Subota , travanj 21. 2018.
Naslovnica / Najnovije vijesti / Kolumne / Tihomir Dujmović – Što je u pozadini Orepićevog odlaska? Mostu je već ranije zaboden harpun ravno u srce

Tihomir Dujmović – Što je u pozadini Orepićevog odlaska? Mostu je već ranije zaboden harpun ravno u srce

Misterij tobože neobjašnjivog odlaska Vlahe Orepića, zagonetan je jedino nešto mlađima i naivnijima, a mi stariji taj smo film već gledali. Najprije u HSS-u, potom u HDS-u kada je Vlado Veselica izdao vlastitog brata, potom u HNS-u kada je desni dio stranke malo po malo kapao u HDZ da bi potom Čačićeva pobjeda u stampedo natjerala i zadnjeg simpatizera desne političke misli iz Savkinog HNS-a.

A onda je na red došao HSLS. Najprije su ih rastočili na dva krila, onda su sistemom mrkve i batine kupili neodlučne i financijski halapljive. Što nije pokupio HDZ pokupio je Račanov SDP. Tako da današnji HSLS nije više niti pristojni muzejski eksponat slavnih dana, jer današnji HSLS, odnosno politički favoriti Darinka Kosora poput Sandre Švaljek, ustaju protiv promjene imena trga istog onog čovjeka koji je Dražena Budišu kao studenta od 21 godine poslao na četiri godine strogog zatvora! Kakav sarkazam povijesti! Kada se čovjek danas sjeti da se Dražen Budiša bavi poljoprivredom u okolici Jastrebarskog, a da je Jozo Radoš – nota bene nekadašnji čelnik HSLS-a koji je postao potrčko Vesni Pusić, najvećem i najgorem Budišinom ideološkom političkom neprijatelju – danas ugledni hrvatski zastupnik u Europskom paralamentu, jasno je o kakvom se zvjerinjaku radi kada govorimo o hrvatskoj političkoj sceni.

Govorim o ovome jer je mnoge iznenadila vijest da je Vlaho Orepić preko noći napustio Most i danima ih bez osobitog razloga mahnito kritizira, kao da do jučer nije bio za istim stolom i kao da se s njima svakodnevno svađao. Što se dogodilo, pitaju se mediji? Odgovor je samo jedan: mrkvom ili batinom vladajuća koalicija je ne samo otrgnula jednu figuru mrskom neprijatelju već je otvorila i lov na druge ranjive članove i članice najvećeg suparnika, gotovo neprijatelja, vladajućoj koaliciji. I ovo nije kraj, jer dobro obavješteni krugovi ističu da je već dogovoren odlazak još jednog saborskog zastupnika Mosta, ali da će se taj „raznijeti“ kad to bude potrebno. Je li ovo kraj Mosta? Ne nužno, opstat će oni, kao što Raspudić ističe, to bi im moglo pomoći da se već jednom definiraju kao konzervativna stranka, ali ovi krošei od njih traže da se još jednom sagleda ukupni dosadašnji saldo stranke koja je srušila sve rekorde u penjanju na vrh vlasti.

Naime, u analizi i procjeni mogućih promjena na političkoj sceni valja biti iskren: dok god je članstvo HDZ-a ovako snishodljivo prema nevjerojatnim ideološkim akrobacijama današnjeg vodstva te stranke, a treba podsjetiti da u Zagrebu HDZ svojim glasovima nije dozvolio micanje biste Ivi Loli Ribaru, kao i to da je eksplicitnim glasovima HDZ-a u Zagrebu uvedena rodna ideologija u gradske dokumente, dok dakle članstvo HDZ-a tolerira ovakve ispade, ukupna situacija na službenoj bojišnici za vodstvo stranke je zadovoljavajuća. Kako će pak na izborima naciji objasniti ove poteze, danas nitko i ne razmišlja.

