nacionalni korpus u svijetu. Kao da sudbina naroda i njegova budućnost ne spadaju u njihovu znanstvenu i kulturnu opservaciju, pa makar i onu sporadičnu.

 

  1. Želimo pokrenuti, u što većem broju, povratak naših iseljenika i njihove djece u domovinu. Želimo da Hrvatska postane zemlja useljeništva,   (prvenstveno povratkom naših iseljenika) i stranih zemlja, da nam ponovno na opustjelim selima ožive stara ognjišta. Mi imamo za to sve uvjete, ali do sada niti jedna politička garnitura za to nije mnogo marila. Mi smo jedinstven narod i gdje god se nalazi koji njegov pripadnik u svijetu treba biti pod zaštitom svoje matične domovine i države.

 

  1. Domovinsku i iseljenu Hrvatsku želimo povezati svim mogućim vezama, pa i institucionalno, kako bi cjelokupni naš narod disao i osjećao se kao jedno tijelo, kao jedinstven hrvatski organizam. A svakako, napose želimo zaustaviti svako daljnje iseljavanje naših mladih i stručnih ljudi, naših radnika i sl

 

U tome ćemo zasigurno uspjeti ako se organiziramo i udružimo! Već i snažna želja da se u nečemu uspije je pola uspjeha. Bol jednog hrvatskog čovjeka (na pr. slučaj branitelja Veljka Marića kojeg je Srbija otela) treba biti opća bol, kao i radost i uspjeh svakog čovjeka treba biti opća radost  i uspjeh cijeloga naroda. Samo s takvim stupnjem solidarnosti možemo biti uspješan i na svakom planu prosperitetan narod.

Hrvatski nacionalni korpus u povijesno hrvatskim zemljama koje stjecajem političkih okolnosti nisu ušle u sastav RH, nalazi se u degresiji,  prvenstveno u BiH, ali i drugim dijelovima bivše Jugoslavije. U BiH-u se vrši arabizacija (naseljavanja Arapa) onih područja koja su prije rata bila nastanjena Hrvatima, kojima je onemogućen povratak. Ta degresija se i ubrzava, a politika  iz matične zemlje ne poduzima nikakve ozbiljnije političke poteze da se ona zaustavi. Nezainteresiranost  vlasti matičnog hrvatskog naroda za njihovu sudbinu, kao i za sudbinu iseljenih Hrvata je naprosto zabrinjavajuća.

  1. Premda je Hrvatska ustavno deklarirana kao sekularna država, 90% njenog stanovništva su kršćani, visoko pretežno katolici. Primjećuje se vrlo visoka disproporcija zastupljenosti  u javnim službama i na visokim političkim funkcijama između brojčanosti kršćana i niske brojčanosti  na strani lijevog svjetonazora. U javnim sredstvima informiranja, dnevnom tisku, na javnoj televiziji, na radiopostajama gotovo je zanemarivo malen postotak onih koje se legitimiraju kao vjernici, kao kršćani. Dok se postotak javnih osoba (ateista, agnostika, članova bivše komunističke partije, nacionalnih manjina i sl.) diže vrlo visoko. Počesto se na mainstream medijima ima osjećaj da se još nalazimo  u socijalističkoj Jugoslaviji i njenom ozračju. To je najbolji dokaz da Hrvatskom još uvijek dominantno vladaju oni koji je nikada nisu željeli, ne samo samostalnu, već nikakvu hrvatsku državu. Kao demokršćani zbog neprincipijelnih koalicia prisiljeni smo na izborima gasati za “manje zlo”. Što nikad nije bilo dobro rješenje.
  2. Zemlja smo u svijetu koja ima jednu od najvećih dijaspora u odnosu na broj stanovnika u domovini, ali koja se najmanje brine o njihovom nacionalnom opstanku, a da posebno ne govorimo o njihovom eventualnom povratku u Hrvatsku. Pače, što je potpuno suprotno zdravom razumu, od strane politike se forsira iseljenje mladih stručnih ljudi iz Hrvatske. Sve više im se javno s političkih govornica nudila nova tržišta rada u EU  ali jednako tako i u prekooceanskim zemljama. Nigdje nema nikakvog poziva da ostanu u svojoj domovini i na svojim ognjištima. Anacionalna politika je u punom usponu s nesagledivim tragičnim posljedicama za narod i njegovu opstojnost. Zastupljenost hrvatske dijaspore u Hrvatskom državnom saboru, u stalnom je opadanju, od nekad s petnaest zastupnika spala je na jedva tri. Što je apsurd, da nekoliko milijunska hrvatska dijaspora je zastupljena jednako kao srpska nacionalna manjina od samo tri zastupnika. Novi Izborni zakon to mora riješiti i visoko revaloriozirati položaj hrvatskog iseljeništva u Saboru.

Pozivamo mlade intelektualce  da ostanu u  Lijepoj našom, da se društveno i politički organiziraju i ujedine i da sami grade svoju budućnost u vlastitoj domovini, da grade Hrvatsku po mjeri svojih potreba, a jednako tako  Hrvate u BiH i drugim susjednim državama  da ostanu na svojim vjekovnim ognjištima i da grade suživot s drugim narodima.

 

  1. Protiv naše domovine i našeg naroda već više od stotinu godina vodi se bespoštedna agresija laži, sve do naših dana. Prešućuje se junačka povijest kakvu je rijetko koji narod imao, a poglavito manji. Iskrivljuju se povijesne činjenice, na svakom koraku. Naš mirni, vjernički, marijanski narod pokušava se prikazati kao narod zla, narod mračnjaštva, fašizma i sl. I na taj način se pravda golemo zlo koje je učinjeno našem narodu u novijoj povijesti i iznutra i izvana. Mi se ne bojimo istine i kadri smo je svugdje i u svakom detalju iznijeti pred javnost i oči svijeta. Jedini smo narod u Europi koji je, pored ratnih agresija, izložen i kontinuiranoj agresiji laži i to frontalno – in continuo – još od početka prošlog stoljeća, bez realne šanse da se ta agresija laži na Hrvatsku prekine u doglednoj budućnosti. Ta laž dolazi izvana i iznutra. Izvana od susjednih i agresorskih naroda na Hrvatsku, a iznutra od ideoloških protivnika i nevladinih antihrvatskih udruga koje se izdašno financiraju iz Državnog proračuna.

nastavlja se…

Mile Prpa

glasbrotnja.net

About glasbrotnja.net

Pročitajte i ovo

Silvije Tomašević – Pobjeda makedonskih nacionalista ne znači i “Ne” EU i NATO-u

U najkičastijem glavnom gradu na svijetu, kako mnogi nazivaju Skoplje zbog neoklasicističkih ukrasa na socrealističkim …