Petak , srpanj 20. 2018.
Naslovnica / Najnovije vijesti / vijesti / BiH / Vlado Marušić – BLAGOSLOVI SIVE KRŠE

Vlado Marušić – BLAGOSLOVI SIVE KRŠE

Već smo zakoračili s jednom nogom plašljivo,oprezno u novu 2018 godinu,godinu u kojoj ovaj narod očekuju mnogi zahtjevni izazovi. Pri tome ne mislim samo na hrvatski narod kojem pripadam već na sve narode ovog svijeta. Narode kojima prijeti eskalacija sukoba,na narod Sjeverne i Južne Koreje,na narod SAD-a, Japana, Kine, Filipina, Australije, narodima kršćanske i katoličke Europe,narodima bliskog istoka,poglavito Izraela i Palestine koji uvijek žive na rubu sukoba. Izazovi koji očekuju na tisuće izbjeglica koji traže spas u zemljama trećeg svijeta,a poglavito EU. U tim silnim slagalicama svjetske globalne politike kojima upravljaju diktatori svijeta na čelu s,Trumpom, Putinom, Merkelicom, May, Macronom, svoj obol pokušava dati i Papa Franjo,koji svako malo poziva na mir,empatiju prema najugroženijima od kojih posebno izdvaja izbjeglice kao najugroženiju kategoriju pučanstva ove prenapučene zemlje od kojih 7 i nešto milijardi stanovnika.

Po ocijeni mnogih najturbulentnija područja su područja koja čekaju priljev novih izbjeglica(najrazvijenije države EU),države preko kojih isti namjeravaju proći(Mađarska,RH)zemlje bliskog istoka te događanja na Korejskom poluotoku. Budući razvoj događanja u tim dijelovima svijeta značajno će odrediti i događanja u preostalim dijelovima svijeta. Ono o čemu treba voditi računa u dijelovima koje naseljavaju Hrvati su pitanje svakodnevnog  masovnog egzodusa naših mladih u EU i van EU,te pitanje idućih parlamentarnih izbora u BIH predviđenih za ovu 2018 godinu. Nekako su ta dva pitanja u jakoj uzročno-posljedičnoj svezi jer se međusobno prožimaju na više polja.

Unatrag nekoliko godina pojačan je masovan odlazak naših mladih pa čak i cijelih obitelji u države EU i još dalje,a što je najgore taj trend se pojačava među pripadnicima sva tri naroda u BiH,a hrvatskom narodu je najgore jer je najmalobrojniji a najlakše mu se dočepati EU jer su praktično svi državljani RH,odnosno EU,pa su stoga masovnim egzodusom najviše  pogođena područja koja naseljavaju Hrvati,pa bila ona u RH ili BiH. I pripadnici druga dva naroda se iseljavaju ali im je za odlazak potrebita viza koju dosta njih i dobije jer zemlje EU,poglavito Njemačka sve više daju jer im kronično nedostaje radne snage i pučanstva,a ovi što se useljavaju sa sobom donose i radnu snagu i pučanstvo,a Hrvati su idealno pučanstvo za EU,poglavito za Njemačku jer su povijesno,tradicionalno i kulturološki gledano odavno dio EU,pa se stoga lako asimiliraju u koncept takve EU.

Dok se škole u RH i BiH sve više prazne,škole EU se sve više popunjavaju s učenicima Hrvatima. Dok naša sela i gradovi  zjape prazni,prepuni su gradovi i sela diljem EU koje naseljavaju Hrvati,tako da ih po stanovima zna biti i više nego je to realno moguće. Dok su novčarke domicilnih Hrvata sve praznije s tendencijom njihova odbacivanja jer se nemaju više čime popuniti, novčarke ovih u EU su dobro popunjene a manjak iz tih novčarki se svakog mjeseca redovito namiruje. Dok se Hrvati u EU znaju nasmijati ovi potonji gube tu naviku jer su izgubili razlog za smijeh. Dok ovi iz EU radosno odlaze u crkvu na svete nedjeljne mise ovi što ostaju odlaze na mise tužni a takvi se s misa i vraćaju jer davno se je reklo:“Tko je dužan i na Božić je tužan.“Dok ovi u EU planiraju svoj život ovi nemaju što planirati,jer nemaju s čim a niti s kim išta planirati.

Po tome osnovu odista ispada kako su ovi što su napustili svoja ognjišta kao ptice selice spasili sebe i svoju obitelj,dok ovi što su ostali ispadaju kukavice ili dezerteri. Nedavno sam pročitao jedan jako zanimljiv komentar na jednom portalu koji kaže:“Svi oni koji su ostali a nisu napustili ovakvu BiH i RH su poput dezertera koji su prije Domovinskog rata napustili RH i BiH. Najveći heroji su napustili ovakvu RH i BiH,dok su ovi što su ostali  najgori dezerteri.“Ova inverzija poput one Orwelovske:Laž je istina,istina je laž,“odista mnogo govori i o njoj u daljnjem nastavku teksta se treba očitovati nakon dubljeg promišljanja.

Vraćam se u početak Domovinskog rata u RH. Bila je 1990 godina i ja sam pošao u Austriju u posjet svojoj tetki kako bih uz njenu pomoć pronašao bilo kakav posao,jer sam bio oženjen a nezaposlen,i imao sam dijete,dakle bio sam u obvezi skrbiti se za njih. Bus je išao preko Bosne,pa preko Bosanskog Šamca u RH,preko Našica. Bilo je to vrijeme neposredne ratne opasnosti u RH,po putovima su bili raspoređeni betonski ili željezni ježevi,zamračenje gradova. U Beču u kojem  je živjela tetka sve je bilo u ozračju Adventa,pred Božićnog raspoloženja jer je bio 12 mjesec,ulice su bile okićene,osvijetljene,prepune ljudi,koji su se smijali,zagrljeni,veseli i bezbrižni. Ja sam hodao sam tim ulicama,zamišljen s mislima što će biti dolje jer sam znao kako će se ratne strahote iz RH te 1990 godine uskoro proširiti i na BiH. Hodajući tako vidio sam neko mnoštvo u jednom luksuznom butiku. Približio sam se i vidio kako mlade osobe,bogata muško-ženska klijentela,u svečanim večernjim haljinama i odijelima u rukama drže kristalne čaše sa dugom tankom drškom sa šampanjcem i vjerojatno nazdravljaju otvaranje još jednog butika u ekskluzivnoj četvrti Beča(Wiena).

Pomislio sam:Dok se neki raduju,neki tuguju. Dok neki kuju planove o budućnosti drugi budućnosti nemaju. Dok je u  RH zamračenje,ježevi po putovima,ratni vihor samo što nije počeo, ovdje sve sjaji od blještavila. Okrenuo sam se i pošao žurno natrag a bio sam u Beču tek dva dana. Zaboravio sam na taj butik i te ljude. Žurio sam u susret prvom busu koji vozi natrag,svom životu,svom sinu,supruzi i svojoj sudbini koja mi je dala priliku za jedan istinski,pravedniji i samo moj život. Život prepun topovskih granata i topovskog mesa koje me je pratilo od 18.09.1991 do 23.12.1995 odnosno do 22.04.1996.Ali hvala Bogu dao mi je život kojeg se nikada nisam bojao pa ni danas. Život kojeg se nikada  nisam odrekao. Biti dezerter pa ostati ovdje danas je moj crimen, moja kazna, moja nagrada. I neka sam dezerter što ostajem ovdje i što imam namjeru i dalje ostati ovdje.

Ostajem jer sam odlučio 1991 godine ostati kad je bilo najteže. Tada sam imao samo jednog neprijatelja. Onog što me je tukao sa svih strana,dok se onaj unutarnji primirio i šutio jer mu je prijetila likvidacija po kratkom postupku. Danas ostajem ovdje jer imam dva neprijatelja. Onog vanjskog pa bio on u politici Bakira Izetbegovića, Milorada Dodika, politici Soroša koji  propagira i zagovara,te plaća sva protukršćanska nastojanja,politici svih visokih međunarodnih predstavnika za BiH,politici Plenkovića, Kitarovićke, Briselskih poslušnika, s istim ili sličnim protukršćanskim nastojanjima,te onog unutarnjeg neprijatelja koji preodjenut iz odore KPJ ili SKJ u novu HDZ ili SDA,SDP,DF, odnosno bilo kako, koji dovodi do masovnog iseljavanja, uništenja vjekovnog sna Hrvata na ovim prostorima zbog svojih uskogrudnih interesa nekoliko bezličnih,bezglavih i bezdušnih političara.

