Ponedjeljak , studeni 20. 2017.
Naslovnica / Najnovije vijesti / Kolumne / Tihomir Dujmović – Kako je Pupovac Plenkoviću zabio nož u leđa

Tihomir Dujmović – Kako je Pupovac Plenkoviću zabio nož u leđa

Kaos, u kojem sve manje ima reda i logike, sve više se valja Hrvatskom. Zadnji, zacijelo ključni zaplet, plod je upravo fatalne Plenkovićeve procjene. Dakle, (premda je diranje u legalne insignije jedne udruge mimo pameti), Andrej Plenković je odavno najavio da se sprema novo zakonsko rješenje za HOS-ove oznake, rješenje koje bi omogućilo legalnu zabranu sadašnjih insignija.

I u tom političkom miljeu u kojem danas pliva HDZ i njegova bratska hrvatska politička ljevica uz pomoć prateće medijske konjice, to se rješenje nudilo kao mudro, trezveno, malo usporeno, ali zato krajnje legalističko. Dakle, njima posve prihvatljivo.

‘Imamo novi zakon, zakon je iznad svega, gospodo, molim vas poštujte hrvatske zakone’ – to kao da je bila prava Plenkovićeva himna o ovoj temi. Na to bi malo pomalo pristao kompletni HDZ. Sve bi išlo svojim tempom i nekako bi se ta delikatna stvar privela kraju. Tako se planiralo, iako je cijela operacija mimo pameti.

A onda je taj mudri plan sabotirao nitko drugi nego Milorad Pupovac. Zašto?

Pa zato što nije konačni cilj njegove političke agende održivi ideološki mir, politička stabilnost i red nego destabilizacija. Kako drugačije razumijeti da u kapitalnom političkom trenutku, kada je Plenković najranjiviji, kada ga se može ucjenjivati kao nikada, upravo Milorad Pupovac zabija nož u leđa Andreju Plenkoviću. Mimo dogovora. Mimo svake korektnosti, mimo elementarnog razumijevanja.

Pupovac ga javno proziva kao originalni šef ove države, ponižava ga i javno mu poručuje da je potrošio sve njegove kredite i da izvoli momentalno napraviti ono što je on, Pupovac, odmah tražio, a Plenković, korisnik tog kredita, odavno obećao. Da smjesta makne HOS-ove ploče iz Jasenovca.

I Plenković je konsterniran. Za Most se pripremao mjesecima jer je znao da će doći do rata, Hasanbegovića i njegove je otpilio prvog dana, preko noći je našao rješenje čak i za svog prijatelja Ivu Davora Stiera, ali Pupovcu je vjerovao, od ovakvih poteza se nije osigurao, ne može vjerovati što je doživio.

Kako je tako nešto moguće od iskusnog diplomata, koji po logici stvari nikome ne vjeruje? Odgovor krije stari kompleks iskonskih hrvatskih političkih ljevičara jugoslavenske provenijencije. Oni razumiju da postoje ustaše i njihovi nasljednici. Po njima je hrvatski nacionalizam redovito negativna pojava, uvijek valja sumnjati u te nacionalno osviještene tipove, jer je to drugo ime za politički primitivizam. Po njima je upravo taj hrvatski nacionalizam kriv za pojave srpskog nacionalizma, a takvog nacionalizma ako ga i ima, riječ je o “šaci budala kakvih imate svugdje”.

Pritom, u Hrvatskoj, po toj logici srpskog nacionalizma i šovinizma zapravo nema, osim ako nije izazvan hrvatskim nacionalizmom. Dobro, u ratu je bilo četnika, to je jasno, ali njih sada po toj logici zapravo više nema, ali zato ima ustaša i protiv njih se valja boriti svim sredstvima. To je himna komunističke partije Hrvatske ravno pola stoljeća, to je Josipovićev životni svjetonazor, ali nije daleko od toga ni Andrej Plenković.

On iskreno i naivno, nevjerojatno naivno, doživljava vodstvo današnje srpske zajednice u Hrvatskoj, a tako doživljava i Pupovca osobno. Dakle, imate problema na terenu, imate problema s financijama, imate problema iz prošlosti kada su vaši sunarodnjaci otjerani, a da to nikada nije do kraja politički valorizirano. Ah, da i vi imate nekih radikala, ali njih ne bi bilo da ovdje nema Glavaša, Merčepa i sličnih, sve razumijem Milorade, kao da kaže Plenković, mi ćemo surađivati, za vas ima mjesta u ovoj Vladi.

I kad na sve to Pupovac, a to radi još od Sanaderovih vremena, legitimira ovu vlast u inozemnim krugovima, točno tamo gdje najviše godi Zagrebu da se čuje, da srpska zajednica podržava ovu Vladu, ljubavi nema kraja. Što god je takav Pupovac tražio, od sumnjivo pribavljene zgrade Srpskog narodnog vijeća, preko financiranja Novosti, do četiri pozicije u četiri ključna hrvatska ministarstva sve je dobio. Zašto?

