Ponedjeljak , rujan 24. 2018.
Naslovnica / Najnovije vijesti / Društvo / Osvrt na izjavu (propovijed) mostarskog biskupa u Međugorju na 25.srpnja 1987., prigodom Krizme

Osvrt na izjavu (propovijed) mostarskog biskupa u Međugorju na 25.srpnja 1987., prigodom Krizme

Lijepa je i velika molitva tog dana,25.07.87.,izrečena-upućena u Međugorju,presvetoj Djevici od strane biskupa Žanića  na kraju Izjave u onom djelu koja glasi:“Primi,presveta Djevice,

zadovoljštinu iskrene molitve pobožnih duša koje su daleko od fanatizma i neposluha u Crkvi.

Daj nam svima da dođemo do prave istine.Gospe draga,ponizna i poslušna službenice Gospod-

nja,daj da Međugorje krene čvrstim koracima za pastirom mjesne Crkve da bismo te svi zaje-

dno mogli veličati i hvaliti u istini i ljubavi.Amen“.Usput napominjem kako,i ne znajući za

ovaj tekst odnosno Izjavu,deset godina kasnije u svom tekstu O DOGAĐAJIMA U ČAPLJINI

pozivam narod u Hercegovini da pođu za svojim biskupom u treće tisućljeće,jer ih ne mogu

voditi neposlušni fratri,čija će i vjera ostati zazidana.No,moram se držati one“o pokojni-

ma najljepše“.I doista,trudit ću se o biskupu najljepše.U tome mi pomaže ona nevjerojatna iska-

zana radost bratskog zagrljaja nadbiskupa u miru dr.Frane Franića s mostarskim biskupom mons.Pavlom Žanićem prigodom proslave nadbiskupove dijamntne mise na 15.12.1996.

Biskup je odlučio šutjeti i čekati da do dođe do istine. Izgleda da je to šutnja od 6 godina da bi

Gospa progovorila biskupu što je istina u svezi svega događanja u Međugorju,jer on je  šest godina molio,studirao i šutio a imao je samo jedan cilj:doći do istine.Dapače,biskup vidi pred

mnoštvom(misli li i na ona mnoštva međugorskih hodočasnika)koje je zazivalo Gospu,a na takav način i drži do tog mnoštva,izgovarajući riječi:otkrivam i prihvaćam tvoj veliki znak koji je postao siguran i jasan nakon ovih šest godina.Taj znak jest da si šest godina uporno

šutjela na sve navještaje o znaku“.I čak zahvaljuje Gospi što je šest godina šutjela riječima:

„Hvala ti Gospe,što si svojom šutnjom dugom šest godina pokazala da li si ovdje govorila,da

li si se ukazivala,poruke i tajne djelila i da li si posebni znak obećala“.O Bože,što sad ja smrt-

nik mogu zaključiti?Šest godina molio,studirao i šutio,pitam se?Ali na strani  43.u knjizi

Ogledalo Pravde od autora Biskupski ordinarijat u Mostaru o navodnim ukazanjima i poruka-

ma u Međugorju u odjelku pod naslovom BISKUP PAVAO ŽANIĆ piše:“Početkom 1982.

kad se već uvjerio u određene neistine u iskazima“vidjelaca“,osobito kad je vidio kako se“po-

java“obrušila na njega i proglasila ga „krivim“zbog nereda u Hercegovini,a stala u obranu neposlušnih redovnika,biskup je očitovao nevjericu koja se tijekom vremena pretvorila u pot-

puno neprihvaćanje međugorskog fenomena,u izrazit otpor i oštru borbu protiv propagande o

„ukazanjima,protiv „hodočašća“,javnih i privatnih,čak i u oduzimanju ispovjedne jurisdikcije

inozemnim svećenicima koji su dolazili u Međugorje itd.“Zar je to moguće bilo obavljati u šu-

tnji?A sad se vratimo na ono što je Isus rekao Petru:“Idi od mene sotono…“Koje su teže riječi,

ove rečene Petru(a kome se nije neko zlo dogodilo-ili da ga se Isus potpuno odrekao)ili Pavlu