Vehementni izlazak Zlatka Hasanbegovića i Brune Esih iz HDZ-a djelovao je kao pravi politički cunami, ali orkanski vjetrovi ubrzo su utihnuli. Sve druge relevantne stranke na političkoj sceni osim Mosta s razlogom se trpaju na stol gdje sjedi ljevica, koja je pak posve onemoćala i njihovi su uspjesi limitirani i predvidljivi, tako da je od interesantnih i po vladajuću garnituru opasnih pojava na sceni još jedino Most. Važnost i opasnost Mosta za HDZ bila je višestruka. Najprije, radi se o emocijama, do jučer se radilo o partnerima koji su se žestoko posvađali i odijum tih svađa nikada se neće ugasiti. Osim toga, istjerivanje Mosta iz vlasti i dovođenje HNS-a u Vladu iz temelja je promijenilo Hrvatsku i otvorilo brojne druge dileme. Procjenivši da je širenje Hasanbegovićeve stranke limitirano zbog niza razloga, sve cijevi vladajuće stranke odmah su se okrenule prema Mostu. I zbog toga jer znaju brojne obiteljske tajne koalicijske Vlade, a i stoga jer je jedino Most ključna figura koja HDZ-u može uzeti vlast.

Ako danas uzmete kalkulator u ruke, zbrajajte ovako ili onako, ali HDZ može pasti jedino ako Most ide s ljevicom. Oslabite li Most, uništite li Most, dezavuirate li Most, Bernardić može nastaviti na glavu ali Banske dvore može gledati samo za Advent sa Strossmayerovih stuba! No uđe li Most u koaliciju sa SDP-om, plus najavljeni HSS, tu već počinje borba za manjine, Bandića i glasove koje više nikad neće imati Lovrinovićevi pajdaši, mislim na Mišića i Martinovića… Da se razumijemo, nisam siguran da bi taj brak bio dugoročno dobar za Most. Ako žele reći da su oni novi HDZ, morali bi se profilirati kao nova konzervativna stranka što je dakako najteži i najmukotrpniji put. No kako ovdje nitko ne razmišlja dulje od tri dana, na razini gole pragmatike Most je danas problem HDZ-u jer u koaliciji s HSS-om i SDP-om može biti u igri za preuzimanje vlasti. Dakle, Most se mora srušiti i jedino rušenje Mosta puni spremnike za Plenkovićevu daljnju aroganciju koja se ne smanjuje bez obzira što su Hrvatska i Bugarska na dnu po standardu u Uniji. Standardi Čeha, Slovaka i Slovenaca za četvrtinu su veći od naših, pretekla nas je čak i Rumunjska, a na dnu smo i po povlačenju sredstava iz fondova EU!

Čvrsti Most, Most koji onako zajedljivo napada vlast, Most koji im pod nos stavlja i zakon o arhivima i Agrokor, u riječ, ozbiljni Most, to je u ovom trenutku rak rana za HDZ. I to su shvatili i pametniji od mene i onda je krenulo. Najprije ih je ostavio Relković i o toj „izdaji“ u hrvatskim medijima nije napisan niti jedan ozbiljan redak. Kako je moguće da ključni čovjek jedne opcije, osoba koja je „izmislila“ priču o Mostu nezavisnih lista, mozak te priče i glavna organizacijska nosiva greda Mosta, doslovno preko noći i to točno uoči lokalnih izbora napusti Most i još da uz to mediji samo koji dan kasnije izvijeste da bi Relković mogao postati savjetnik premijeru Plenkoviću? Realno, tu je Mostu zaboden harpun ravno u srce, jer je Relković uistinu bio siva eminencija Mostu.

Zašto je on zapravo ostavio Most, kako se dogodilo da mu se nudi da bude savjetnik Plenkoviću, što se događalo iza zavjese, u ovom trenutku nije jasno. Jasno je jedino to da Most, navodno baš zbog Relkovićevih sugestija, nije srušio HDZ u Zagrebu. Naime, da je Most podržao u Zagrebu Hasanbegovića i Brunu Esih matematika govori da bi to bila jača koalicija od HDZ-a. Da je Most išao s ovim dvojcem, u toj koaliciji imali bi najjaču stranku u Gradskoj skupštini. Most je naime dobio 4,9 posto glasova pa zbrojite te glasove i ono što je dobila stranka koju je vodila Bruna Esih. Legenda kaže da je Relković bio izrazito protiv toga. Sada možemo crtati po zidu vraga, ali jasnih dokaza da je to radio u dosluhu s HDZ-om – nema. Dakle, činjenica da Most u svom najjačem zaletu nije došao do Zagreba, a da je na stolu imao ovu matematiku sugerira da njihov koalicijski partner iz Vlade nije bez angažmana gledao tu predstavu. Relković je, osim toga, od prvog dana od kada je napustio Petrova počeo ne toliko kritizirati Most, koliko uvjeravati naciju da su njihove mogućnosti uistinu ograničene.

