Nedjelja , studeni 17. 2019.
Naslovnica / Najnovije vijesti / vijesti / Hrvatska / Slavica Vučko – Tiho tiše i Hrvatske neće biti više

Slavica Vučko – Tiho tiše i Hrvatske neće biti više

Nestajanje hrvatskog naroda i iseljavanje je naočigled. Hrvata više živi izvan Hrvatske nego u Hrvatskoj.  Više Hrvata umire nego se rađa. Otvaraju se širom vrata za mlade obitelji da napuste Hrvatsku. Sve više se priča o multikulturalnosti, o potrebi za uvozom radne snage a za mlade hrvatske obitelji napravili su se svi preduvjeti da napuste Hrvatsku. Nemaju posla niti egzistencije za život. Branitelji su progonjena skupina umjesto slavljenička. Umjesto da ih  poštujemo sa njima se određene skupine ismijavaju. Umiru rano, ubijaju se a koji se ne ubij, osjećaju teret života i krivnju, da su bili sudionici domovinskog rata. Za njih nema novaca ali se zato svake godine  sve više i više izdvaja za nevladine udruge iz proračunskih sredstava. Te udruge uglavnom ruše ono što su branitelji svojim životima branili i obranili.Teško je živjeti Hrvatu u Hrvatskoj a kako je tek Hrvatu u Bosni i Hercegovini i Srbiji teško je i pomisliti. Hrvatske Jude, za jeftine škude, prodaju sve što hrvatsko je. Ruše sve što na krvlju stečeno je bez imalo srama i kajanja.

 

Danas su osuđeni Hrvati iz Bosne i Hercegovine, kako ih nazivamo hrvatska šestorka. Osuđeni su jer su branili svoj dio hrvatske zemlje. Nisu bili agresori. Agresor je pobijeđen i tako pobijeđen u miru sudi hrvatskim braniteljima, generalima i svima, koji su se usudili braniti svoj dom, svoju domovinu. Meni sve to djeluje nemoguće a eto sve govori da je moguće a to potvrđuje i današnja presuda u Hagu i tužna vijest da je časni hrvatski general Slobodan Praljak umro jer je odabrao smrt umjesto zemaljske tame. Hvala mu i slava. Počivao u miru Božjem  i svjetlo vječno svjetlilo njemu.

 

 

Sve zlo koje se događa u našoj domovini Hrvatskoj trajati će dok dostojno ne pokopaju svoje mrtve a koji su ubijeni najvećim dijelom u Republici Sloveniji, po nalogu Josipa Broza Tita. Kosti mučki ubijenih hrvata razbacane su po šumama i dolima. Živi moraju pokapati svoje mrtve, dostojno katoličkom obredu i jedino tako mogu naći svoj mir. Sve, dok po mrtvim hrvatskim kostima gaze životinje, prolaze putovi, hodaju prolaznici, neće biti mira niti opstanka Hrvatske. Hrvati se deklariraju kao katolici ali ne žive kao katolici, ne nasljeduju Krista niti Njegove zapovijedi. Po nalogu Josipa Broza Tita samo u Sloveniji ubijeno je više od 520.000 nevinih Hrvata. O njima ni jedna hrvatska Vlada nije govorila niti stavila na dnevni red njihovu eshumaciju i dostojno ih sahranila prema zapovijedima katoličke vjere.

 

Tužan je danas dan. Danas je u Hagu nepravedno presuđeno  našim Hrvatima u Hagu. Sudu

koji se osnovan na prijedlog Hrvatske. Preko tog Suda se uglavnom procesuiraju Hrvati koji su branili svoj dom i svoju domovinu. Nije to slučajno. Nitko se ne brine za one, koje su branili svoj dom i svoju domovinu. Dok su agresori dosljedni u svojoj razornosti i što nisu uništili u ratu uništavaju u miru. Sve su radnje poduzeli da se Hrvatima za pobjedu u ratu, za izvoljevanu slobodu Hrvatske sudi. Nitko ih nije štitio a još žalosnije od svega je, da su visoki hrvatski dužnosnici odlazili i svjedočili protiv njih i dostavljali im transkripte. Njima za veleizdaju narod nije sudio. Oni još uvijek sude narodu je živi u „slobodnoj“ Hrvatskoj.

 

Teško i gotovo nemoguće bi bilo podnijeti svu tu nepravdu, da nema vjere u Boga, u Njegovu pravdu i njegov sud. Ovozemaljski život je prolazna suzna dolina do vječnosti ili do vječnoga stratišta. Na tom putu, moramo se zapitati, da li smo krivi, za sve što se događa nepravedno našim generalima i braniteljima. Grijeh je i naša mlakost. Isus je rekao:

O da si vruć ili hladan, a jer nisi ni vruć, ni hladan ispljunut ću te iz svojih usta.” (Otk 3,15). Za istinu smo se trebali boriti, trebali smo štiti naše generale i branitelje jer u protivnom činimo grijeh propusta. Radi grijeha propusta onih koji su bili vladajući u Hrvatskoj i kojima je bila dužnost i zadatak štiti hrvatske branitelje, dogodilo se sve ovo zlo nad Hrvatskom koja pomalo izumire.

Slavica Vučko

 

 

 

 

 

 

 

 

 

‘Umoran vapim ja za smrću trajno,

Kad vidim prâvû Zaslugu u bijedi,

I jadno Ništa odjevèno sjajno,

I čistu Vjernost čija riječ ne vrijedi,

I zlatnu čast na krîvo dátu mjesto,

I djevičànsku čednost kao drolju,

I Savršenstvo ukaljano često,

I Moć što Slabost uzima joj volju,

I Znanje što mu Vlasti vežu usta,

I Ludost koja nadzirat Um zna,

I Iskrenost što tek je Glupost pûsta,

I Dòbro što je rob u službi Zla:

Umoran rado ù smrt bih i tamu,

Kad ljubav ne bih tim pustio samu.’

 

 

Shakespearov sonet

(posljednji citat našega generala Slobodana Praljka)

glasbrotnja.net

About glasUrednik

Pročitajte i ovo

Škoro u Dubravi (VIDEO)

Nakon spektakla na Trešnjevci i zagrebačkom Vrbiku, dr. Miroslav Škoro, nezavisni kandidat za hrvatskog predsjednika, …