Žaniću:“kriv je za nered u Hercegovini“?Nigdje nisam naišao u knjizi,gdje Gospa izričito bra-

ni neposlušnost fratara,dapače ono moje,parafrazirajući biskupa Žanića:molio,studirao i zaklju-

čio da su fratri svojom,gotovo luciferovskom,neposlušnoću ubrzali Gospin dolazak u Među-

gorje,ovo ako tko prihvaća da je ona doista i došla,i naravno izritirala biskupa Žanića ta sama

izjava o neredu.Biskup je držao red u početku zbivanja,tj.1981.kad je“stao u obranu“vidjelaca“i

franjevaca međugorskih protiv žestoke državne harange(ta i ovdje to nije mogao šutnjom)Pravo govoreći,biskup se ponajviše nadao kako je nebo progovorilo da razriješi“hercegovački slučaj“, kad su se već“nemoćnima“pokazale razne crkvene ustanove(Ogledalo pravde,str.42.)

Sad se opet sjetimo onoga što su apostoli očekivali od Isusa,tj.kakvo kraljevstvo!?

Tu nastaje nered,u početku braniti pa žestoko napasti,i kad mislimo da će Gospa uspo-

staviti red u Međugorju između biskupa i franjevaca,a ne otkriva se ona prava misija:“obratite

se,udaljili ste se od kraljevstva Božjega“(ovo je moja sintagma).A franjevci mislili obratno:

sad će  nas Gospa zaštititi od predaje župa,tj.izvršenja dekreta Romanis Pontificibus pa se

dogodila Čapljina,od koje,čini mi se,i Nebo se zgraža.Ili,oduzeti nekome jurisdikciju nad ispo-

vjedanjem,ne znači izbrisati i valjanost svećeničkog reda odnosno proglasiti i nevaljanim vr-

šenjem ispovjedanja onih kojima je ta jurisdikcija skinuta,oni i dalje ostaju biskupovi neposlu-

šnici,a k tome neposlušnici nepridržavanja dotične biskupove odrednice skidanja jurisdikcije,pa

tako i održavanja misa,tj.biskupove mjere oduzimanja vlasti služenja misa u određenom prosto-

ru ili uopće.Dakle neposlušnost se povećala,a tako i nered. A ovo bi mogao biti i odgovor,da

Gospa ili“Pojava“ kako se u knjizi ponekad spominje,govori o ispravnosti,valjanosti ispovjedi i

misa od strane svećenika koji su diskreditirani od biskupa pa i od Pape a ne o ispravnosti nepo-

slušnosti fratara odnosno svećenika na koje se to odnosi,odgovor na ona pitanja o vrijednosti

služenja misa i sakramenta ispovjedi koje su vidioci primali na postavljene upite.

A sad nešto o velikom i trajnom znaku u svezi obećanja odnosno ukazanja.

U pretpostavci,da su ukazanja u Međugorju autentična može li biti igre oko ostavljanja znaka

od te „nebeske Pojave“ ili budimo konkretni od naše Gospe prečiste Djevice?

Pa naravno,ni na kraj pameti!

Ali što se moglo dogoditi ili što se događa s našim shvaćanjem tog obećanog znaka?*

Pa, svak će reći:upravo zbog neočekivanog ili bolje,iznenađujućeg znaka i sam znak bi mogao

biti čudesan i nepobitan.A možda upravo tu padamo na ispitu.Idemo opet poviriti u Evanđelje,

ili sv.Pismo.I tamo su očekivali od Isusa veliki znak kao dokaz njegovog autentčnog porijekla

i sveukupnog pojavka kao Učitelja i Sina Božjega.I što je Isus rekao?Upravo ih je iznenadio

svojim odgovorom,kojeg ni najmanje nisu razumjeli.Naime nakon događaja(čuda)nahranjenja

