Nedjelja , srpanj 15. 2018.
Naslovnica / Najnovije vijesti / Kolumne / Tihomir Dujmović – Narod danas ne traži povratak ustaških insignija, ali traži zabranu komunističkih simbola

Tihomir Dujmović – Narod danas ne traži povratak ustaških insignija, ali traži zabranu komunističkih simbola

Nakon gotovo 30 godina javnih i otvorenih rasprava danas je sve jasno: Hrvatska ostaje „u raljama djece komunizma“, kako sam pisao za vrijeme Milanovićeve Vlade, jer, ako dobro iščitavate zaključke Vijeća za suočavanje s prošlošću, ništa se nije u tih 30 godina promijenilo glede povijesnih ocjena. I iz toga već jednom valja izvući pouku. Naime, valja se pomiriti s tim da su metaforička i stvarna djeca partizana prevarila metaforičku i stvarnu djecu ustaša u povijesnom Tuđmanovom pomirenju i da su vratili Hrvatsku u staro jato.

Akademik Kusić je spasio petokraku, premijer Plenković ističe da je riječ o zaključcima i dokumentu „koji mi se čini vrlo vrijednim“, a sramotni muk je zavladao u redovima hrvatske inteligencije koja šuti svojom starom podlom hrvatskom šutnjom koja je dakako obilato honorirana. Doduše sada se čuje da jedna trećina članova Kusićeva vijeća piše izdvojena mišljenja koja se svode na elementarnu logiku: kako u uvodnom dijelu možete napisati da osuđujete sve totalitarne režime, a onda dopustite gotovo bezuvjetnu uporabu petokrake? Petokraka, osim toga, nakon Vukovara, napose mladim generacijama nije i ne može biti simbol antifašizma! Što je primjerice antifašističko u likvidaciji 660 svećenika nakon rata?

Ostane li pak sve na objavljenim stajalištima i pretoče li se ona u zakone, zapravo će hrvatska pomirba kapitulirati, neokomunistička pobjeda će biti temeljita i kako to obično bude, počet će represija. Da počet će represija! Ne pretjerujem, jer ako se usvoje i ozakone Kusićevi prijedlozi, Thompsonu će morati biti zabranjeno pjevati „Čavoglave“, a svi oni koji primjerice na koncertu izuste „Za dom spremni“, morat će računati na privođenje, policijsku obradu i kaznene prijave. Uostalom, ta će se pjesma onda po Kusićevim savjetima morati zabraniti i na radio postajama! Jeste li sigurni da sada neće sijevati pendreci po glavama naše mladeži na Thompsonovim koncertima? No, tko bude mahao sa znakom koji je ugušio tri tisuće ljudi u Hudoj jami i pola stoljeća kasnije odveo na egzekuciju ljude na Ovčaru, tko bude mahao sa zastavom koja je natopila bleiburško polje hrvatskom krvlju, taj može računati samo na pljesak!

Baš na Ovčari izgleda da nećete smjeti nositi petokraku, ali već u Vinkovcima zašto ne! U Jasenovcu ne može HOS-ova ploča, ali u Novskoj može! I to je pravna država? I taj je dokument je za profesoricu ustavnog prava Sanju Barić „dragulj humanizma“? Uostalom, je li to država koja počiva na Tuđmanovoj pomirbi? Jeste li to narodu obećali 1990-te, da će HOS-ove oznake moći nositi samo na sprovodima? A čak i to uz zatraženu “prethodnu suglasnost“, kako je precizno spomenuo premijer!

Gradonačelnik Zaprešića podijelio ulicu na tri imena

Naime, nakon zadnjih ocjena Vijeća za suočavanje s prošlošću, a naročito nakon panegirika koje je zaključcima tog vijeća izgovorio hrvatski premijer, stvar je posve jasna. I poslije Tita -Tito, i poslije komunizma – neokomunizam! Da je tome tako već se požurio posvjedočiti gradonačelnik Zaprešića. Naime, tamošnje gradsko vijeće u kojem većinu drži HDZ, ukinulo je ulicu maršala Tita i staru ulicu podijelilo na tri imena. Dio je pripao Alojziju Stepincu, dio hrvatskim braniteljima, a dio Josipu Brozu Titu! Nema dvojbe da gradonačelnik Turk to nije napravio na svoju ruku, da je to nalog središnjice. U tome i jest tragedija.

