Petak , srpanj 19. 2019.
Naslovnica / Arhivske vijesti / Pismo poginulom ocu: Dragi tata zemlja za koju si poginuo više ne postoji!

Pismo poginulom ocu: Dragi tata zemlja za koju si poginuo više ne postoji!

Dragi moj tata, ne znam kome da se obratim u ovom svijetu pa ti pišem pismo putem našeg portala HERCEGOVINA.info. Iako sam bila mala kada si nas napustio, ono što mi je ostalo u sjećanju jeste tvoje domoljublje, uniforma i krunica koju ti je dala pokojna baka kada si otišao u rat. Sjećam se i toga da smo zbog prokletog rata morali otići iz svoga doma u izbjeglištvo. Iako sam bila dijete dobro se sjećam  i onoga dana u šibenskom hotelu kada sam te posljednji put vidjela. Rekao si mi: Zlato moje kada naša Hrvatska bude slobodna uživati ćemo u ovom istom Šibeniku, Slavoniji, kao i u našoj Hercegovini kod bake i dide. Sjećam se i maminih suza kada si odlazio i tvog mahanja iz nekog maskirnog vozila. Dvadesetak dana nakon toga došla je najtužnija vijest na svijetu za mene i mamu, a ona je glasila da si poginuo, ili kako je to onda bilo popularno reći da si život položio na oltar domovine.

Nakon toga se puno toga ne sjećam, u mojoj glavi nastala je praznina isprekidana slikom majke kako plače u kutu sobe gledajući obiteljske albume i tvoje fotografije. U našu kuću u Slavoniji se nismo nikada vratili, mama je poslije rekla da ne bi mogla živjeti bez tebe u našem starom domu. I suviše je tamo uspomena vezanih za tebe, pa smo odlučile (mama je odlučila) da idemo babi i didu u Hercegovinu.

Jedno vrijeme sam dragi tata bila ponosna kada su u školi govorili da smo slobodni zahvaljujući našim braniteljima koji su dali život za tu slobodu , a ja sam znala da si taj branitelj upravo ti. U to vrijeme sam često pričala sa tvojom slikom u odori Hrvatske vojske koja se nalazi na centralnom mjestu u našoj sobi. Živjela sam tih dana i godina u uvjerenju da smo slobodni upravo zahvaljujući tebi, te da mi živimo tvoj san o slobodnoj i neovisnoj Hrvatskoj.

Dragi tata to se sve se sada promijenilo. Sada ja da bi došla do našeg Šibenika moram čekati na granici države za koju si ti poginuo i po nekoliko sati. To i nije najveći problem , čekaju i ostali pa tako i ja, ali problem je što je naša sloboda i neovisnost data u ruke strancima. Dragi tata oni koje si ti nazivao miševima izašli su iz svojih rupa i sada prodaju naša blaga i našu neovisnost. Dragi moj tata suviše dugo sam to skrivala od tebe, ali evo danas ti moram reći da država za koju si se borio i poginuo više ne postoji. Dragi tata tvoje zlato ne uživa u slobodi jer jednostavno slobode nema, prodali su je judini sinovi. Ovi pismo ti pišem nakon Dana pobjede i Dana branitelja, i stidim se onih koji pričaju o tebi i svih onih koji život dadoše za državu da bi je ti isti sada pretvorili u svoje vlasništvo. Cijeli dan sam moj dragi tata jučer proplakala zbog tih koji su pogazili sve naše svetinje.

Dragi tata još bih ti puno toga pisala, al vjeruj da nemam snage. Ljubi te i voli tvoje jedino zlato.

 

glasbrotnja.net

About glasUrednik

Pročitajte i ovo

Dodik: Dubrovnik nikada nije pripadao Hrvatskoj, Sarajevo je za nas inozemstvo!

Povijesno i nacionalno gledano, Jugoslavija je ozbiljna podvala srpskom narodu, koji se odrekao, bukvalno, i …