više od 4000 svijeta od samo sedam kruhova i nešto malo riba,kako izvještava Matej u svom evanđelju:“Pristupiše k njemu farizeji i saduceji s nakanom da ga kušaju te zatražiše da im pokaže znak s neba.On im odgovori:“Kad nastupi večer,govorite:“Bit će lijepo vrijeme jer je nebo crveno“.A kad osvane dan,kažete:“Danas će biti oluja jer je nebo crveno i mutno“.Tako vi znate protumačiti izgled neba,a znake vremena ne znate!Znak traži pokvareni i preljubnički

naraštaj,ali mu se neće dati drugi znak,osim znaka-Jone.Tada ih ostavi i ode.(Matej 16,1-5)

Biskup Žanić je govorio o znaku u Međugorju,kako smo već naveli i proglasio ga velikim zna-

nakom šest godina uporno šutjela.I ovo valja uzeti najispravnijim i najiskrenijim biskupovim priznanjem i svojim doživljajem glede znaka i tu ništa krivo ne naučava ili govori pa da mu se uzme za grijeh,Bože sačuvaj od toga.Kakve li koincidencije:upravo te 1987.u mjesecu rujnu ja

smrtnik hodočasnik po prvi put dolazim u Međugorje,dakle šest godina iza prvih događanja u

tom mjestu-župi.Smijem li ja nešto reći o znaku,tj.kako ja primjetih ili doživjeh znak u Među-

gorju?Istina,nisam susreo Gospu uživo a tako isto ne čuh Njezin glas pa mogu ponoviti s bisku-

pom da je i taj dan šutjela,makar za mene.Taj „znak šutnje“nije prekinut ni do danas,ali i nitko mi od nebesnika još nije govorio da ga čujem na svoje uši.Ipak,vrijeme provedeno u Međugo-

rju  stubokom je bio drukčiji od dana prethodnih godina,osim jednog dana kojeg sam proveo

u Mariji Bistrici,našem nacionalnom svetištu posvećen Gospi,a bilo je to 9.rujna 1984.na

NEK-u(Nacionalni Euharistijski Kongres).

Pa kako sam, otprilike, doživio NEK u Mariji Bistrici?
Prije samog početka bogoslužja odnosno liturgije u blizini svetišta kriještala je pazarska mu-

zika i pomislih u sebi,ta što će ovo biti,nadjačavanje i urlanje da poremeti slavlje u Marijinu

svetištu?Ali ono neviđeno mnoštvo(vidjeli smo ga te mnogi i doživjeli poslije ravno deset go-

dina po posjetu našoj Domovini pape Ivana Pavla II).Stvarno nikad u životu ne vidjeh tako na

jednom mjestu okupljeno mnoštvo ljudi,i ne samo vidjeh nego svojim prisustvom i doživjeh.

Ali orkestar(orgulje,fanfare i, jer sam prostorno bio dosta udaljen,da bi govorio koji su svi instrumenti bili zastupljeni) i još veći pjevački zbor kod glavnog oltara te samo ozvučenje za

čas je utišalo boljševičku muzičku kriještaljku na improviziranom pazaru.Dapače,potpuno je utihnula,jer za pretpostaviti je da su pobjegli u strahu(glavom bez obzira)pred silom mnoštva

koje se okrenulo slaviti Krista,jekom riječi,molitve i pjesme.Tutnjila je zemlja pod snagom kompozicije neizrecivih ljepota orkestra i zbora kao i pod disanjem mnoštva duša okupljenih na jednoj prekrasnoj Marijinoj prodolini i brdašcu okrunjenu figurama križnog puta.Upravo nađoh sebi poziciju na tom dijelu brdašca gdje sam i mogao na neki način apsorbirati to velebno mnoštvo.Ondašnji tisak se gotovo i nije ustručavao pisati o broju 400 tisuća ljudi,mada je zasiguro bio mnogo veći.Događaj je potrajao,koliko se sjećam gotovo između 3-4 sata.Stajati na nogama sve to vrijeme,ni najmanje mi nije otešćalo,dapače u trenucima se osjećah poput

apostola na Taboru(brdu preobraženja)i poželjeh tu ostati.Za reći je kako je Nebo tu izljubilo

zemlju;ne sam Krist u svom euharistijskom nazočju nego i Njegova, nama neviđena,nebeska

pratnja.Osjetih kako smo bili te sate s Kristom u svetištu Njegove Majke Marije.Upozorio nas

je preko svog propovjednika,kardinala Kuharića da je psovka protiv Neba.

