Utorak , kolovoz 14. 2018.
Naslovnica / Najnovije vijesti / Društvo / Sabljo : Diplomatski uhljebi i dalje se bore za Jugoslaviju

Sabljo : Diplomatski uhljebi i dalje se bore za Jugoslaviju

Veliki intervju Mladena Pavkovića s Vinkom Sabljom, predsjednikom Hrvatskog svjetskog kongresa (HSK)

  • Gospodine Sabljo, mnogi u Hrvatskoj još ne znaju što je to Hrvatski svjetski kongres, na čijem ste čelu…

 

Iako postojimo od 1993. nas se naročito početkom 2001., promjenom vlasti, marginaliziralo. Nije u pitanju samo Hrvatski svjetski kongres, već cijelo izvandomovinstvo. Taj odbacujući  trend smo jako osjetili kod vladajućih struktura , medija, kao i kod bivših predsjednika Republike Hrvatske, Mesića i Josipovića.  Iako smo puno toga napravili, kako na športskom planu tako i na humanitarnom, gospodarskom i društvenom, ostali smo u izolaciji.

Naše se godišnje skupštine održavaju u našoj Domovini, skoro uvijek u Zagrebu. Nazočni su izaslanici sa svih kontnenata, preko 35 država. Mi se ne sastajemo u tišini i skriveno. Mnogi su pozvani, od medija do političara. Kažite mi tko je kriv da se za nas ne čuje ? Zar ne bi bilo dobro da naši građani čuju od nas kako se neke stvari rade u zemljama iz kojih dolazimo. Kad slušamo tvrdnje u Saboru, kako se određena gospoda pozivaju na zakone zemalja Europske unije ili procedure u svakodnevnom životu, vidimo da se istina lažira ili suština ne pozna.

  • Ne čini li Vam se da su Hrvati koji žive izvan svoje Domovine pretjerano « skromni « , pa je i to jedan od razloga što se o njima malo zna i čuje ?

Nije problem u skromnosti  već u znanju i uspjehu. Ovo drugo u sebi nosi veliku opasnost za mnoge u Domovini koji drže ključne uloge u svakodnevnom životu. Te uloge im je lakše sačuvati ako nema usporedbi, ako se naš glas ne čuje. Pogledajte ulogu  pokojnog Predsjednika Tuđmana. Kad se odlučio da Hrvatsku izvuče iz ralja Jugoslavije obišao je izvandomovinstvo, sve ugledne hrvatice i hrvate. Neka ključna mjesta je povjerio izvandomovinstvu i zar to nije rezultiralo uspjehom. Tako nešto bi se moglo primjenit i u gospodarstvu kao i u organizaciji raznih uprava , pa i u politici.

  • Kada ste Vi napustili Hrvatsku, i zbog čega ?

Kako sam odgojen u domoljubnom i kršćanskom duhu u meni je, već  kao u djetetu, rastao otpor prema komunizmu i Jugoslaviji. Stoga  sam kao srednjoškolac  u BiH doživio puno neugodnosti zbog svoje hrvatske pripadnosti. Tada sam odlučio  napustit to nametnuto bratstvo i jedinstvo, srpskohrvatski jezik i slične gluposti. Tako sam sredinom 1973. izabrao Švicarsku.

  • Gdje živite, što radite Vi i Vaša obitelj?

Znači, kako sam  rekao, od 1973. sam u Švicarskoj. Moja supruga i ja, Finkinja, smo se upoznali u Švicarskoj i od 1975. smo nerazdvojni. Rodili smo kćer i tri sina koji danas imaju svoje obitelji i podarili su nam trinaestoro unučadi. Upravo radimo na tome da naša unučad dobiju, pored Švicarskog i Finskog, Hrvatsko državljanstvo. Inače, djeca su nam odrasla trojezično, tako se u našoj obitelji komunicira na hrvatskom, finskom i njemačkom jeziku.

Uživamo u mirovini, a djeca u radu za egzistenciju, i ide im jako dobro, Bogu hvala.

  • Kako se informirate o onome što se događa u Hrvatskoj?

Često sam u Domovini i pratim zbivanja. Koristim internet, radio i ponekad HRT, kad nije kodiran. Sramota je da bar prvi program HRT nije dostupan. Čudi me da naša TV kuća nema interesa da bar jednom tjedno ugosti poznate i priznate Hrvate koju su uspjeh polučili u izvandomovinstvu. Recimo u tv emisiji „Nedjeljom u dva“ mnoge zovu, ali ne i Hrvate koji žive izvan Domovine. Moguće da im ideologija nameće demokraciju ?

  • Koliko, po Vama, ima Hrvata diljem svijeta?

Kako sam jedno vrijeme bio u diplomaciji i tom temom se malo bavio, pa bih rekao, na osnovu podataka  do kojih sam došao,  u izvandomovinstvu živi više od 2 milijuna Hrvatica i Hrvata. Izvjestan broj njih nije u Hrvatskoj ni registriran. To su za treće generacije nepremostive birokratske  procedure. Posebice ako se radi o punoljetnim osobama. Trebalo bi pod hitno prilagodit zakon o državljanstvu i omogućit izravnim potomcima da dobiju državljanstvo i time boravak u Domovini svojih djedova.

  • Zbog čega se, gospodine Vinko, iznimno mali broj Hrvata ne vraća u Domovinu?

Gledajte, to bi bilo pitanje za TV i javnost. Moj odgovor bi bio da nema sigurnosti . Tu mislim na tržište, zakone koji se takvom brzinom mijenjaju, da kad ste nešto počeli raditi, naredne godine su pravila nova. Uz to treba pridodat neuređena vlasništva. O tome svjedoče mediji uređenih EU zemalja.

  • U Hrvatskom saboru trebali bi imati svoje istinske predstavnike. Zašto ih nemate?

Gledajte, XI. izborna jedinica nije jedinica izvandomovinstva. Nek ostane takva kakva je i pripada našoj drugoj Domovini, BiH. Izvandomovinstvo je sto puta brojnije od nacionalnih manjina i čudi me da se o tome ne povede računa. Neman ništa protiv nacionalnih manjina, ali navedite mi neku drugu zemlju koja ima toliki broj zastupnika nacionalnih manjina a daleko su mnogoljudskije od nas.  Da bar imamo po jednog kontinentalnog predstavnika bili bi sretni. Hrvatski narod bi čuo istinu o nama i kako se to vani radi. Bilo bi zanimljivo. Ma znate što, jedni su Hrvatsku državu stvorili da bi danas komunistička baština, u najvažnijim njenim segmentima, njom upravljala. Kako drugačije to pojasnit, odnosno dati odgovor na Vaše pitanje?

  • kako se u svijetu gleda na Hrvatsku?

U većini slučajeva se otvaraju naizmjenično dva prozora. Jedan prozor su naše ljepote i dobar narod. Drugi prozor su politička nesloga, nedosljednost, birokracija i korupcija. Nijemci i Austrijanci kažu da smo svjetski prvaci u vlastitom ogovaranju. Mi naše domoljublje kod njih proglašavamo fašizmom i tražimo da nam u toj borbi budu pri pomoći. Tako je nastala poljudska svastika, Za Dom spremni, priča  oko ustaškog Bleiburga itd. Koliko se njemačko pravosuđe namučilo da se isporuče Mustač i Perković i onda nije čudo da za nas kažu da smo još uvijek komunistički bastion.

  • Što zamjerate hrvatskoj diplomaciji?

Čast izuzecima, a većina su uhljebi. Pola ih se bori za Jugoslaviju a žive od Hrvatske.

  • Hrvatska, kao što je poznato, ima brojne probleme, kao i drugi. Nu, koje bi poglavito izdvojili, i kako bi ih riješili?

