Ponedjeljak , studeni 20. 2017.
Naslovnica / Najnovije vijesti / Društvo / Vlado Marušić – BILO JE TO DOBRO VRIJEME

Vlado Marušić – BILO JE TO DOBRO VRIJEME

Poraz hrvatske košarkaške reprezentacije na Europskom prvenstvu 2017 godine od Rusije 101:78 potvrdio je kao i mnogo puta do sada kako je hrvatska košarkaška reprezentacija opet i to po tko zna koji put izgubila svoj kredibilitet od njenih navijača. Dugo sam razmišljao zašto Hrvatska reprezentacija u košarci od smrti Dražena Petrovića 1993 godine niže poraz za porazom,i nikako da se dočepa neke medalje na najznačajnijim svjetskim takmičenjima. Uvijek su se u Hrvatskoj rađali extra nadareni košarkaši koji su nalazili mjesta u ponajboljim Europskim,a potom i NBA momčadima,no kada dođu takmičenja,naša reprezentacija nestane,usput zastane jer je netko na putu ka medalji zaustavi.

Svi se sjećamo povijesne 1992 godine i Olimpijskih igara u Barceloni kada je naša reprezentacija predvođena maestralnim“košarkaškim Mocartom“Draženom Petrovićem u finalu utakmice s Dream Teamom SAD,u kojoj su igrali najbolji NBA igrači predvođeni Magicom Johnsonom,Michaelom Jordanom i drugim,a koja momčad je od košarkaških stručnjaka proglašena najboljom momčadi svih vremena,odnosno „najboljom od najboljih“,u jednom trenutku utakmice povela protiv te reprezentacije zakucavanjem Franje Arapovića preko Davida Robinsona za vodstvo Hrvatske od 24:23 plus slobodno bacanje za 25:23 dok je komentator Slavko Cvitković u mikrofon zavikao:“Spusti se Franjo.“

Nakon te povijesne utakmice Hrvatska je 1993 godine na Europskom prvenstvu u Njemačkoj osvojila broncu,1994 godine na svjetskom prvenstvu u Kanadi je osvojila broncu,kao i na Europskom prvenstvu 1995 godine u Ateni broncu. Godine 1993 nas je u tragičnoj prometnoj nesreći u Njemačkoj zauvijek napustio Dražen Petrović i otada nas nema nigdje. Bez obzira na generacije nadarenih košarkaša i njihovih trenera Hrvatska je od smrti Dražena Petrovića potonula i mnogi je smatraju momčadi koja nije spremna za najveće domete bez obzira na klasu njenih igrača. Od 1992 godine do danas u toj reprezentaciji su igrali ovi igrači:

-Dražen Petrović,Toni Kukoč,Dino Rađa,Franjo Arapović,Stojko Vranković,Arijan Komazec, Žan Tabak,Velimir Perasović,Danko Cvjetičanin,Damir Mršić,Vladan Alanović, Emilio Kovačić, Nikola Vujčić, Josip Vranković,Damir Mulaomerović, Josip Sesar,Nikola Prkačin, Davor Marcelić, dok su sada u toj momčadi klasni igrači Bojan Bogdanović, Dario Šarić,Krunoslav Simon,Roko Leni Ukić, Mario Hezonja.

Od košarkaških trenera od 1992 smjenjivali su se:

-Petar Skansi, Mirko Novosel, Giuseppe Gergia, Aleksandar Petrović, Boško Božić, Željko Pavličević, Jasmin Repeša, Neven Spahija, Joško Vranković,Velimir Perasović. Svi ti igrači i treneri postigli su impozantne igračke i trenerske karijere gdje su u tim momčadima u kojima su bili osvojili mnoge trofeje,ali nitko od njih od 1995 godine nije osvojio ništa za hrvatsku reprezentaciju. Sada se postavlja pitanje koji su to razlozi pa nisu a imali su sve uvjete i preduvjete za to?

Ja kao veliki ljubitelj i nekada košarkaški igrač oduvijek sam volio košarku,i pratio sam sve utakmice naše reprezentacije. Radovao sam se  s njima,tugovao,plakao,grizao nokte,čupao kosu,psovao,činio sam sve što su činile stotine tisuća Hrvata diljem svijeta za vrijeme utakmica naše repke. Bjesnio sam kada je Vlade Divac 1990 godine na SP u Argentini istrgao hrvatsku zastavu našem iseljeniku i bacio je na parket,zbog čega Dražen Petrović do svoje smrti nije s njim progovorio,jer i tada je postojala silna sinergija Dražena Petrovića i iseljene Hrvatske,jer Dražen Petrović je dolazio iz hrvatskog grada Šibenika premda je iz mješovitog braka,a svi znamo što je Šibenik,a konačno što je i pokazao u Domovinskom ratu. Svi se sjećamo njegovih slobodnih bacanja kada je donio titulu prvaka bivše Jugoslavije u Šibenik u nezaboravnoj utakmici protiv Bosne iz Sarajeva. Od njegove smrti hrvatska košarka je spala na niske grane.

Premda su hrvatski treneri koji su se smjenjivali dobro poznavali najnovije trendove u svjetskoj košarci koja preferira sve više obranu,snagu,brzinu,brz prijenos lopte u na protivničku stranu terena,tu tzv.tranziciju ,a za takvu igru smo uvijek imali igrače koji su se mogli nositi s ponajboljim svjetskim reprezentacijama kao i s Rusijom od koje smo upravo“popušili“101:78 postavlja se pitanje gdje je ključni problem. Promatrajući igru naše reprezentacije od smrti Dražena Petrovića primijetio sam kako svi treneri do jednoga od njegove smrti preferiraju obranu,dok nitko od njih nije stvorio,odnosno ugušio je svaku pomisao ka stvaranju jedne sjajne zvijezde koja će zamijeniti Dražena Petrovića iako je to praktično nemoguće. Čak i kada se pojavio igrač takvog profila svi navedeni treneri su svojim kalkulantskim potezima ubijali svaku pomisao da takav igrač preuzme odgovornost.

Zar nije mogao igrač tipa Josipa Sesara, Arijana Komazeca, Bojana Bogdanovića, Maria Hezonje biti određen za takve uloge u najvažnijim trenucima utakmice?Kada se utakmica lomi uvijek mora postojati takav igrač koji je stvorio sam  sebe i koji je stvoren od suigrača kojemu će oni vjerovati čak i kada pogriješi. Takav tip igrača donosi pobjede,jer ukoliko se on stvori i ostali suigrači će dobiti vjetar u leđa,te će i oni poput Franje Arapovića znati često zakucati preko puno nadmoćnijeg protivnika,par će i svi drugi dobiti krila i letjeti po terenu. Pronalaženje i stvaranje takvog igrača leži u treneru. On ga mora pronaći,dati mu slobodu,graditi ga i predstaviti ga suigračima,a takav igrač će svojom maginacijom i kreacijom graditi i donositi pobjede  i medalje jer je to neminovnost. Pa ćemo se tako sve manje sjećati nekih dobrih,starih vremena jer će nam nova vremena diktirati radosti. Manje ćemo se sjećati pjesme zabranjenog Pušenja:“Yugo 45“koja počinje stihovima:“Bilo je to dobro vrijeme……..“

 

Vlado Marušić

glasbrotnja.net

About glasUrednik

Prpčitajte i ovo

Elektroprivreda BiH predložila povećanje cijena struje malim obrtnicima

Elektroprivreda BiH predložila je povećanje cijena električne energije za male obrtnike, potvrđeno je za Klix.ba …

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *