Nedavno objavljeni intervju s Josipom Perkovićem otkrio je dosta tajni o kolopletu zbivanja nakon 1986., kada počinje završni čin raspada SFRJ. Perković je, naime, posvjedočio da je upravo hrvatski ogranak jugoslavenske Službe državne sigurnosti snimio kako Dobrica Ćosić čita Jovanu Raškoviću sadržaj Memoranduma SANU.

Tako je i Ante Nazor, ravnatelj Hrvatskoga memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata, dobio potvrdu informacija da je Perkovićev SDS ovu operaciju izveo u namjeri očuvanja “bratstva i jedinstva”.

-Donedavno sam mislio da su tekst pod naslovom „Nacrt memoranduma komisije Srpske akademije nauka i umetnosti o stanju u Jugoslaviji“ (kolokvijalno nazvan „Nacrt memoranduma SANU“), koji je krajem rujna 1986. objavljen u beogradskim „Večernjim novostima“, novinarima predali nositelji novoga velikosrpskog projekta da bi provjerili mišljenje javnosti o tome što u njemu piše – kaže Nazor u razgovoru za Večernji list.

Nazor smatra da su Perkovićevi drugovi ovu operaciju izveli s ciljem očuvanja Jugoslavije. Međutim, dogodilo se suprotno.

-Nakon novih spoznaja, koje pokazuju da je SDS iz Hrvatske sadržaj razgovora poslao u Beograd, a da se tamošnja služba pobrinula da se on objavi, može se zaključiti da je cilj njegova objavljivanja bio upozoriti javnost na opasnost od nacionalizma i pripremiti teren za neutralizaciju tih „nacionalističkih snaga” – zaključuje Nazor.

 

Velikosrpski projekt započeo prije dolaska HDZ-a na vlast

Nazor smatra da je projekt “zauzimanje vekovnih srpskih granica” započelo mnogo prije prvih višestranačkih izbora i dolaska HDZ-a na vlast, nudeći pri tome i konkretan dokaz.

-U prilog tome govori i zapis iz memoara admirala Branka Mamule: „Na skupu Udruženja književnika Srbije 14. rujna 1989. Vuk Drašković založio se da se oformi “srpska Krajina” u Hrvatskoj, kada Tuđmana i njegova HDZ još nije bilo u Hrvatskoj. Na vlasti su bili komunisti, Jugoslavija je postojala. Kroz školu u Francuskoj 7 (u Beogradu) već su bili prošli svi srpski nacionalistički lideri – Jovan Rašković, Jovan Opačić, Vuk Drašković, Vojislav Šešelj, Radovan Karadžić i drugi. Dobrica Ćosić bio je vrlo aktivan, davao je pismene lekcije i upute budućim vođama. Pripreme su bile toliko odmakle da su vodeći intelektualci SANU i Udruženja književnika Srbije nametali tempo Miloševiću“.

Nazor dalje navodi da je sredinom osamdesetih potaknut i preustroj Oružanih snaga SFRJ prema planu “Jedinstvo”. Centralizirana je komanda vojske 1988., a republička vodstva isključena su iz sustava zapovijedanja snagama TO. Teritorij Hrvatske podijeljen je između više zapovjedništava, a podjela je bila gotovo istovjetna granicama u kojima se trebalo ostvariti načelo da svi Srbi žive u jednoj državi.

 

Uloga KOS-a u Hrvatskoj

O tome kako se pripremao i vodio specijalni rat protiv Hrvatske odnosno zašto je rat bio neizbježan govore i svjedočenja pripadnika „Odelenja za propagandni rad“ (tzv. OPERA) – neprijateljske protuobavještajne službe, koja je utemeljena u listopadu 1991., i sudionika operacije zvane „Labrador“ u Zagrebu, koju su proveli operativci Drugog detašmana kontraobavještajne grupe u Zagrebu, stacionirane u zgradi komande RV i PVO u Maksimirskoj ulici. Ona pokazuju da je u Zagrebu i Hrvatskoj uspostavljena snažna mreža njihovih suradnika „među pripadnicima Državne bezbjednosti države Hrvatske i visokih zvaničnika unutar HDZ-a“. Uz diverzije na Židovskoj općini i groblju u Zagrebu, kako bi se nova hrvatska vlast prikazala kao antisemitska i proustaška, ta je grupa smjestila na više mjesta eksploziv, naoružanje i sve ono što je bilo potrebno za izvođenje daljih terorističkih akcija.

Među najpoznatijim „informacijama“, zapravo dezinformacijama ubačenim u hrvatski medijski prostor, prema Nazoru, su one o „izdaji i žrtvovanju Vukovara radi međunarodnog priznanja Hrvatske“ te o „dogovorenom ratu“, odnosno o „dogovorenoj podjeli BiH između predsjednika Tuđmana i Miloševića“.

-Jedan od najzanimljivijih pokušaja destabilizacije Hrvatske bilo je i lansiranje priče o tzv. komunističkoj sekciji HDZ-a. Nazor navodi da je na sastanku KOS-ovih operativaca zaključeno da bi se rukovodstvo RH moglo prikazati kao da su pojedinci u funkciji boljševičke Rusije, pa čak da ih je instalirao KGB kao svoju ekspozituru. Dakle, teza je postavljena. Hrvatsko vodstvo treba u nekakvoj publikaciji, napisu, javnosti argumentirano okarakterizirati kao agenturu KGB-a, dokazane boljševike i slično. Pritom su korišteni i materijali Uprave bezbednosti SSNO-a, nekakvi izvodi iz podataka za Josipa Manolića (bio u partizanima od – do, surađivao sa SMERŠ-om), Franju Tuđmana (partizan od – do, kontaktirao s Rusima), Josipa Boljkovca (partizan od – do, surađivao sa SMERŠ-om, završio tečajeve NKVD-a) i niz drugih osoba iz vodstva Hrvatske sa sličnim podacima. Završni tekst predan je na uvid u Upravu bezbednosti SSNO-a, gdje je odlučeno da se objavi kao brošura, a potom u javnosti objavi u tjednicima. Potpisao ga je novinar, koji je pod pseudonimom „Drvar“ bio suradnik detašmana KOG-a u Sarajevu. Tekst je objavljen u jednom mjesečniku, kao poseban prilog, a autori su međusobno za taj posao podijelili 10.000 DEM, za što se izravnom intervencijom pobrinuo tadašnji potpredsjednik Vlade Republike Srbije – objašnjava Nazor.

 

Perkovićevi su prihvatili Tuđmana jer nije najavljivao odmazde nego pomirbu

Nazor ukazuje i na zanimljive procjene koje su KOS-ovi agenti iz CK SKH slali u centralu, uoči prvih višestranačkih izbora u RH.

- Jedan od članova analitičke grupe je na 50-ak stranica teksta procijenio da će SKH-SDP izgubiti izbore, ali da će dobiti glasove na području s većinskim srpskim stanovništvom i da će na izborima pobijediti HDZ te da će takav rezultat izbora u Jugoslaviji „izazvati niz strukturalnih promjena u organima vlasti“, a kao krajnji ishod takvih izbora moguć je i oružani sukob. Nije poznato za koga je ta analiza napravljena, ali zna se da nije za Ivicu Račana – kaže Nazor.

Nazor tvrdi kako posjeduje i svjedočanstvo pripadnika hrvatskog SDS-a (Perkovićevi) koji potvrđuju da im je “Franjo Tuđman bio prihvatljiv kao mogući lider i budući predsjednik RH, jer za razliku od nekih drugih nije bio radikalan, nije govorio o odmazdi i zatvaranju/protjerivanju pripadnika raznih službi u dotadašnjoj jugoslavenskoj državi, nego o pomirbi među Hrvatima, u kojoj su oni vidjeli priliku za nastavak svoga profesionalnoga djelovanja.

-Naravno, u onakvim okolnostima, prvo prijetnje ratom, a potom i tijekom rata, novoj hrvatskoj vlasti nužno su trebali profesionalci koji će se suprotstaviti sigurnosno-izvještajnim sustavima („službama“) JNA i Srbije – zaključuje Nazor.

glasbrotnja.net

Comments