Da smo odredili i javno proklamirali nacionalne interese pola problema ne bi bilo. Treba čuti što narod misli. Švicarska ima desetak referenduma godišnje. Kod nas se sve čini da se onemogući takvo izjašnjavanje. Kad slušam kako elite, koje vladaju medijima, pričaju kao bi trebalo urediti referendumsko pitanje, meni se smrači. Evo nek se posluže, bar u ovom slučaju, Švicarskom. Ljudi mogu skupljat potpise na ulici, u dućanima, kod kuće, bilo gdje. Važno je da se prikupi dovoljan broj potpisa, koji je daleko manji nego u Hrvatskoj.

  • Srbija i Hrvatska još uvijek „ratuju“, ali ovog puta, srećom, ne oružjem. Što to Srbi imaju, a mi nemamo?

Srbi hoće svoj poraz u nametnutom nam Domovinskom ratu pretvorit u pobjedu.  To je bio njihov fašizam koji smo pobijedili. Oni taj fašizam od vajkada imaju, pa tako i danas i isti nama pripisuju. Kako kod nas imaju dosta glasnogovornika i organizirane medije, to im na žalost umnogome polazi za rukom. Zar Srbi nisu rehabilitirali četnički pokret i Dražu Mihailovića? Vidite, mi svega toga nemamo. Na žalost, kod nas se domoljublje etiketira fašizmom. Ovo je živa istina, bilo kome pravo ili krivo.

 

  • A, kako gledate na Hrvate, osobito  u BiH, odnosno Hercegovini?

Katastrofa koja je harala dvanaest godina, ostavila je pustoš. Ova današnja Vlada I Predsjednica države pokušavaju stvari popravit. To čine, ali će popravci bit dugi i teški.

  • Bili ste uspješan organizator Hrvatskih svjetskih športskih igara. Ne čini li Vam se da takvih i sličnih manifestacija treba biti mnogo više?

Da, četvrte Hrvatske svjetske igre, održane prošle godine u Zagrebu,  pokazale su da ima zajedništva ako se ono želi. Iz preko trideset zemalja, sa svih kontinenata, došli su mladi u Zagreb. Pored športskih natjecanja bilo je tu i drugih vrijednosti. Međusobna druženja, nova prijateljstva, turizam, nastale su tu i tamo trajne veze… Koristim ovu prigodu da istaknem Državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske, Vladu RH, Grad Zagreb i gradonačelnika koji su nas srdačno prigrlili i u jednom zajedništvu to sve organizirali.  Naravno da slijede V. igre kao i mnoge druge manifestacije. Želimo samo da nas mediji bolje prate i daju više osvrta na naše aktivnosti.

  • Kako, po Vama, poboljšati rad Hrvatskog svjetskog kongresa?

Mi se želimo Domovini nametnuti. Imamo ogroman potencijal koji Domovina mora iskoristiti. Hrvatski svjetski kongres (HSK)  je planetarna organizacija i postoji već 25 godina. Radimo volonterski i to polako iscrpljuje. Zahvaljujući gradonačelniku Zagreba, gospodinu Bandiću, otvorili smo Ured u glavnom gradu Hrvatske. Iako smo u iznajmljenom prostoru, shvaćamo to kao dar. Ti birokratski poslovi odrađeni su dosta brzo. HSK ima i svoj arhiv, izdavačku djelatnost, humanitarni, gospodarski, kulturno- športski i društveno-politički odbor. Kroz novootvoreni ured lakše će se raditi, a i država će polako shvatit da smo jedno. Cilj nam je našu djelatnost, barem u nekim djelovanjima, profesionalizirati. Izrael je svoj Židovski svjetski kongres institucionalizirao. Nešto slično očekujemo i mi od naše države.

  • Želite li još nešto reći, dodati, poručiti…?

Sredinom svibnja smo u Zagrebu imali Godišnju skupštinu i otvorenje Glavnog ureda, pa kako medijski nitko nije ni riječi o tome rekao, evo u prilogu naše Izjave za javnost. Objavite je. – rekao nam je Vinko Sabljo, prvi čovjek Hrvatskog svjetskog kongresa.

 

P R I L O G

Godišnji sastanak Središnjeg odbora Hrvatskog svjetskog kongresa

Zagreb, 11. – 13. svibnja 2018.