Ali, s takvom politikom na terenu ne može se krenuti ni u kakvo suočavanje s prošlošću. Prije možemo govoriti o suočavanju s našom elitom. A kad o tome govorimo, realnost je jednoznačna i stvarno stane u jednu rečenicu: “Hrvatska u raljama djece komunizma“!

Naime, impresivno je kako je nakon svih mogućih komunističkih zločina o kojima istinu saznajemo punih 70 godina kasnije, na jedan vrlo vješt, silno perfidan i do pokvarenosti lukav način ovim zaključcima spašena petokraka, kako su izmanipulirani ratnici HOS-a i kako je zatajena istina o cijeloj podvali. Jer, kad podvučete crtu, kapitalan zaključak Kusićevog vijeća je samo jedan: zvijezda petokraka nije i neće biti zabranjena bez obzira na pola stoljeća komunističkog sadizma.

Narod traži zabranu komunističkih simbola

Sve drugo je dim. Budimo iskreni i realni: ovaj narod danas ne traži povratak ustaških insignija, ali traži zabranu komunističkih simbola jer je pola stoljeća proveo pod tim terorom bez da je bilo kome dlaka s glave otpala zbog mora krvi, neviđenih komunističkih zvjerstava i likvidacija koje su se protezale sve do 1989. kada je likvidiran Đapićev stric, kao valjda zadnja službena žrtva Udbe. I prestanite nas uspoređivati s drugima: nitko drugi nema Bleiburg, nikome nije ubijeno 660 svećenika, nikome nije ubijeno 38 novinara, a 95 posto novinarske scene protjerano, zabranjeno, ubijeno ili otjerano. I zato bilo kakva usporedba s Hrvatskom ne stoji. U Slovačkoj, koja je veličine Hrvatske, je ubijeno i 14 svećenika nakon rata. Kod nas 660. I sad će netko reći da je ruska čizma bila neusporediva s Titovom?! I da naš odnos prema petokraki mora slijediti danska, belgijska ili francuska iskustva!

Zaključci Vijeća su, povijesno gledano, iznad svega protutuđmanovski, jer Tuđmanova ideja pomirbe nije pretpostavljala da će se bilo kada na ovaj način otvarati stare rane. Naizgled, Tuđmana se ovdje štiti jer se dopušta „iznimno restriktivno dopuštena i točno propisana iznimka“ korištenja znaka „Za dom spremni“, kako nam je najavio premijer, no Tuđman nije deset godina bez bilo kakve ograde dopuštao HOS-ove oznake, da bi ih poslije „tek iznimno restriktivno“ dopuštao.

I ne samo Tuđman, nego i Račan! I ne samo Račan. Nego i Sanader i Milanović. Nitko se nije usudio ovo što se usudio Andrej Plenković! Analiziramo li deset Tuđmanovih godina očito je da je Tuđman ovom problemu pristupao naizgled liberalno, ali zapravo posve mudro. Ne zabranimo ništa, vrijeme će napraviti svoje i sve će te relacije postati dnevnopolitički nevažne. Svaka pak zabrana dakako stvara revolt. Znam da to nije bio Plenkovićev cilj, jer, uz sve pogrješke, on nema taj stupanj devijacije, no siguran sam da će neki poduprijeti ovo rješenje jer znaju da će doći do prosvjeda, a oni jedva čekaju taj prosvjed da bi imali tobožnji argument o ustašizaciji Hrvatske!

Stari udbaški trikovi, gdje je onaj koji na šanku pjeva Juru i Bobana redovito provokator, koji čeka tko će mu se pridružiti. No, ako sam siguran da takvih primisli kod premijera nema, nisam siguran da nije klimnuo glavom na ideju da se sada na ovaj način medijski otvore stare ustaško-partizanske rane da ne razmišljamo o Agrokoru, LNG terminal i agoniji INA-e! Rađe se svađajte oko ustaša i partizana, negoli da gledate kako ne znamo što ćemo s INA-om, LNG terminalom i Agrokorom!

Nema jedinstva

No, ova odluka Kusićevog vijeća koja u prvom redu trajno posramljuje HAZU, jer Kusić je tu doveden da prinese HAZU kao alibi, što je on uredno napravio, kompromitira zdrav razum i otvara novu ofenzivu u hrvatskom verbalnom građanskom ratu. Ona se sad širi i u redove koji tu ne spadaju. Da je tome tako svjedoči činjenica da se samo koji sat nakon te odluke svađaju dva eksperta ustavnog prava: profesor Smerdel i profesorica Barić. To je prvi ceh Kusićevog rada. Žurim reći da je za sada jedino rektor HKS-a Željko Tanjić spasio obraz i svom sveučilištu i Crkvi, jer se jasno i glasno usprotivio Kusićevoj podvali. Taj hrabar i odgovoran Tanjićev stav jedini budi nadu i upire pogled prema Crkvi, tražeći od nje i spas i moralni autoritet i povijesnu odgovornost.

