Petak , kolovoz 23. 2019.
Naslovnica / Najnovije vijesti / vijesti / BiH / Visoki predstavnik u BiH: “Funkcija bez smisla”

Visoki predstavnik u BiH: “Funkcija bez smisla”

Švicarski dnevni list ‘The Neue Zürcher Zeitung’ donosi tekst Andreasa Ernsta o uredu visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini pod naslovom „Dužnost bez smisla“, piše Deutsche Welle.

„’Nemam više volje jahati mrtvog konja’, rekao je prije deset godina Miroslav Lajčak, slovački visoki predstavnik međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini. To se odnosilo na njegovu funkciju koja mu nominalno daje ingerencije u političkom životu, ali je već 2009. predstavljala izraz jedne iluzije – da će dobronamjerni i posvećeni strani diplomat podignuti na noge BiH nakon rata (1992-1995). Proces je tada optimistički opisivan kao ’transformacija’, koja bi nužno vodila demokraciji i tržišnom gospodarstvu.“

„Deset godina kasnije još uvek postoji ta funkcija, nakon Lajčakovog odlaska na njoj je Austrijanac Valentin Inzko. No, izgleda da Bosanci polako gube strpljenje. Prvi put to nisu samo vodeće partije iz dijelova zemlje pod srpskom, odnosno hrvatskom dominacijom, koje zahtjevaju ukidanje Ureda. I Bošnjaci (muslimani) koji su visokog predstavnika dugo promatrali kao jamstvo protiv pokušaja otcepljivanja, sada su spremni okončani eksperiment“, piše Andreas Ernst.

Autor smatra da se to može zaključiti iz sporazuma o formiranju vlade koji je postignut deset mjeseci nakon izbora. Potom analizira povijest Ureda visokog predstavnika (OHR):

„OHR nije bio mrtvorođenče. Proistekao je iz Daytonskog sporazuma koji je u studenom 1995. okončao rat, i trebao je nadgledati provođenje sporazuma. To je začudo dobro odrađeno, ali je više rezultat mirovne volje Bosanaca, nego učinkovtosti OHR-a. Iza te funkcije stoji Vijeće za implementaciju mira (PIC) koji se sastoji od 55 država i međunarodnih organizacija.“

„Ono što je trebalo omogućiti građanima izgradnju decentralizirane, multietničke države, energični i arogantni visoki predstavnici su reinterpretirali kao izgradnju države odozgo. Istaknuta figura tog perioda bio je Britanac Paddy Ashdown, koji je na funkciji bio od 2002. do 2006.“

„On je u velikom stilu smenjivao lokalne političare i sudce, stvarao je dekretom institucije i po mnogo čemu je podsećao na kolonijalnog guvernera iz prošlog stoljeća. Protiv volje neposlušnih, ali izabranih lokalnih moćnika pokušao je centralizirati zemlju i odsijeći političare od njihovih izvora prihoda. Njegov pothvat u BiH je već pokazivao slabost, koja se nešto kasnije ponovila na Kosovu. Protiv volje domaćih političkih elita malo se što može uraditi“.

Novinar švicarskog lista ocjenjuje da je primjena „indirektne vladavine“ s namjerom da se lokalni nositelji vlasti pretvore u agente promjene – bila iluzija.

„Ashdown je to morao znati iz povijesti vlastite zemlje. On je rođen 1941. u Delhiju, potomak je obitelji vojnika i kolonijalnih činovnika. Nakon njegovog povlačenja 2006. je, naročito kod Europljana, prevladavala želja da se OHR ukine. Ipak, na pomolu je bila objava neovisnosti Kosova sa svim komplikacijama (to se dogodilo 2008). To je nalagalo oprez. Taj korak je odgođen.“

„Funkciju je preuzeo bivši njemački političar u godinama Christian Schwarz-Schilling. On je glavni zadatak vidio u zalaganju za produženje mandata OHR. A dao je ostavku već nakon godinu i pol. Nakon ‘intermezza’ s Lajčakom, u sedlu se naposljetku smjestio Inzko. Za razliku od prethodnika, njemu izgleda ne smeta to što je njegova funkcija postala besmislena. Ona se svodi na sastavljanje izvešća za PIC, slanje izjava za medije i povremene govore.“

„Već godinama se ni sile koje jamče Daytonski sporazum, ni lokalna javnost, ne zanimaju za visokog predstavnika. Povremeno se poneki novinar zgrozi nad proračunom OHR-a (5 milijuna eura) ili nad Inzkovom plaćom, koja je u početku bila 25.000 eura mesečno, ali je potom smanjena. Austrijanac sve više podsjeća na melankoličnog europskog konzula s početka 19. stoljeća, kojeg je tako majstorski opisao bh. pisac Ivo Andrić: izoliran i rezigniran, a ipak u potpunosti dio bosanskog svemira“.

Novinar Andreas Ernst smatra da se u cijelu tu sliku dobro uklapa i činjenica da građani nemaju pravo glasa pri ukidanju te funkcije: „To može uraditi samo Vijeće za implementaciju mira i, naposljetku, Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda. A oni su tako daleko od te zemlje kao što su već kod Andrića daleko bili i sultan u Istanbulu i car u Beču“.

(Izvor: DW)

glasbrotnja.net

About glasbrotnja.net

Pročitajte i ovo

Doveli migrante u tuđu kuću i fino naplatili, a ovi kuću devastirali

U mjestu Crveni Grm kraj Ljubuškog dogodio se zanimljiv slučaj: u obiteljsku kuću u kojoj …