Srijeda , kolovoz 15. 2018.
Naslovnica / Najnovije vijesti / Kultura / Razgovor sa Željkom Krznarićem, pjesnikom

Razgovor sa Željkom Krznarićem, pjesnikom

Za života ne dobiješ ništa, a nakon smrti ulicu

Književnik i novinar  Željko Krznarić, koji već  godinama živi i radi u Zagrebu,  već se godinama uspješno bavi pisanjem pjesama. Dosad je objavio 17 knjiga. Objavio je i nekoliko cd-a poezije. Sudionik je brojnih kulturnih manifestacija u zemlji i inozemstvu. Dobitnik je nekoliko značajnih nagrada i priznanja, među ostalim i nagrade Zvonimir Golob  za najbolju neobjavljenu ljubavnu pjesmu. Dosad mu je uglazbljeno oko 500 tekstova, a i zato je dobio brojna priznanja (Porin i dr.). Dobitnik je i Nagrade Grada Zagreba. Ovih dana Croatia record izdala je dvostruki cd s njegovim najuspješnijim pjesmama, koje su izvodili  popularni hrvatski pjevači i glazbeni sastavi.

Gospodine Krznarić,  što znači biti pjesnik u današnje vrijeme?

Teško je  odgovoriti  što znači biti pjesnik danas.  U nekom materijalnom statusu ne znači ništa, u društvenom također ništa jer kome trebaju pjesnici u ovoj zemlji. No znači mnogo za ljudske duše, dobre, osjećajne ljude koji uživaju u stihovima, i taj osjećaj da nekome oplemnjuješ život onime što pišeš stvara zadovoljstvo i tjera te i dalje da na tome ustraješ. Obično je tako kako je rekao Krklec, za života ne dobiješ ništa a nakon smrti ulicu.

Kako ste počeli, kad ste napisali i objavili prvu pjesmu?

Kod mene govorimo o prvoj pjesmi kad je u pitanju poezija i prvoj pjesmi kad sam počeo pistai stihove za glazbu. Imao sam sreću što mi je razrednik bio profesor Joža Skok koji je otkrio u meni tu nadarenost pa sam prvu pjesmu objavio u četvrtom razredu osnovne škole. A što se tiče glazbe tu je kumovao moj prijatelj Vjekoslav Jutt koji me nagovarao da počnem pisati tekstove i s njim i pjesmom „Ljubiš jednom il ni jednom“ je sve započelo.

Hrvatska ima iznimno dobrih i kvalitetnih pjesnika. Kako to da se malo tko  ili gotovo nitko nije uspio afirmirati u inozemstvu?

Da bi netko uspio u inozemstvu trebala bi i šira podršak i pomoć onih koji su plaćeni da se bave kulturom a i društava koje okupljaju književnike. Ja u Društvu hrvatskih književnika samo plaćam članarinu a još nisam od njih imao nikakve koristi. Dakle, trebalo bi se puno toga poklopiti da bi netko uspio i vani.

Jesu li neke vaše pjesme prevedene i na druge jezike?

Pjesme su mi prevedene na rumunjski i mađarski jezika a i to je slet okolnosti što se recimo prevoditelju na mađarski sviđa moja poezija. Na rumunjski su mi pjesme prevedene kad sam bio u Braili na međunarodnom književnom susretu na preporuku nekih mojih kolega  koji su smatrali da ja to zalužujem.

Mnoge vaše pjesme su i uglazbljene. Eto, sad vam je u nakladi Croatia Records, najstarije i vodeće diskografske kuće u Hrvatskoj,  objavljen i dupli cd, s vašim najboljim (?) pjesmama koje su snimili brojni popularni pjevači i glazben skupine. Kako je došlo do tog cd-a?

Da, Zlatna kolekcija mojih pjesama izašla je u izdavačkoj kući Croatia Records u kojoj je snimljen najveći broj mojih pjesama. U razgovorima sa Želimirom Babogredcom, direktorom kuće rodila se ideja da se napravi taj cd i da se na njemu nađu pjesme koje su na neki način obilježile jedan dio mog stvaralaštva. Bilo je teško od gotovo 500 pjesama izabrati 35 a tu je pomogao i autor projekta Boris Zeljak i urednik Domagoj Šiljeg . Osobno mi je drago da sam dobio jedan takav cd i zbog toga zahvaljujem Croatia Recordsu.

Kakva je razlika – pisati za uglazbljivanje ili pak za knjigu?

Razlika u pisanju je ogromna i hvala pokojnom Đorđu Novkoviću mom dragom prijatelju koji me puno toga naučio da svladam pisanje tekstova za glazbu. Ako si već književnik-pjesnik onda bi se pisanje tekstova moglo nazvati primjenjena poezija a zato treba proći „obrtničku“ školu, jer pisanje poezije i tekstova su dva različita svijeta.

Koliko ste dosad objavili knjiga?

Do sada sam objavio 17 knjiga poezije a početkom jeseni bi se trebala ukazati nova knjiga. Ni to nije lako u ovoj državi  kojoj je kultura nužno zlo a književnici neki ljudi koji tamo nešto pišu. Umjetnost je okovana birokracijom a autorsko pravo je nešto imaginarno, neopipljivo pa ga mnogi svojataju i koriste bez pitanja i naknade.

Primili ste i brojne nagrade i priznanja…

Lijepo je primiti nagrade i priznanja jer na taj način vam netko ipak zahvali i cijeni ono što radite. Uz Porina, Eurovizije dobio sam i nagradu na najljepšu neobjavljenu ljubavnu pjesmu Zvonimir Golob a gradu Zagrebu sam zahvalan na dodijeli nagrade grada Zagreba za moj rad vezan uz grad. Ima tu i festivalskih nagrada kao i nagrada za najbolje tekstove.

Poezija se vrlo malo može čuti recimo na tv  ekranima. Zašto?

Kad se na tv ekranima skoro ne može čuti domaća glazba kako bi se te mogla čuti poezija. Zašto i toga nema zaista ne znam.  Možda je to ono o čemu sam i rekao, odnos prema poeziji. Kako je tako je, iz ove kože ne možemo a hvala dragom Bogu ljudi se sve više vraćaju lijepoj riječi koja im treba u ovim teškim vremenima.

Obično se misli da „svatko“ može pisati poeziju…

Ne samo da se misli nego se svatko danas sam proglasi pjesnikom. Nikad neću zaboraviti kad mi je pokojni Arsen jednom rekao nikad više u ovoj zemlji nije bilo pjesnika, pjevača i kompozitora. Svatko misli da zna i svatko piše, ali ipak na kraju ostaju oni koji to zaista jesu.

Razgovarao: Mladen PAVKOVIĆ

glasbrotnja.net

About glasbrotnja.net

Pročitajte i ovo

Knjigozori Miljenka Stojića – SVOJ I NJEZIN

Hans Urs von Balthasar, Molitva razmatranja i kršćanska meditacija, Ruah, Zagreb, 2017. Živimo u vremenu koje …