Zato što je Plenkovićeva percepcija da je Pupovac u najvećem broju svojih prigovora i zahtjeva u pravu. I zato mu dopušta Novosti, i zato mu dopušta proslavu u Srbu i zato ne traži od njega da dođe u Knin na proslavu i niz drugih stvari. Plenković iskreno misli da je Pupovac i kompletna njegova politika uistinu bona fide politika kojoj treba pomoći jer je na crti pravednosti, poštenja i skladnog života Srba i Hrvata u Hrvatskoj. I jer je do te mjere ideološki zaslijepljen jer uopće ne razumije što je zapravo hrvatska država hrvatskim Srbima ‘pupovčeve provenijencije’.

Nikad neće razumijeti da je trebalo more mržnje da hrvatski Srbi izvrše onakva zvjerstva nad Hrvatima u ovom ratu i zato nije niti blizu razumijevanju te patologije. Plenković je površan i ideološki destiniran i stoga je beskrajno vjerovao Pupovcu. Njemu nikad nije palo na pamet da Pupovac možda neke poteze vuče samo zato da destabilizira i vlast i državu. Da svjesno zaljulja vlast! I kako mu to nikad nije palo na pamet, Plenkoviću se mogla dogoditi takva “izdaja” brata Srbina.

Hrvatski Srbin koji je politički Hrvat razumio bi da se ploča u Jasenovcu ne može mijenjati bez promjene zakona, hrvatski Srbin koji je politički Hrvat zna da je Plenkovićev autoritet u stranci krhka vaza i da na njega ne smije ići tenkom. Upravo to radi kad mu poručuje da su potrošeni svi krediti. Dakle, hrvatski Srbi su žiranti, vjerovnici hrvatske države! Ali, kako mu beskrajno vjeruje, kako ima taj iskonski problem sa Srbima koji su redovito ‘dobri momci’, a ti hrvatski nacionalisti i ustaše su kao stvarni hrvatski problem, Plenković nije pripremio rezervnu opciju za ovu Pupovčevu ucjenu.

Sada je Plenković i sebe i sve nas doveo do toga da jedan Pupovac hrvatskom premijeru kaže da je potrošio sve njegove kredite i da ovaj nema što, nego mora pokunjeno stiskati ministre da odmah nešto naprave jer će ih Pupovac srušiti s vlasti. Do tuda smo došli! Nećete poslušati? Onda ćemo vas srušiti, poručuje Pupovac i kao pravi strasni lovac držeći nogu na Plenkovićevim grudima slika se za hrvatske medije.

Pogledajmo što je sve Plenković dopustio Pupovcu i radikalnoj ljevici. Pogledajmo do čega smo sve dogurali s ovakvom politikom.

Na prosvjedu na Trgu žrtava jasno se vidjelo da se mahalo jugoslavenskom zastavom, zadnji put se ponosno vijorila u četničkim rukama kad su ulazili u Vukovar.

Policija, hrvatska policija, hrvatska država na to je morala uredovati. Taj Rubikon nitko ne smije prijeći. I na tu scenu Josipović ima obraza izjaviti da se poruke prosvjeda i sam prosvjed ne mogu gledati kroz tu zastavu, ali zato svaki put kad čuje ‘Za dom spremni’ ili vidi slovo U, Josipović ne dvoji. Taj skup, bez obzira na to što se na njemu govorilo, kompromitiran je tim oznakama.

Ali kad se u središtu Zagreba maše jugoslavenskom petokrakom to Josipoviću nije problem. Dan ranije na srpskom derneku u Vojniću pjevalo se u slavu jednog martićevca što je poginuo za veliku Srbiju. Ni tamo policija nije reagirala. Ali je uredovala u Kninu kad se začulo ‘Za dom spremni’, a intervenirala je čak i u Metkoviću, na fešti lađara, kad je vidjela HOS-ovu zastavu.

I to bi se trebalo zvati politikom desnog centra? Što je onda centar? Kako onda izgleda ljevica?

U svim sukobima valja dijeliti uzrok od povoda i nema dvojbe da bi nasilno, de facto protuzakonito skidanje HOS-ove ploče bilo povod novom sukobu branitelja i vlasti. Ako do toga i dođe pravi uzrok bit će uvredljivo i dvolično držanje vlasti.