Kakav je bio duhovni užitak tog dana u Mariji Bistrici,kakav Mir,spokojstvo,ushićenje,

radost,radost u jedinstvu mnoštva,radost u Miru koji se razlio na mnoštvo!Ponesem je taj Mir

NEK-a u svom srcu i on je malo,moglo bi se reći,zaspao u meni i probudio se u Međugorju,11.

na 12.rujna 1987.O kad će opet novi NEK!?

I,evo me u Međugorju rečenog nadnevka.Stigoh u predvečerje,autobusom javnog prometa,gdje

i psovke nisu neuobičajena pojava.Usput,moj prigovor na sustavno odbijanje organiziranog

hodočašća od strane naših Crkvenih pastira.Kad bi se od njih netko prikrao pa javnim prijevo-

zom krenuo na put od 3-4 sata uz društvo prostačenja i psovki koje blate Ime Gospodnje kao

i Djevice Marije,zasiguro bi odbio da mu bude navika putovanja javnim prijevozom.Drugi put

dođoh u Međugorje organizirano uz svećenika(redovnika),također autobusom,ali naravno uz

molitvu i Marijanske pjesme.No,ovdje neću ponavljati one iste odnosno slične doživljaje sa

NEK-a u Mariji Bistrici,nego ću dodati da se razlikuje to mnoštvo u Međugorju od onoga na

NEK-u,tj.manje je po broju ljudi,ali bogatije po različitosti prisutnih nacionalnosti,rasa i boja

ljudi u Međugorju gotovo sa svih kontinenata zemaljske kugle,jer u Mariji Bistrici sam imao

samo svoje sunarodnjake(uz neznatne manjine ili neprepoznatljive manjine).Ovdje bi osobito

htio naglasiti onu vrhunsku radost jedinstva i Mira u tom međugorskom mnoštvu,osobito u je-

dnoglasnom pjevanju svih prisutnih,u predvečerje,AVE,AVE MARIA,AVE,AVE MARIA!

Naravno,kroz euharistijsko slavlje,tj.misu svi smo molili Oca nebeskog:OČE NAŠ……   Ovdje također poželjeh dugo,dugo ostati.Prespavao sam tu noć tik uz crkvu(na trotoaru)pokri-

ven odjećom(jaknom čini mi se)jer bijaše prva polovica rujna mjeseca,pa nije bilo ljute zime.

Ujutro sam bio na Podbrdo(Crnica)i mogu reći da ga već tada nisam mogao odvojeno doživjeti

od brda Križevac,tj.oči su mi stalno upirale na veliki križ.Taj dan sam se morao vratiti na Vis

te nisam posjetio Križ na Križevcu,ali sam baš iz autobusa zapazio onu rijeku ljudi o kojoj sam

pisao biskupu Periću a on spomenuo u svom pismu meni u knjizi Ogledalo pravde.Taj doživljaj

mi se posebno utisnuo u memoriju i nešto je više od ukupnih doživljaja sa NEK-a.

Ime bi toj rijeci ljudi dao:Rijeka Mira.Tu sam pozvao biskupa Perića da se pridruži a ne na

Podbrdo,na mjesto navodnih ukazanja.

Uvodno sam navjestio da ću i ja nešto reći o znaku,a već sam nešto natuknuo o,po meni,vizue-

lnom znaku;Podbrdo- Križevac,ali to nije,nego tek djelić znaka.Neka mi bude dopušteno malo

elaborirati od samog početka takozvanih ukazanja na Podbrdu u Međugorju.U predpostavci da

je istinit događaj ukazanja Blažene Djevice Marije(a tako je rekla da se zove na upit djece,sli-

jedom svkodnevnih ukazanja)i da se to dogodilo na 24.lipnja 1981.,tj.na blagdan Ivana Krstite-

lja,a već je citirano ovdje da je on propovjedao obraćenje,jer se približilo Kraljevstvo Božje,a

istom ovdje parafrazirano da BDM također propovjeda obraćenje za Mir između Boga i čovje-

ka i između ljudi.Vrlo je znakovito(uvjetno se sada držimo one predpostavke)da je na treći dan

ukazanja vidjelici Mariji izrekla tri puta:“Mir,mir,mir- i samo mir“(tri riječi mir i također izgo-

vor sa tri riječi „i samo mir“).I,navodno,je vidjelicama obećala veliki znak.Prethodno smo ci-

tirali iz sv.Pisma da je Isus proglasio svojim najvećim znakom(čudom)svoje Uskrsnuće,a u če-

mu i stoji razlog našeg vjerovanja Kristu,po riječima sv.Pavla.Može li na zemlji poslije njega

biti i većeg znaka?I samo pitanje je suvišno.A zar nije suvislo pitanje;što bi po Kristovu uskr-

snuću bilo najbliže najveće,najveći znak,dakle neposredno iza Uskrsnuća?Evo ga;gotovo mo-

žemo uskliknuti,heureka!Prvi susret Kristov po Uskrsnuću bio je Njegov,pozdrav,izgovor,dar:

Mir vama!Dakle prva riječ po Uskrsnuću izgovorena pred apostolima bila je Mir.A valja ne za-

boraviti,da je neposredno pred svoju muku i smrt na križu,pozdravljajući se s apostolima izre-

kao:“Mir vam ostavljam,mir vam svoj dajem“.(Ivan 14,27).I sad zamislimo Isusa raširenih ru-

ku na križu kako i lijevom i desnom rukom izmiruje čovječanstvo s Bogom uz opraštanje svo-

jim ubojicama a desnom razbojniku,prvog obraćenika uz Kristov križ i sam na križu obećaje da

će s njime već tog dana ući u njegovo nebesko kraljevstvo.Vidjelica obznanjuje da je iza  BDM

bio križ dok je  izgovarala Mir.

Iz gornjeg je vidljivo-uočljivo da je i sam Isus u malo vremena izrekao tri puta riječ Mir.

Dakle pred smrt na križu dva puta i odmah iza Uskrsnuća treći put,odnosno prvi put.

Pa kad će pokazati,ostaviti taj znak,veliki znak?Iz biskupova navoda u Međugorju,o kojem

je ovdje riječ, treba se to zbiti na njezin blagdan Bezgrešnog začeća,pa sad opet za Božić  odnosno za Novu godinu.U „Ogledalu pravde“ nalazimo čak i obećanje da će to biti u šestom mjesecu.Sve je dakle u onome će,će biti će pokazati.Pa kako to u više termina?A dani,mjeseci

i godine prolaze?Pažljivo promatrajmo(analizirajmo) ove obećane termine odnosno značenje

samih blagdana.De facto imamo tri blagdana:Bezgrešno Marijino začeće kojeg slavimo osmog

u mjesecu prosincu,Božić 25.i Novu godinu prvog siječnja u godini a ujedno je to i njezin bla-

gdan kad je slavimo kao Bogorodicu,a Crkva(učiteljstvo)je proglasila taj prvi dan u godini da-

nom  Mira.Ovdje se može izvući zaključak:samo bezgrešno začeta Djevica Marija,a što je za

svojih zemaljskih ukazanja u Lurdu obznanila svijetu da je ona bezgrešna(inmaculata),mogla je

roditi Sina Božjega(blagdan Božića)i tako je postala Bogorodicom(blagdan na Novu godinu)

a Crkva ga proglašava i slavi danom Mira,i mi je već i nazivamo Kraljicom Mira.Što još preostaje nego da 26.u mjesecu lipnju proglsi Crkva blagdanom Kraljice Mira,dan kada je tri  puta izgovorila:Mir,Mir,Mir i još jednom i samo mir.Mir Kristovog križa i uskrsnuća; postaje trajan i veliki znak ne samo u Međugorju nego i u čitavoj katoličkoj Crkvi, što je i

znak-blagdan uznesenja BDM i svi drugi blagdani kroz godinu koji su vezani uz njezino Ime

i njezinu misiju na zemlji.Još bi nedostojao jedan mjesec a to je  travanj koji bi mogao dobiti blagdan BDM Suotkupiteljice naše.A odbacimo očekivati kakve spektakularne vizuelne zna- kove,npr.goruće brdo s plamenom nevidljivog kraja,nekog novog sunca ili igre sunca,jer bi

to bilo čudo za tri dana.Zar nam nije i ovo naše sunce čudan znak na nebu,ta nismo ga u stanju

bez posljedica duže svojim očima promatrati,a ipak mnogi ne vjeruju u njegovog Stvoritelja.

Potpuno smo navikli na njega, a ponekad vičemo što nas tako prži ili ga dozivamo poslije kiša i i dugih tmurnih oblačina i oluja;gdje si?Osim toga jakim vizuelnim znakovima ili znakom

moglo bi se protumačiti da Gospa vrši pritisak da se Njoj vjeruje.Veliki je znak MIR proizišao

iz Kristova Križa i Uskrsnuća. BD Marija poput Ivana krstitelja porpovjeda obraćenje putem

Mira kojem je ona Kraljica, a trasirao ga Krist pred uzlazak na Križ i posvetio ga svojim Us- krsnućem u pozdrvu apostolima:Mir vama! On se dakle( Mir) pojavljuje u raznim formama,

kao i sam Krist;kao dijete u spilji betlehemskoj, kao dječak u Hramu, mladić na rijeci Jordanu

gdje ga Ivan krstitelj krštava, preobražen na brdu Tabor, sav u ranama u dvoru Pilatovu,na

križu, proslavljeni po uskrsnuću itd. Ta zar blagdan Bezgrešnog začeća Marijina nije u znaku

Mira ili blagdan Božića odnosno blagdan Bogorodice na Novu godinu? Zar to nije veliki znak, kad je riječ i bilo kojem od ovih blagdana? A onaj što ga je navjestila da će ga pokazati u šest-

tom mjesecu zar nije izgovoren  u trima riječima  i još jednom 26.06.1981. Mir, mir, mir i sa-

mo mir?

Mnogi ismijavaju zahvalnost Gospe djeci, kad se odazovu njezinu pozivu.Zar svatko od nas,

svojim molitvama upućenim Njoj ne dajemo posao zagovaranja pred Bogom,pa zašto ona

ne bi bila zahvalna svojim malim mirotvorcima!?Dapače,i u tome se možemo učiti od Nje,tj.

kako biti zahvalan svakome tko za nas nešto učini.A to što joj mjesečne poruke sliče kao jaje

jajetu a neki nazivaju i dosadnima,uči nas strpljenju,kao što i sama svakodnevno,a ne jednom

mjesečno trpi naše nepodobštine,a osobito prostote u đavolskim psovkama,koje su mnogima, nažalost,navika govora.A toliki svćenici znaju preskočiti i više mjeseci da u svojim propovjedi-

ma ni riječi o psovci,i ne samo svećenici.Bojat se je da toliki od nas pripadaju onoj grupi iz Isusova apostolata,pa nisu u stanju prepoznati znake vremena,tj.da znaju  „protumačiti izg-

led neba,a znake vremena ne…“(Matej 16)kako smo već upoznati prethodno u čudu nahranje-

nja više od 4000 naroda od strane Učitelja Isusa.Tražiti u ono vrijeme znak na nebu a ne prepo-

znati znak iznad svih znakova,samog Isusa,uzalud za mnoge od njih i znak Jonin,tj.Kristovo

uskrsnuće.Propovjedi,pozivi,poruke o Miru,obraćenju u pokori a tražiti ili očekivati znak veći od samog Mira znači ne znati prepoznati znak vremena.Ali,sadašnji odgovorni pastiri Crkve

u RH,a još više oni u BIH,nisu rekli posljednju riječ o“Fenomenu“Međugorja pa ostaje ustra-

jna nada da će još biti prilike za mnoge da bolje upoznaju taj „Fenomen“pogotovo kad je riječ o obraćenju,jer za neke bi doista moglo biti „o glavu ili spas duše“a riječi su biskupa Perića

izrečene jednom u drugom kontekstu*.Isti biskup vrlo dojmljivo i uvjerljivo je govorio za Radio

Vatikan;naravno komu se ja bez ostatka pridružujem:“Uvjeren sam da je Gospa toliko moćna da će i sama,po Božjoj volji,poduzeti sve da puna istina o njoj ispliva na površinu i zasja u punome sjaju.Istina je velika i odnijet će pobjedu.Magna est veritas et praevalebit.S pomoću Božjom,molit ćemo i raditi na tome“.

A tko može poreći Istinu da smo pobjedili u znaku  ili pod znakom Mira odnosno Gospine krunice u domovinskom ratu devedesetih prošlog stoljeća? Naime, ovdje bi Gospinu krunicu

imenovao kao podznak Mira ,kao što se to i slikovito događa u Međugorju na Podbrdu  i brdu

Križevac. Kao što je BD Marija naša suotkupiteljica tako je i sunositeljica Mira Kristova. Ali

mi je radije proglašavamo i nazivamo Kraljicom Mira. A onaj kip na poljani međugorske crkve

sv.Jakova, koji po umjetničkoj slobodi njegovog graditelja( autora) pokazuje Krista kako je na-

pustio križ na kojem je ležao, a ne visio,u predjelu noge poput suze kapa voda, možemo shvati-

ti da je Krist prolio svu svoju krv za nas, tj. da nema više ni kapi krvi da bi ponovo za nas kr-

vario kao nekoć na Kalvariji te nam ne preostaje nego da slušamo poruke njegove Majke,koju nam je darovao pod križem na Kalvariji. No, za vjerovati je da Isus krvari na drugi način, tj. pre-

ko svojih sadašnjih učenika-svjedoka, kao naprimjer prijašnjih i sadašnjih karizmatika(sv.Fra-

no,otac Pijo, sada vlč.Sudac) koji su naprosto stigmatizirani njegovim ranama ili čak i krvavim znakom križa na čelu. Kako će neki tek spoznati da su toliki patnici suobličeni s patnjama Kristovim u mjeri koja je posljedica naših grijeha, suvremenih grijeha, kao što je psovka ili abortus, tj. onih što vape u nebo za osvetom.

A krvave suze međugorskog kipića u obiteljskom vrtu talijanske obitelji, u što se uvjerio i mjesni biskup, u gradu Civitavechia, može nam značiti da upravo Gospa za nas krvari, a sve pod znakom Mira, od kojeg smo se udaljili odnosno od kraljevstva Božjega.

 

_______________________

Ovo sam pisao u prvoj polovici 2009.godine i ne znajući da će se

slijedeće godine u ožujku konstituirati vtikanska komisija za ispi-

tivanje „Fenomena“ Međugorje.

 

* Vjerujem da će BD Marija ostaviti i poseban znak

da je bila u Međugorju na Podbrdu, i da će taj znak biti trajan

i neuništiv.

Nikola Bašić

glasbrotnja.net

About glasUrednik

Pročitajte i ovo

Antun Babić – Pismo predsjedniku Tuđmanu o stanju u Ministarstvu vanjskih poslova 15. ožujka 1992.

Uvod Nakon što sam koncem kolovoza 1991. u koordiniranoj akciji udbaša i svećenika iz Melbournea, …