Za Most je to tada bila najveća moguća kritika, najveća moguća kletva, sedativ koji je nacija kolektivno popila jer je bio pitak. Naime, čovjek nije tvrdio da Most ne valja, niti da su oni negativci, nego samo da su na ovaj način limitirani i ograničeni. U trenutku kada se o njima lomilo mišljenje, za Most razornije i funkcionalnije kritike od ove nije bilo moguće smisliti. Je li to Relković napravio kao tajni savjetnik Plenkoviću ili je njegov analitički um u svojoj pustopašnosti odjurio do svemirskih razina, dilema je na koju nam akteri duguju odgovor. Ostaje činjenica da je postao ljubimac medija koji vole Plenkovića i to u isto vrijeme kad su Petrov i Grmoja dobili tretman državnog neprijatelja broj jedan!

Nakon Relkovićevog udara Most je vehementno najavljivao otkriće tajni o Agrokoru, pa o Šeksu, ali to je već bila pucnjava iz prazne puške jer oni zapravo nisu do kraja razabrali razmjere onoga što su intuitivno shvatili. Da je Agrokor, a pogotovo njegov kraj, prijevara svih prijevara. Fenomen Mosta vezan je uz tu temu: Most je, naime, dobro detektirao da u kapitalnim stvarima, naročito kad se radi o gospodarstvu, već dugo vremena nema bitnije razlike između SDP-a i HDZ-a (Agrokor, rasprodaja imovine, Ustavni sud, povlačenje novca iz Unije, odnos prema neriješenim granicama, istraživanju komunističkih zločina i sl.) i  krenuli su u bitku s tim moralnim imperativom.

Zavodljivoj teoriji nedostajala je ključna kap istine: svaka SDP-ova vlast redovito je ideološki gora od najgore HDZ-ove vlasti i to jest istina i stoga nacija kolektivno nikad masovno nije prihvatila Mostovu teoriju da su SDP i HDZ – isto. Osim toga, u svom zajapurenom idealizmu Mostovci su zaboravili da se običan svijet ne ravna po istini nego po interesu. I zato se nije dogodilo ono što je zacijelo Petrov očekivao: da će obznanjivanjem istina o kriminalu, nepotizmu, čak i o mogućoj veleizdaji zemlje, nacija masovno pretrčati u Most. Pa ovaj narod je u izboru između Budiše i Mesića izabrao Mesića! Birajući između Josipovića i Hebranga izabrao je Josipovića! Dakle, tko zna od kada istina nije jedini kriterij za Hrvate! Nisam siguran da Most ovu gorku istinu do danas razumije.

Na kraju će vrijeme pokazati da je silno ranjiv čak i taj model Mosta nezavisnih lista, jer je ideološki upravo anarhičan. I sad se toj anarhičnosti plaćaju penali premda je prva globa plaćena kad su se rastajali s Petrinom. Kako su mislili u istu stranku strpati Petrinu i Bulja? Naime, u Mostu nezavisnih lista ne traži se ideološko jedinstvo niti se na tome inzistira i zato se i dogodilo da Most vrlo često izbjegava ideološke teme. Jer, Grmoja i Strenja Linić sasvim sigurno o antifašizmu ne misle isto! Kao ni o Titu! Guranje ideoloških tema na stranu u prvoj fazi nije pokazalo negativne konotacije, ali vrijeme i tu radi svoje. Sada se dogodilo da njihov predstavnik u Sisku za razliku od Grmoje ili Bulja, uopće ne misli da je potrebna minuta šutnje za generala Praljka!