Kusićev uradak je u prvom redu antiakademski. Kako može raditi neko tijelo za koje se ne zna niti koliko članova ima. Naime, mi ne znamo s kojim brojem glasova je ova odluka donesena. Da se ne vidi raskol, Kusić je predložio da se uopće ne glasa, što je novum u svjetskoj praksi kod ovakvih prilika. Tobože da se manifestira jedinstvo! Čisti partijski mozak, jer jedinstva nema, s obzirom na to da se Tanjić izdvojio, ali jedinstva nema i jer sama odluka ne potiče jedinstvo! Dakle, donesena je odluka bez glasovanja i donesena je odluka koja zapravo nije jednoglasna jer se, kako vidimo, Tanjić odupire ovakvim zaključcima. To je pak dijametralno suprotno onome što je Kusić na početku obećao: da će se odluka donijeti jednoglasno. Osim toga dobili smo odluku koja je zapravo protuustavna.

Jer, ako u ustavu piše da se zabranjuju ustaške insignije, onda vi ovim iznimkama rušite cijeli sustav. Ako je pak ustav jasno odbacio komunistički sustav, kako onda mogu ostati komunistički simboli, pita se rektor Tanjić i dodaje: “Po čemu je onda taj sustav odbačen?“.

S druge strane, kakva je to ideja da bi se u jednoj prigodi smjele nositi oznake HOS-a, a u drugoj ne bi. Ulazi li u „neke prigode“ proslava Oluje u Kninu ili će se baš tamo hapsiti HOS-ovce? Kakav kaos! I to s pečatom predsjednika hrvatske akademije! I kad u raspravi dođete do ove točke, onda vam se kaže da će zapravo sudci na terenu odlučivati od slučaja do slučaja. Ali, po čemu je lokalni općinski sudac ovlašteni autoritet da procijeni što je ukupni državni interes u njegovoj odluci? Jer u Puli će sudac imati jedan emocionalni diskurs prema ovoj temi, a u Imotskom drugi. Pa na što će onda sličiti ta pravna država? I kakva je to pravna država u kojoj se ovako osjetljive relacije ostavljaju na izbor sudcima?

Opasna odluka

I koji je onda smisao rada ovog tijela ako su nakon godinu dana zapravo donijeli odluku bez odluke? Nacija je očekivala da će ovo povjerenstvo imati obraza i hrabrosti donijeti neku konzekventnu odluku, a ne ovaj hibrid koji će samo poticati staru mržnju. Da su sve insignije oba totalitarna režima zabranjene ili pak da su sve dopuštene, to bi bila odluka s pogledom u budućnost. Ovo je zapravo u prvom redu moralni kraval hrvatske inteligencije. I one koja je odluku donijela i one koja mudro šuti praveći se da ništa ne vidi i ne čuje. Spašavanjem petokrake ponovno će ojačati radikalne lijeve političke opcije, jer petokraka odavno nije znak antifašizma negoli Tita, Jugoslavije i socijalizma.

Spašena petokraka i to od strane čelnika najviše akademske zajednice u zemlji, to je šamar Crkvi koja je od te petokrake najviše stradala, spašena petokraka je kraj suočavanja s prošlošću i kraj svake nade kako u lustraciju, tako u istinsko otvaranje arhiva, jer što god našli u tim arhivima, ako imate legaliziranu petokraku, ovako dodatno ozakonjeni antifašizam će biti čvrsti alibi za sve komunističke zločine. Spašena petokraka je ujedno i uvod u novi teror na temu zapadnog Balkana. Petokraka je i lozinka za Jugoslaviju, kojoj danas tepamo kao regiji, spas petokrake je do sada najveća afirmacija političke jugonostalgije. Naime, bilo bi sjajno i bilo bi lako kad bi petokraka značila samo antifašizam. Danas je petokraka sve, samo ne taj simbol. I zato je ova odluka opasna.

Tihomir Dujmović

glasbrotnja.net

About glasUrednik

Pročitajte i ovo

Akademik Pečarić – PLENKOVIĆEVI POVJESNIČARI

Igor Vukić je svojom knjigom „Radni logor Jasenovac“ i svojim nastupom na HTV-u uzdrmao osnovni …