Srijeda , listopad 17. 2018.
Naslovnica / Najnovije vijesti / Društvo / Nikola Bašić – NE MOŽE SVATKO KAO BISKUP RATKO

Nikola Bašić – NE MOŽE SVATKO KAO BISKUP RATKO

Biskupe Periću, da li znači da ukazanja ne postoje ili ne mogu biti autentična ako netko u Međugorju primjećuje da ih je već 47 tisuća kroz 37 godina, tj. od one 1981.? Gospa s ili bez djeteta za Vas znači, in se, da ne može doći pred vidioce? Po Vama su autentična samo ona koja su vrlo kratko trajala(Lurd ili Fatima). Vi kao da biste priznali ona koja su možda još kraća od prethodnih. U svom najnovijem priopćenju ne spominjete mir i pomirenja čovjeka i Boga kao i mir među ljudima kojeg naviješta i traži Gospa. Ozdravljenja, što s njima? Tolika obraćenja?  Ali usporedimo vašu izjavu s izjavom ili tvrdnjom pokojnog biskupa Žanića iz 1981. Vaša najnovija:

Škandalozni dodiri. Nešto vrlo neobično i ozbiljno: pojava dopušta da joj neki iz mnoštva gaze ne samo njezin veo koji se proteže do zemlje, [31] nego i da joj dodiruju tijelo. Vicka je već dotiče drugi dan. „I kad je dirneš, velečasni, ovako, prsti odskoče.“[32] Isto ponavlja Ivanka i dodaje da, dodirujući njezino tijelo, osjeća kao da je „vazduh, nekako kao svila, sve nam se odmiču prsti ovako, kad je diramo, sve se prsti odmiču”.[33] Dali su i jednoj doktorici da se dotakne te pojave: „I, eto, ona je dirnila njenu haljinu.”[34] Takve priče o dodirivanju navodna Gospina tijela, njezine haljine i gaženja njezina vela stvaraju u nama i osjećaj i uvjerenje da se radi o nečem nedostojnom, nevjerodostojnom i škandaloznom. Samo možemo reći: To nije katolička Gospa![20]

Glas koncila od 16.kolovoza 1981. donosi Izjavu Biskupskog ordinarijata u Mostaru: Biskup msgr.Pavao Žanić,ordinarij u Mostaru,je izbliza pratio zbivanja u Međugorju,krajem

lipnja odnosno kroz srpanj 1981.,na način da je 21.srpnja te godine došao u Međugorje kako

bi razgovarao s vidiocima, i to pod njihovom zakletvom da ispričaju cijeli tijek događanja oko

ukazivanja Gospe.Izjavio je, poslije toga, da je siguran kako djecu nitko nije nagovorio i kako

ne lažu, te da govore točno ono što je u njihovim srcima.U propovijedi na blagdan sv.Jakova

u Međugorju, tj.na 25.srpnja 1981.on, dakle javno, iznosi svoj stav o svemu tome ovim rije-

čima: „ Duboko sam uvjeren da nitko djecu, koja kažu da su vidjela Gospu, da nitko tu djecu

nije podgovorio. Da je riječ o jednom dijetetu, moglo  bi se reći: Ma taj ima neku tvrdu glavu, pa ne može ni policija iz njega ništa izvući.Šestero nevine, jednostavne djece kroz pola sata bi, kad bi netko nagovorio, kazala sve. Nitko od svećenika, ja jamčim, nije imao tu nikakve namjere niti udjela da bi tu djecu nagovorio…Također sam uvjeren: djeca ne lažu. Djeca govore točno ono što je u njihovim srcima….Sigurno je: Djeca ne lažu“.

A nakon 6 godina šutnje isti biskup se obrušio na „Gospina ukazanja“ i vidioce, uz napomenu da je on  saslušan od tajne policije u Sarajevu iste, tj. 1981. i zašutio(možda su mu nešto žestoko poprijetili ili ucijenili)

Evo što u Ogledalu pravde možemo pročitati:

 

IZJAVA MOSTARSKOG BISKUPA O MEĐUGORJU

 

Međugorje,25.srpnja 1987.

 

Braćo i sestre,ovdje danas na krizmi u Međugorju,očekujete da možda reknem

neku riječ o događajima o kojima govori cijeli svijet.Crkva mora o tome voditi računa,i ono

što Crkvu zanima,ona daje posebnim osobama,komisijama na istraživanje i prosuđivanje.Zna-

te također da sada o ovome raspravlja komisija koju je sastavila Biskupska konferencija Jugo-

slavije,jer Crkva ne može tako lako izložiti svoju vjerodostojnost pred svijetom dvadesetog

stoljeća.

Mogu reći da sam šest godina molio,studirao i šutio.Molili su i mnogi drugi,i na tome im zahvaljujem.U svakoj svetoj misi nakana je o Međugorju bila prisutna,u svakoj kru-

nici sam molio Gospu,svakog dana,da mi od Boga isprosi svjetlo a tako i Duha Svetoga.To mi je pomoglo da steknem jako i sigurno uvjerenje o svemu što sam čuo,čitao i doživio.

Ovdje se mnogo moli i posti ali sve u vjeri da su događaji doista vrhunaravni,a vje-

rnom puku propovjedati neistinu o Bogu,o Isusu,o Gospi,zaslužuje dno pakla.

U cijelom mome radu,molitvi i studiju preda mnom je bio samo jedan cilj:doći do

istine.U tu sam svrhu još ´82.godine osnovao Komisiju od četiri člana,a kasnije je proširio,

pomoću nekih biskupa i otaca provincijala,na petnaest članova,s devet teoloških učilišta,iz se-

dam biskupija i četiri provincije i dva vrhunska psihijatra,a oni su mogli konzultirati i druge

svoje kolege.Radili su tri godine.O radu i događajima bila je obavještavana i Sveta Stolica.Sa-

da se tim istim problemom bavi već spomenuta Komisija koju je sastavila Biskupska konfere-

ncija Jugoslavije.

Međutim,oni kojima se žurilo išli su naprijed,ispred suda Crkve,proglašavali ču-

desa i vrhunaravne događaje i s oltara propovjedali privatne objave,što nikako nije dopušte-

no dok Crkva te objave ne prizna kao autentične.Zato su razni forumi prozivali da se ne orga-

niziraju hodočašća,da se čeka sud Crkve.Najprije je komisija za Međugorje 24.III.1984.na to

upozorila.Nažalost,bez efekta.Onda je Biskupska konferencija Jugoslavije,u listopadu iste

godine,rekla da se ne mogu organizirati službena hodočašća u Međugorje,a službeno je bilo

svako koje se okupljalo i zajedno dolazilo.Ni to nije koristilo.Zatim je Kongregacija za nauk

vjere u Rimu,23.V.1985. uputila Tlijanskoj biskupskoj konferenciji dopis da biskupi nastoje

odvraćati od organiziranja hodočašća o i od svake forme propagande.I to je ostalo bez ploda.

Konačno,kada se prešlo na formiranje druge Komisije,uzoriti kardinal Franjo Kuharić i mos-

tarski Biskup,u ime Biskupske konferencije Jugoslavije,9.siječnja ove 1987.godine u izjavi za

javnost rekli su:“Stoga nije dopušteno organiziranje hodočašća ili drugih manifestacija moti-

viranih vrhunaravnim karakterom koji bi se pridavao međugorskim zbivanjima.“To je rečeno

s najvišeg mjesta u Crkvi i ne smije se preko toga prelaziti kao da to nije ništa.

Od prvih vijesti koje su najavile izvanredne događaje u ovoj župi,Biskupski je ured pažljivo pratio vijesti i sabirao sve što je moglo služiti u traženju istine.Biskup je pustio

vidiocima i pastoralnom osoblju potpunu slobodu,čak ih je branio pred napadajima tiska i po-

litike.Snimali smo razgovore na kasetama,skupljali kronike i dnevnike,pisma,dokumente i sve

je to tri godine studirala Komisija sastavljena od naših profesora teologije i liječnika.Trogodi-

šnji rad Komisije dao je rezultat:dva su člana Komisije glasovala da su ukazanja vrhunaravna,

istinita.Jedan se član uzdržao od glasovanja,jedan da je nešto bilo u početku,a jedanaest non

constat de supernaturalitate,tj.da ukazanja nije bilo.

Duboko sam uvjeren da su svi članovi Komisije radili savjesno i ispitivali sve

što je moglo poslužiti u traženju istine.Crkva ne može riskirati svoju vjerodostojnost i često je

u sličnim slučajevima pomno istraživala ovakve događaje i odbijala velika mnoštva ako su se

okupljala na mjestima gdje je bilo ustanovljeno da događaji nisu vrhunaravni.Sjetimo se Gara-

bandala u Španjolskoj i San Damiana u Italiji i još desetaka sličnih mjesta zadnjih godina.

U Garabandalu su „vidjelice“govorile da je Gospa obećala veliki znak za cijeli svijet.Od tada

je prošlo dvadeset i pet godina a toga znaka nema.Da je i ovdje Gospa ostavila znak,bilo bi

svima jasno o čemu se radi.

Gospa se,kažu,počela ukazivati na Podbrdu na brdu Crnici,pa kad je milicija

zabranila ići tamo,sišla je u kuće,u ograde,u polja,u vinograde,u duhaništa,ukazivala se u cr-

kvi,na oltaru,u sakristiji,na koru,na zvoniku,po putovima,na putu u Cerno,u automobilu,u au-

tobusu,u školama,u Mostaru na nekoliko mjesta,u Sarajevu na više mjesta,u Zagrebu po sa-

mostanima,u Varaždinu,u Švicarskoj,u Italiji,opet na Podbrdu,na Križevcu,u župi,u župnoj kući,itd.Sigurno nije nabrojeno ni pola mjesta navodnih ukazanja pa se trijezan čovjek,koji Gospu časti,pita:Gospe moja,što od tebe čine?

U ovoj biskupiji ja sam po božanskom pravu pastir,učitelj vjere i sudac u pita-

njima vjere.Budući da su događaji u Međugorju stvorili napetost i podjelu u crkvi – jedni vje-

ruju,drugi ne vjeruju – i pobjegli kontroli Crkve i jer su preporuke i odluke prije spomenutih

foruma – Komisije,Kongregacije i Biskupske konferencije – ostale bez efekta,ja,mostarski bi-

skup,pred Bogom odgovaram za disciplinu u biskupiji,ponavljam i sankcioniram prijašnje odluke crkvenih foruma i svećenicima koji organiziraju hodočašća ili dolaze ovamo,pridajući

ovim događajima vrhunaravni karakter,dok ne završi rad Komisija Biskupske konferencije Jugoslavije,zabranjujem misiti u svojoj biskupiji.

Obraćam se tebi,Bezgriješna Djevice i Majko,Majko Božja i Majko Crkve,

Majko ovoga puka koji te traži,moli i ljubi.Obraćam se tebi,ja tvoj sluga,biskup mostarski i

pred cijelim svijetom izričem svoju duboku i nepokolebljivu vjeru u sve povlastice kojima te

Bog obdario,po kojemu si prvo i najodličnije stvorenje.Izričem svoju duboku i nepokolebljivu

vjeru u tvoj zagovor kojim posreduješ kod svemogućega Boga za sve potrebe svoje djece u

ovoj suznoj dolini.Izričem svoju duboku i nepokolebljivu vjeru u tvoju ljubav prema nama grešnicima ,a tu si ljubav posvjedočila i svojim ukazanjima i pomoćima.I sam sam vodio ho-

dočašća u Lourdes.Upravo snagom te vjere,ja tvoj sluga,biskup mostarski,pred brojnim mno-

štvima koja su te zazivala,otkrivam i prihvaćam tvoj veliki znak koji je postao siguran i ja-

san nakon ovih šest godina.Taj znak jest da si šest godina uporno šutjela na sve navještaje o znaku:bit će na brdu“ukazanja“vidljiv i trajan,bit će brzo,bit će uskoro,još malo,strpite se

malo- govorili su još 1981….Pa onda:bit će za Bezgriješno začeće,za Božić,za Novu godinu,

itd.Meni poseban znak nije potreban,ali je potreban onima koji su vjerovali neistini.

Hvala ti,Gospe,što si svojom šutnjom dugom šest godina pokazala da li si

ovdje govorila,da li si se ukazivala,poruke i tajne dijelila i dali si posebni znak obećala.Pre-

sveta Djevice,Majko Kristova i Majko naša,posreduj za mir u ovoj nemirnoj crkvenoj pokra-

jini,u mostarsko – duvanjskoj biskupiji,posreduj posebno za ovo mjesto,za ovu župu,gdje se

bezbroj puta upotrijebilo tvoje sveto ime u govorima koji nisu bili tvoji.Daj da se prestanu izmišljati tvoje poruke.Primi,presveta Djevice,zadovoljštinu iskrene molitve pobožnih duša

koje su daleko od fanatizma i neposluha u Crkvi.Daj nam svima da dođemo do prave istine.

Gospe draga,ponizna i poslušna službenice Gospodnja,daj da Međugorje krene čvrstim kora-

cima za pastirom mjesne Crkve da bismo te svi zajedno mogli veličati i hvaliti u istini i lju-

bavi.Amen.*

 

Pavao Žanić,biskup

 

*Ogledalo Pravde,str.47 – 50.

Gospa je odšutjela 6 godina ispred biskupa Žanića i eto dokaza da se nije ukazala, a to je svrha knjige Ogledalo pravde dodirnuti i obraniti istinu o fenomenu“Gospe u Međugorju“. A koliko je trebalo vremena Izraelcima da prijeđu Sinaj, dok ih je Mojsije vodio u obećanu zemlju Kanaan? Zar nisu mogli za nekoliko dana, mjeseci ili par godina a ne cijelih 40 godina?.Koga da ovo pitam biskupa Perića ili nekog drugog pastira: koliko se psovki na dan u samoj njegovoj biskupiji izgovori protiv Boga, Gospe, srca Isusova i kojekakovih vulgarija; nekoliko puta ili nekoliko stotina(možda i milijuna) tisuća puta? Taj broj mu ni ne pada na pamet, a 47 tisuća puta Gospa u 37 godina čini(za njega) dokazom da to ne pripada Gospi.

Još ćemo o ovome….! A što se tiče znaka; nije prošlo vrijeme a da se i to neće ili ne može dogoditi. Zar Gospa mora imati nečiji pristanak iz vrha klera ili bilo koga na svijetu uz dogovor(precizan) da ga objavi?

                                                                                            Nikola Bašić, Vis

glasbrotnja.net

About glasbrotnja.net

Pročitajte i ovo

Antun Babić: Tko štiti Plenkovića? Hrvatski narode, vadi glavu iz pijeska!

Zbog Plenkovićeve protuhrvatske politike, ako kao narod ništa ne poduzmemo, vrlo će brzo cijela Hrvatska …