To vam je ceh tzv. nezavisnih lista u kojima je samo važno da ste protiv HDZ-a i SDP-a, da ste europski orijentirani i da se slažete da se isprave najdrastičniji idiotizmi vlasti. Osim toga, Most je ideološki već pucao po šavovima s onim starim titoističkim šanerom iz Primoštena, a nisam siguran niti da se gospodin Podolnjak slaže u svakoj riječi ne samo s Buljem nego i s Grmojom. Dobro, imate takvih relacija i u drugim strankama, ali kada stižete na političku scenu kao navodni fantom slobode, kada želite reći da su svi drugi nižerazredni u odnosu na vas, onda se ovakve „ljudske“ pogreške ne bi smjele događati.

Most je dakle napadnut sa svih strana, a Orepićev odlazak ih je uzdrmao što znači da uopće nemaju pojma tko s kim pije kavu. Nema puno dvojbi da je Orepić otišao na sugestiju vladajuće koalicije, uostalom njegove prve kritike izlaze iz arsenala vladajuće stranke. Sve je to umiveno, ali onaj glavni pravac je isti. Dakle, Orepić kritički govori o „populistima, nacionalistima i ekstremistima“, o „bespotrebnom desničarenju“, o Mostu koji da je „u stalnom konfliktnom odnosu sa svima“, kao da Most nije nastao kao opcija u opreci i prema HDZ-u i SDP-u, u riječ, nema puno dvojbe da je Orepićev rječnik ekstrakt misli Andreja Plenkovića. Radi li se ovdje o mrkvi ili batini zapravo je manje važno, vidjet ćemo jasno u mjesecima koji stižu što je zapravo Orepića natjeralo na ovu predstavu i ulogu u kojoj za sada loše glumi.

Loše glumi u prvom redu stoga jer ga do sada nismo mogli čuti jedne jedine riječi o problemima glede Mostove političke strategije i baš stoga jeftino djeluje njegovo iznenadno, prekonoćno i trgovački napadno teoretiziranje i kritiziranje Mosta, odnosno Petrova i Grmoje. Most, to su za našu publiku u prvom redu Petrov i Grmoja. Bulj je tu nužna pučka pertinencija, ali Petrov i Grmoja ostaju glavni brendovi Mosta i na njima je da pronađu rješenja iz ove nezavidne situacije. Nije im lako, ali ako uistinu imaju potencijala oni će i ovo preživjeti. Nije im lako jer Orepić nije zadnje iznenađenje. Božo Petrov i Nikola Grmoja kao Mirko i Slavko hrvatskog političkog centra morat će napraviti temeljitu analizu svega što im se izdogađalo u zadnjih godinu-dvije dana, jer drugima za te uzlete i doživljena iskušenja treba cijeli život.

Morat će vidjeti je li bilo nužno rušiti Karamarka jer su zapravo oni isprovocirali dolazak Andreja Plenkovića. Morat će si odgovoriti na pitanje jesu li shvatili političko bilo i ukupne motive Hrvata kod izlaska na izbore. Napokon, morat će shvatiti da tiha voda brege dere i da s ovom usporenom nacijom ništa ne ide preko noći. Uz sve mane, pogreške i krive poteze i dalje držim da bi Most trebalo izmisliti da ga nema i da je donio prijeko potrebni dah i energiju te da su u jednom trenutku sjajno pogodili bilo nacije. Čestiti i pošteni, prečesto su bili prebrzi na okidaču i ceh je morao biti velik. Osim toga, prebrzo su se stvari odvijale za ljude bez iskustva, znanja, poznavanja u prvom redu ljudi na ukupnoj društveno-politčkoj sceni. No mladi su to momci, ovo je bilo tek prvo poluvrijeme, sad kreće drugo poluvrijeme, tu su još produžeci, pa penali, pa uzvrat, ima se tu još puno za igrati…

Tihomir Dujmović

glasbrotnja.net

About glasUrednik

Pročitajte i ovo

Tihomir Dujmović – Hladan tuš Crkve i tko je u zadnja 24 sata otišao iz Hrvatske

Nije mu do sada uvijek bilo lako, ali ovakav hladan tuš kakav je premijer doživio …

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *