Nedjelja , listopad 22. 2017.
Naslovnica / Najnovije vijesti / vijesti / Hrvatska / Misle li Ramljak, Plenković i ostala ekipa da smo svi mi kreteni?

Misle li Ramljak, Plenković i ostala ekipa da smo svi mi kreteni?

U četvrtak navečer je na RTL-u bio lijep i topao prilog, prava ljudska priča. Najstariji vozač u Hrvatskoj je Josip Manolić. Sjeo novinar s vječnim Jožom koji nije štedio riječi hvale za premijera Plenkovića. Ponaša se državnički, reče stari špijun za Plenkovića. Izrazio je i želju za nagodbom s Tomislavom Karamarkom. Njemu se ne sudi. Muka je to za starca kojem se bliži stota godina života. Zamislite, što je sve tijekom karijere radio, a na kraju će mu jedina osuda biti kleveta. Slažemo se, to stvarno nije pošteno.

Nego ostavimo sad nakratko Manolića na miru. Gledam jučer Ramljaka kako slavodobitno objavljuje revizorsko izvješće Pwc revizorske kuće, odnosno, njihove hrvatske podružnice. Normalno, mediji su odmah prenijeli informaciju kako je Ivica Todorić lažno napumpao vrijednost svojih kompanija (brendova), unutar koncerna za čak 13,4 milijarde kuna. O Ivici Todoriću, kao i većina građana Hrvatske ne mislim ništa dobro. Za njega i cijelu obitelj Todorić koja je desetljećima imala privatni otok, vile, helikoptere i brodove te dokoličarila u luksuzu, uistinu nemam ništa lijepoga za napisati. Ali, Todorić ipak nije najveći lopov u Hrvatskoj, jer je država puno veći lopov od njega. Taj organizam, zapravo jedna čudovišna hobotnica koja se sastoji od stotine pa i tisuće parazita i kombinatora svih vrsta koji su savršeno raspoređeni po privatnom i javnom sektoru, raznim agencijama i ministarstvima u lopovluku nema premca. Ako neki pojedinac ispadne iz igre, ili se krak odsiječe, odmah se pojavljuju dva nova, i hobotnica, odnosno hidra nastavlja rasti. Ona se hrani narodnom glupošću, priprostim pukom koji je već odavno oguglao na njeno postojanje.

A da krenemo od temelja?

Ramljak, Plenković i ostala ekipa vjerojatno misle da smo svi mi kreteni. Dakle, oni nas uvjeravaju kako je Ivica Todorić „napumpao“ vrijednost svojih firmi, radi daljnjeg zaduživanja i izvlačenja novca. Ok. A kako je to Ivica Todorić glavom i bradom, osobno mogao napraviti? Krenimo od temelja. Njegova funkcija bila je vlasnik i generalni menadžer kompanije. Ispod njega nalazili su se članovi uprave koji su vodili pojedine sektore poput financija. Ispod tih ljudi, nalazilo se još ljudi, iza kojih su bili neki treći ljudi. Uz to, postojale su i revizijsko računovodstvene kuće koje su obavljale dodatne poslove za Agrokor i tvrtke unutar njegovog sustava. Mi ovdje govorimo o stotinama ljudi od kojih je najmanje upućen u brojke i materiju upravo Ivica Todorić. Prvi čovjek Agrokora za financije bio je Ivan Crnjac. Po svjedočanstvima stranih investitora koji su dolazili u Hrvatsku, kako bi nudili kredite Todoriću, većina njih Todorića nikada nije niti vidjela već je o svim detaljima, što je i sasvim logično razgovarala izravno s Ivanom Crnjcem.

Prije tri godine jedan hrvatski političar žalio se mojemu poznaniku, kako se Todorić totalno razbahatio te da je zaboravio tko mu je omogućio silno bogatstvo. Nesumnjivo, Todorić je prije nekoliko godina prerastao ovu državu i vjerojatno prestao bespogovorno izvršavati zapovijedi sustava koji ga je u biti stvorio. Kapitalistička revolucija jede svoju djecu, a ovo dijete je postalo ogromno, debelo i obijesno. Ono predstavlja veliki zalogaj, ali progutala je ova država i veće od njega.

Država je stvorila oligarha

Budimo realni, priča u koju nas pokušavaju uvjeriti ne drži vodu. Ivica Todorić nije Sauron iz „Gospodara prstenova“ da snagom svojim misli može osobno napumpati ili frizirati išta. On te papire ni ne gleda, niti se u njih previše razumije. Očito se osilio i prestao dijeliti dobit s paralelnim strukturama moći i zato su mu ubacili „petu kolonu“ u koncern kako bi mu demonstrirali da nikada nije niti bio pravi gazda.

Čuli ste Ramljaka. Sada, kad imaju čistu situaciju s vrijednostima tvrtki moći će ih lakše prodati ozbiljnim kupcima. Država koja je stvorila oligarha, oduzela mu je tvrtku koju će rasprodati u bescjenje. Zatezne kamate na tužbe ruskih bankara plaćat ćemo mi, i naša djeca. A gospodin Ramljak, Plenković i društvo, zajedno sa stotinama konzultanta, pravnika i stručnjaka rasprodat će zemljišta, vodu, poljoprivredna bogatstva i najbolje domaće tvrtke onome tko njima da najbolju ponudu. Bojim se kako je „Lex Agrokor“ početak pljačke stoljeća nakon koje se ova zemlja nikada više neće oporaviti.

Doduše, postoje pojedinci koji se kunu da su najbolje tvrtke u Agrokoru već obećane Emilu Tedeschiju. On zasad nije pokazao nikakav javni interes, ali vidjet ćemo što će se dogoditi nakon što se vrijednost koncerna dodatno smanji. Treba samo biti strpljiv. Tko čeka, taj i dočeka. To vrijedi za sve, osim za građane Hrvatske, koji, stvarno ne znam-što još više čekaju?

dnevno.hr

glasbrotnja.net

About glasUrednik

Prpčitajte i ovo

Antun Babić – Moja duboka isprika hrvatskom narodu u domovini i hrvatskim domoljubima u iseljeništvu

U jednom razgovoru s predsjednikom Tuđmanom početkom 1991. godine izrazio sam bojazan da se u …

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *