Utorak , svibanj 22. 2018.
Naslovnica / Najnovije vijesti / vijesti / BiH / Vlado Marušić – Bal vampira u Jablanici
Bitka na Neretvi

Vlado Marušić – Bal vampira u Jablanici

„Živjela depresija tamna majka životne radosti“napisao je talijanski pisac Alberto Moravia jedne prilike. A vrijeme koje je iza nas,upravo sada i ono koje nas čeka je odista vrijeme slavljenja depresije. Stanja u kojemu čovjek hoda zbunjen, munjen,prevaren, iznevjeren, ostavljen, izgubljen. Stanje depresije je kratkotrajno stanje duha pa čak i tijela kada je čovjeku potpuno svejedno što će biti s njegovom dušom ili tijelom. Netko  bi rekao kako su depresivne osobe izgubile vjeru,koju pod hitno moraju pronaći ukoliko ne žele ostati izgubljene. Ako to nisu same u stanju treba netko za njih to učiniti,ili se one same moraju obratiti za pomoć nekome. Velika većina depresivnih osoba se povlači u sebe,izbjegava društvo,obveze,odgovornost,empatiju za bilo koga,ponajviše za sebe,počinju mrziti ponajprije sebe dok o drugima uopće ne razmišljaju. Sebe mrze okrivljujući se za izgubljene dane,mjesece,godine,u uzaludnosti svog nadanja i čekanja nekoga ili nečega. Čak i najjači upadnu u stanje depresije  ukoliko ih nešto ili netko pritišće danima. U stanje depresije svakodnevno ljude uvlače i javni mediji prepuni tragičnih situacija u zemlji i inozemstvu,gdje stradavaju nevini ljudi,od bolesnih i izopačenih ljudskih umova.

Depresiju potiču u ljudima i bešćutne vladajuće političke elite u zemlji i inozemstvu koje zbog nekih“viših“ a običnom puku nejasnih političkih ciljeva i globalnih interesa slažu neke mozaike i slagalice u kojima stradavaju ljudi. Često se da primijetiti kako te slagalice slažu neki monstruozni umovi iz prikrajka,sjene,koje se mogu nazvati sivim eminencijama ljudskih sudbina. Stanje depresije u BiH i RH u ljudima stvaraju domaći vladajući političari koji  mjesecima zabavljaju medije reternirajući jedni drugima u pričama oko promjena izbornog zakona,Pelješkog mosta,hvalisanjima kako su smanjili nezaposlenost te povećali za mali broj procenata BDP,prepucavanjima oko usvajanja Istanbulske konvencije,predstojećim izborima, koalicijama.

Depresiju u ljudima stvaraju one situacije koje direktno ili indirektno utječu na njihov mentalni sklop. Velika većina depresivnih ljudi u to stanje upada zbog gubitka odnosno pomanjkanja financijskih sredstava,pa zbog tog stanja upadaju u očaj,noćima ne spavaju,i to se stanje iz dana u dan,iz noći u noć pojačava jer svi ti ljudi imaju svoje obveze i svoje obitelji čiji su hranitelji a ujedno su barem velika većina njih i Branitelji. Jer Branitelji su ti koji upadaju u financijske probleme a ne neki kojima svetost obrane njihove Domovine nije nikada bila prioritet. Ni u ratu ni u miru i takvi su u pravilu posvećeni drugim za njih važnijim stvarima. Gomilanju i stvaranju materijalnih bogatstva pa taman i preko leševa. Pa tako oni u svom mozgu slažu sve moguće kombinacije i slagalice kako bi popravili svoje stanje,te se dodatno zadužuju a krediti i pozajmice dolaze uskoro na naplatu,čime pogoršavaju svoje i onako loše materijalno i duševno stanje. Kada se čaša njihovog očaja prelije dobar dio njih vuče očajničke poteze odlaska u inozemstvo jer su došli do točke usijanja preko koje se više ne može prijeći. Svojim odlaskom spašavaju što se spasiti da ali to konačno nije spasonosna formula njihovog života jer svaki odlazak u sebi krije mnoge tajne,i zapreke koje također čekaju takve ljude i s kojima se mnogi od njih vrlo brzo suoče.

U vrijeme obilježavanja komemoracije Bleiburga kao najvećeg masovnog stratišta Hrvata nakon II svjetskog rata,kada su od zločinačke zvijezde petokrake i partizanskih zlikovaca i koljača  stradale na izrazito svirep i brutalan način  stotine tisuća(neki kažu preko 500 000) Hrvata,ustaša,domobrana,staraca žena i djece,obilježavaju se još neke komemoracije tipa „Bitke na Neretvi“u Jablanici u organizaciji SABNOR-a i pod pokroviteljstvom Federalnog ministarstva Branitelja u FBiH  kada je obilježena proslava 74 godina te bitke u kojoj su se po povijesnim dokumentima pisanim rukama pobjedničke zlikovačke partizanske vojske golo ruci partizani suprotstavili mnogo brojnijem i naoružanijem „neprijatelju“Švabama,Talijanima i Četnicima,i koje su po tim dokumentima „pobijedili nanijevši im poraz od kojeg se nisu mogli oporaviti“gdje je na temelju takvih dokumenata snimljen i partizanski film“Bitka na Neretvi“Veljka Bulajića,koji smo svi mi koji smo predratna generacija pod obvezno morali gledati u našim kinima kao i ostale filmove iste ili slične tematike,Bitka na Sutjesci,Desant na DRvar  itd. Mnogi od nas tadašnje djece smo po uzoru na te partizanske junake igrali se „rata“ s drvenim puškama vičući “Trrr-ta“dok je moj pok.otac svaki put kada je bio neki partizanski film na TV znao reći:“Dobro ti lažu“.

Obilježavanju 74 godine Bitke na Neretvi prisustvovali su predstavnici SDP BiH,Nermin Nikšić,DF Željko Komšić te mnogi drugi predstavnici javnog i političkog života FBiH HNŽ i općine Jablanica,pa i zemalja tzv“regiona“a svi znaju otkud su došli svi ti jugo nostalgičari.Među okupljenima je bilo i mlađe populacije,vjerojatno unučad onih koji su kao mladi partizani od kojih 10,12 ili koju godinu stariji ratovali za partizane a nisu mogli doći bez pratnje,a njihova pratnja koje je temeljem njihove tzv“antifašističke borbe“odnosno iste takve krvave ratne prošlosti jako lagodno živjela od njihovih mirovina,i njihovih „ratnih zasluga“u „regionu“ kičasto se fotografirala u crvenim-krvavim majicama sa zvijezdama petokrakama . Tom prigodom su svi davali izjave tipa kako će  čuvati i njegovati tekovine antifašističke borbe dok su živi. Svi su bili pod stijegom bivše SFRJ i pod sloganom“Smrt fašizmu sloboda narodu“.

Odista gledajući te fotografije iz Jablanice gdje se okupio određen broj povampirenih jugo nostalgičara nisam se mogao oteti dojmu kako je opet počeo „bal vampira“u kojemu se pušta krv nevinih žrtava a ti vampiri dok je piju nemilice uživaju. Ti olinjali ili relativno mlađi jugo nostalgičari slave nešto što se slaviti ne smije. Slave zvijezdu petokraku koja je po pisanim,objektivnim,nepristranim  i materijalnim dokazima najkrvaviji simbol u povijesti čovječanstva. Imajući u vidu kako je u II svjetskom ratu ukupno stradalo kojih 20 milijuna žrtava od kojih je veliki broj stradao na strani  tzv“fašističkih“snaga,Nijemaca,Talijana,Japanaca, Hrvata,dok je od ideologije komunizma,odnosno od zvijezde petokrake u svijetu stradalo nekoliko stotina milijuna ljudi,(ta sami je Staljin u svojim čistkama pobio preko sto milijuna ljudi),a na Bleiburgu više stotina tisuća ljudi ja se odista pitam tko je ovdje lud?Od partizanske zločinačke ruke je od završetka II svjetskog rata u BiH stradalo preko 500 svećenika franjevaca i Petrovaca,mnogi su zatvarani,mučeni,ubijani,zlostavljani i ucjenjivani,pa čak i časne sestre,u Širokom Brijegu su prilikom tzv“osvajanja“ pobijeni svi zatečeni franjevci,a u Hercegovini njih ukupno 66, za što sve postoje pisani i materijalni dokazi,a nitko za te zločine nije odgovarao,kada se i dan danas otvaraju zabetonirane i skrivene jame i rudarska okna diljem Slovenije,RH,BiH i Srbije u kojima su živi zakopani na desetine tisuća Hrvata, ljudi,žena i djece i to upravo od te iste zvijezde petokrake,onda je ovdje netko stvarno lud.

Lud sam najvjerojatnije ja koji nije upamtio svog djeda s majčine strane koji je 1945 pobjegao u Argentinu kao pripadnik regularne hrvatske  vojske Ustaša i otud se nikada  nije vratio,niti ga je moja pok.majka nakon tog ikada vidjela. Lud sam ja koji se naslušao priča svog pok.oca i svoje pok.majke o postupanjima partizana kada su upali u franjevački samostan na Širokom Brijegu jer su bili oboje živi svjedoci sutrašnjeg dana nakon pogubljenja naših franjevaca i gdje je pok.otac u trajno nasljedstvo franjevačkom samostanu ostavio svoje pisano i snimljeno svjedočanstvo o toj,tzv“antifašističkoj“zvijezdi petokraci koja se slavi u Jablanici. Lud sam ja koji se naslušao priča svojih susjeda bliže i šire Hercegovine kako nema kuće koja od partizanske ruke nije izgubila barem jednog a velikom većinom i po dvoje,troje odraslih ukućana na Križnom putu. Lud sam ja kojemu je moj.pok.punac pričao kako su mu partizani pred njegovim očima nogama i kundacima ubili njegovog oca u njihovoj kući. Naslušao sam se priča moje pok.bake s majčine strane koju svirepost su pokazivali partizani kada su joj zapalili kuću u kojoj joj je izgorio živ a bolestan svekar,dok je ona trudna s najmlađom kćerkom u stomaku bježala tražeći spas. Lud sam ja koji je negdje pročitao kako partizanske zločine nad Hrvatima nisu učinili partizani jer takve zločine nije mogao učiniti čovjek već sama sotona obučena u partizansku odoru.

Ludi smo konačno svi mi što ustrajno šutimo a ne poduzimamo ništa protiv tih povampirenih štovatelja zločinačkog komunističkog sustava. Ludi smo svi mi koji ih još uvijek držimo na vlasti i omogućavamo im još uvijek da pod krinkom presude Ustavnog suda BiH Sejdić-Finci omogućavamo izbor za člana državnog predsjedništva BiH ispred hrvatskog naroda Željka Komšića koji slavi zvijezdu petokraku a predstavlja se kao predstavnik hrvatskog naroda.  Ludi smo svi mi što dopuštamo da stanovita žena iz Splita na svom face-book profilu izjavljuje:“Nije ih stari dovoljno pobio“misleći pri tome na Tita. Jadni li ti smo Bože moj dragi kad nam takvi likovi sole pamet i prekrajaju povijest. Zapravo oni je i ne prekrajaju već žele taj krvavi crveni štof u koji je umotana SFRJ sačuvati od prašine,jer prašina nagriza sve pa i taj krvavo-crveni štof od umjetnog veziva.

Ispada konačno kako nisu ludi  Željko Komšić i Nermin Nikšić koji slave zvijezdu petokraku i njene uspjehe na očigled cjelokupne BiH i svjetske javnosti. Ne skrivaju se jer im okupljanje nije zabranjeno. A trebali je biti. Trebalo je biti jer je Rezolucijama Vijeća  EU zvijezda petokraka odnosno simbol komunizma proglašena totalitarnim simbolom a komunizam totalitarnim sustavom kao što je to i fašizam. Međutim uvijek i bilo kada, kada su u pitanju simboli fašizma ili pozdrav“Za dom spremni“digne se cijela javnost u osudi tih simbola,a sve uz pomoć domaćih meanstream medija i domaćih političara koji se u biti po pitanju osude fašističkih simbola ne razlikuju nimalo takmičeći se tko će žešće napasti te simbole,no kada je u pitanju osuda zvijezde petokrake i komunizma takvih osuda nema s njihove strane. Zbog svih tih razloga depresija kao tamna majka životne radosti pronalazi put do srca i duša onih koji su na svojoj koži osjetili nepravdu načinjenu od strane komunizma kao najgoreg oblika fašizma. Ali bez obzira na depresiju koja mora pronaći put i do najjačih jedinki hrvatskog naroda,ona je ipak tek tamna majka životne radosti. A životna radost još prije i lakše pronađe put do srca i duše najjačih hrvatskih jedinki koje štiti jedna druga Majka. Majka milosti i molitve. Majka naša kojoj se ustrajno molimo. A ni jedna majka kojoj se ustrajno molimo neće ostaviti svoju djecu u trajno čuvanje tamnoj majci životne radosti.

 

Vlado Marušić

glasbrotnja.net

About glasUrednik

Pročitajte i ovo

Čović ostao bez međunarodne podrške

Hrvatski član predsjedništva Dragan Čović, proteklih dana demantira sam sebe, pa je tako koalicija sa …