 

Izjava za javnost

 

  1. Tražimo, već godinama, da se uvede dopisno glasovanje kako bi odaziv za predsjedničke i parlamentarne izbore u RH, kad je u pitanju izvandomovinstvo, bio daleko objektivniji. Naše izvandomovinstvo je daleko brojnije od statističkih podataka proisteklih odazivom, izlaskom, na izbore.

 

  1. Želimo da izvandomovinstvo u Hrvatskom Saboru predstavljaju osobe koje stvarno žive van Domovina RH i BiH. Moramo imat status nacionalnih manjina, ne trebaju nam privilegije, jer to nas spada. Treba ozakonit dodatnu izbornu jedinicu. Predlažemo da Australija, Južna Amerika, Sjeverna Amerika dobiju po jednog zastupnika s tim da Europa ima dva zastupnika u Hrvatskom Saboru. Znači, da XI. Izborna jedinica ostane u postojećem obliku i da se odnosi na Hrvate BiH.

 

  1. Tražimo da nacionalni HRTV 1 program bude izvandomovinstvu dostupan, ne kodiran. Isto tako da se na isti program uvrste redovite emisije, bar dva puta mjesečno, u kojima bi sudjelovale istaknute i uspješne osobe iz izvandomovinstva, po uzoru na emisiju “Nedjeljom u dva”.

 

  1. Tražimo od Vlade RH da se referendumom riješi pitanje “Za dom spremni” kao i pitanje komunističkih simbola i znakovlja Josipa Broza Tita. Time bi se rješili podjeljenosti i štetnih akonotacija, a komunistička baština, koja ima veliku moć u Domovini,bi dobila konačan odgovor od naroda.

 

  1. Tražimo od Vlade RH da zakonom zaštiti vjerske osjećaje u našoj Domovini, po uzoru na Bavarsku. To su pitanja crkvenih simbola, vjeronauke, ugovora sa Svetom Stolicom i slično. Nedopustivo je da marginalne političke stranke, pojedinci ili predstavnici nekih kvazi udruga mogu imati veći politički utjecaj od narodnog referenduma.

 

  1. Zabrinuti smo zbog sve vidljivih političkih-ideoloških progona (Marko Perković i sl.). Domoljublje se olakoćom etiketira fašizmom. Nameće nam se komunistički antifašizam a zna se da su isti bili u koaliciji s fašistima i nacistima. Istinski antifašizam je počeo iskrcavanjem saveznika u Normandiji.

 

  1. Ovu Hrvatsku je iznjedrio Domovinski rat, a nikako komunistički antifašizam. Domovinski rat je bio antifašistička borba za samostalnost i suverenitet naše Domovine i pobjeda nad Srpskim fašizmom. Istinu o Domovinskom ratu naša djeca moraju i nastavno dobit.

 

  1. Tražimo da Republika Hrvatska povede više računa o Hrvatima-uznicima Haškog tribunala.

U Domovini se mora tim ljudima zajamčit – omogućit život dostojan svakog čovjeka i nikakva im prava  uskratit.

 

  1. Hrvatski svjetski kongres nije politička stranka. Naša stranka je Hrvatska i nije nam želja da nas se na nešto drugo prisili. Želimo raditi za opće dobro našeg naroda. Ako smo znali izgradit Ameriku, Australiju i Zapadnu Europu, mora nam se pružit mogućnost da sudjelujemo i u izgradnji naše Domovine. Želimo bit više nazočni u javnom, društvenom i političkom životu naše zemlje, kao i u donošenju odluka, kad su u pitanju nacionalni interesi naše Domovine.

 

 

Zagreb, 13. svibnja 2018.

 

Razgovarao: MLADEN PAVKOVIĆ

glasbrotnja.net

About glasUrednik

Pročitajte i ovo

ČAPLJA – Mržnja, laž i psovka tri su najveća zla

Jučer mi je jedan od prijatelja poslao internetsku poveznicu za tekst čija autorica je gospođa …