Kako se Pupovac uopće usuđuje tražiti bilo što vezano uz simbole, dok u Borovom Selu stoji spomenik četničkom vođi? Kako se usuđuje progovoriti išta o simbolima, dok po grobljima na području nekadašnje krajine postoje spomenici četničkim borcima? Sve to dobro znaju i Plenković i Božinović, pa ne reagiraju. Pregledavaju snimke Thompsonovog koncerta, da se vidi da li netko uznemirava javnost, ali ne i snimke derneka u Vojniću. Oduzimaju HOS-ove zastave u Metkoviću, ali ne i jugoslavenske u Zagrebu.

To znači da smo došli do samog kraja i da su pred nama ključne političke bitke. Ili mi ili oni, rekao bi Milanović. Ili jugoslavenska zastava ili hrvatska zastava. Ili HOS-ove zastave ili četnički derneci. I zato sve tako prokleto podsjeća na ’90-te. Ove godine je u Hrvatskoj izbilo vise od pet tisuća požara. Kao nikada prije. Ili mi ili oni! Ili ćemo pronaći podmetače ili će iduće godine buknuti šest tisuća požara. I tako dok cijela Hrvatska ne izgori!

Sličan je i institucionalni problem ove države. Ne promijeni li se hrvatski ustav u kontekstu činjenice kakve nema na cijelom svijetu da manjine imaju čak osam zastupničkih mjesta u parlamentu, ovom zemljom će u ključnim pitanjima realno vladati predstavnici hrvatskih Srba. Kako? U Hrvatskoj idućih desetljeća neće biti vlasti bez koalicija. To znači da će hrvatski Srbi sa zajamčena tri glasa biti jezičak na vagi svake Vlade, a manjine s grandioznih osam mandata jedini ključ za svaku vlast. Toga nema nigdje na kugli zemaljskoj. Pri tom je dupli pas predstavnika srpske i talijanske manjine, starih prefriganih vukova, Pupovca i Radina, ovdje ključan. Najiskusniji su i na neki način vrlo vješto manipuliraju ostalim predstavnicima manjina.

Andrej Plenković je u tom smislu na samom početku napravio dramatičnu pogrešku kad je Pupovčevim ljudima dao četiri mjesta u četiri ključna ministarstva, a da mu to u smislu izborne matematike uopće nije trebalo. Da bi na kraju doživio još i ovaj nož u leđa. Sad njemu Pupovac poručuje da su svi krediti potrošeni. Dakle, Pupovac je jamac ovoj Vladi! Pupovac je bio jamac i Sanaderovoj Vladi. Nije ga bilo u Karamarkovoj Vladi i zato ju je od početka sotonizirao. Zamislite, formira se hrvatska Vlada, a u njoj nema Srba! Kako je to moguće?

Dakle, ili će ovo biti normalna država kao sve europske države, u kojima je nezamislivo da manjina ovako perfidno vlada svim ključnim procesima u državi ili hrvatske kao države neće biti. Ovo nije hrvatska država, sve dok u njoj možete nekažnjeno mahati ilegalnom jugoslavenskom, ali ne i legitimnom i ozakonjenom HOS-ovom zastavom.

O medijskoj okupaciji da ne govorim. Kad je Predsjednica imala nepriliku s famoznom čokoladom nema medija koji to nije registrirao i na tome se iživljavao. Ali kad Vučić pokušava novačiti riječku djecu u ‘delije’ i javno kritizira mladog Riječanina da zašto s obzirom na to da je po nacionalnosti Srbin navija za Rijeku, to se jedva dotakne kao medijska tema.

Nemamo države, nemamo medija. Pogledajte kako se šef Hrvatskog novinarskog društva cereka Hrvatima u lice sugerirajući da smo idioti. Zapravo, bitka za stvaranje hrvatske države u sadržajnom smislu tek započinje. Nakon te bitke ćemo ili imati hrvatsku državu kao što izgleda talijanska, slovenska i austrijska država ili ćemo do kraja učvrstiti ‘bivšu socijalističku republiku Hrvatsku’, koja će samo čekati pravi tren da se neizravnim konfederalnim sponama veže uz Srbiju.

Njemačka je već skovala plan i pripremila novac. Prvo idemo na carinsku uniju, pa uz nekoliko većih zajedničkih projekata, koje će mediji dignuti do nebesa, idemo na tijesna gospodarska povezivanja. Naravno, tu je i nogometna jugo liga, koja je u većini sportova već formirana.

Na stolu je i plan o zajedničkim veleposlanstvima i kad se uz to utvrde i zajednički projekti u drugim sferama, posao je gotov. Hrvatska može biti koliko hoće član Europske unije i NATO saveza, ali unutarnja vlast bit će čvrsto u njihovim rukama.

Tihomir Dujmović

glasbrotnja.net

About glasUrednik

Prpčitajte i ovo

Akademik Pečarić: Godinu dana vladavine Andreja Plenkovića – moj pogled

Poziv Hrvatskog neba da komentiram godinu dana vladavine Andreja Plenkovića podsjetilo me na poziv s …

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *