Petak , kolovoz 14. 2020.
Naslovnica / Najnovije vijesti / Kultura / MLADEN PAVKOVIĆ: Arsen nam sve više nedostaje

MLADEN PAVKOVIĆ: Arsen nam sve više nedostaje

Nije fraza, ako kažemo da glazbena legenda, pjesnik, književnik, prevoditelj, skladatelj i kantautor Arsen Dedić (Šibenik, 28. srpnja 1938. – Zagreb, 17. kolovoza 2015.) i dalje živi među nama. Što vrijeme više prolazi, sve  nam više nedostaje. S njim kao da je otišao i dobar dio hrvatske glazbene scene…

Samo mjesec dana nakon njegove smrti objavio sam knjigu „Zajedno, ali sam ili tako je govorio Arsen Dedić“ (Ogranak Matice Hrvatske Koprivnica, 2015.) Riječ je o knjizi  razmišljanja i životnih stavova legende hrvatske glazbe.

Arsen je čovjek koji nikome nije laskao i niotkuda očekivao potvrdu vlastite vrijednosti te se stoga u ovoj knjizi koju smo na određeni način zajedno osmislili pa čak i radili na njoj otkriva kao nikada do sada. Knjigu je likovno opremio Danijel Popović, i sigurno mi je jedna od najdražih. Zbog Arsena.

On je toliko svestran i toliko zanimljiv i kvalitetan da je već odavno trebao postati akademik, tim više što je u HAZU malo ljudi poput njega dalo toliko kvalitetnih djela ne samo Hrvatskoj, već i europskoj glazbi.  Ali ovaj nesnošljivi hrvatski jal i zloba, koja je i jednog Arsena gotovo do smrti tretirala kao „estradnjaka“ nije ništa drugo nego „hrvatski specijalitet marginaliziranja i podcjenjivanja“ najviših vrijednosti hrvatske kulture.

Sada govore da bi po njegovu imenu trebao nositi naziv neki trg, ulica, brod  ili što ti ja znam. Kad smo ga imali, kad je bio živ kao da ga nismo dovoljno slušali i cijenili kako treba, a trebali smo već tada po njemu nazvati i zagrebačku Muzičku akademiju! (No, nikad nije kasno!).

Inače, vjerujte, legende  nikada ne umiru, one se samo pritaje ili sakriju.

Na sjećanje na Arsena Dedića najbolje je da citiramo neke od iznimno prepoznatljivih  stihova  iz njegovih već legendarnih pjesama:

  • „Nisam znao što je moje, dal letim, dal padam? Trebalo je da te sretnem da od tebe saznam.“
  • „Zagrli me oko vrata, oluja se diže, ne može ti vjetar ništa, ako priđeš bliže“.
  • „Ja sam kao vjetar, brod bez kormilara, ti si moja luka, moja zemlja stara.“
  • „Čistim svoj život od onih šupljih ljudi, kojima vjetar huji kroz glavu i kroz grudi.“
  • „Ne plači mala moja, ima dana pred tobom, prvi put kažeš zbogom, pa je teško znam, ne plači mala moja, mnogo boljeg te čeka.“
  • „Kad prijatelja nema, a dani idu sporo, govorili smo za se da vraćaju se skoro. Otkako te ne volim, netko mi iz vlaka maše, prazno mi je, ali lakše, od kako te ne volim.“

Mladen Pavković

glasbrotnja.net

About glasUrednik

Pročitajte i ovo

Aforizmi Mate Sušca…

                               „Danas oprosti svima ne zato što oni zaslužuju oprost, nego zato što ti zaslužuješ …