Prihvaćam plaćati cijenu svog ostanka ovdje. Hoće li moj ostanak značiti i opstanak ovdje je drugo pitanje ali želim i moram biti dezerter koji brani svoje ognjište ondje gdje su ga branili svi moji. Jedanput mi je jedan što je otišao u Njemačku razočaran svime ovdje rekao:“Braniteljska linija se sada brani u Njemačkoj a ne u Hercegovini. Hrvati se samo pregrupiraju na nove položaje kako bi obranili svoja vjekovna ognjišta.“Tome i takvome sam odmah poručio:“Hajdemo onda svi napustiti naša vjekovna ognjišta,napustiti naša sela,gradove,općine,škole i crkve. Hajdemo napustiti i naše stare i nemoćne roditelje,naše majke i očeve jer ih velika većina neće sa svog ognjišta,svoje njive , svoje šume. Možemo ih jedino mrtve povesti sa sobom jer drugačije nećemo moći. Hajdemo ostaviti ove kojima je ovdje tako lijepo  da se sami j..u pa kad im dodije sami će sebe. Hajdemo ih ostaviti u njihovim općinama,županijama,Gradovima u njihovim a ne našim JP s hrvatskim predznakom ili prefiksom kako je to sada popularno nazivati. Hajdemo učiniti tako. Upravo sam se ponašao kao jedan moralist koji propagira „trovanje duša“hrvatskog naroda.

“A moj poznanik mi reče:“Upravo tako. To im treba učiniti.“Ja sam mu na to rekao:“Hoće li te  to učiniti imalo sretnijim nego li si sada?Hoćeš li moći živjeti s time što si kako misliš spasivši svoj život uništio život duha Hercegovine,za koji su tisuće tvojih i mojih pradjedova dali svoje živote?Zar misliš kako ćeš se imati gdje vratiti jer sam upoznao mnoge koji su pobjegli odavde glavom bez obzira, zamrzili i pticu i kamen i znamen koji ih veže za rodnu grudu?Koji su zamrzili svaku granu voćke koja ih je bogata plodovima milovala po njihovom nevinom dječakom licu u proljeće?Pa bila ona trešnja,smokva,dunja ili breskva. Bila ona trs vinove loze ispod kojeg su upijali prve kapljice rajskog vina poput nektara. Sve su to zamrzili upravo zbog onih koji su ih odavde i otjerali kako bi oni ostali i igrali Užičko kolo. Zar misliš da će te takvi ostaviti na miru i u zemljama EU?Pronaći će oni načina da plaćaš njihov nerad i u EU. Pa taman kad se vratiš jednom u godinu dana ili rjeđe. Morati ćeš im plaćati i svoj neboravak ovdje u Hercegovini.

Zamislio se je moj poznanik nakon mojih riječi,odmahnuo rukom i otišao natrag u svoju EU i otada mi se ne javlja. Otišao je kao heroj braniti interese hrvatskog naroda od otud dok se ja „dezerter“uz nekoliko svojih istomišljenika nastavljam boriti ovdje grizući ko lav svaku priliku.

Primiču se  i izbori u ovoj 2018 godini i predizborna kampanja je već počela. Kampanju su već u 2017 godini započeli stranke gubitnici  na prošlim izborima,poput SDP ili DF i kako bi se dodvorili biračkom tijelu (i to u pravilu muslimanskom kao najmnogobrojnijem) koriste metode koje štete najviše hrvatskom narodu,kao što je brisanje prefiksa Hrvatski iz naziva svih JP koje imaju Hrvati,brisanje Herceg-Bosne kao „zločinačke tvorevine“ili paradržave,predlažu Rezoluciju o zabrani federalizacije BiH čime opet najviše štete nanose Hrvatima u BiH,bune se protiv izgradnje Pelješkog mosta,bilo kakve inicijative za RTV kanalom na hrvatskom jeziku,bilo kakve inicijative za uspostavom trećeg entiteta hrvatskog naroda u BiH itd.itd.Tzv“nacionalne“stranke iako to ni po čemu nisu SDA,HDZ BiH ili SNSD,uz pomoć svojih predvodnika, Izetbegovića, Čovića i Dodika svako malo zapodjenu neki verbalni rat trgujući nacionalnim interesima svog naroda kako bi pojačali nacionalni naboj u svom narodu a jadni preglupi narod u globalu krene za njima jer mu ovi bacaju mrvice i tim mrvicama ih još uvijek kao gladne ptice drže na okupu.

Onaj osviješteni,domoljubni,intelektualni dio puka u redovima svakog od ta tri naroda stoji i gleda sa strane. Velika većina je već odavno napustila zbog njih svoja ognjišta i poslala u finu materinu. Neki su ostali i još uvijek nose svoja lijepo skrojena odijela od prije rata koja su u međuvremenu postala demode,a isto tako veća za nekoliko brojeva,obilaze pučke kuhinje kako bi sebi  i svojoj već staroj supruzi osigurali dnevne obroke,od danas do sutra. Neki koriste svako malo priliku da negdje nešto užicaju, na baušteli,u privatnom poduzeću,crvenom križu,rastežući svoje zajamčene mirovine opet od danas do sutra. Neki se organiziraju u raznorazne civilne ili braniteljske udruge i na taj način pokušavaju spasiti što se spasiti da. Pokušavaju spasiti ono svoje prkosno ja koje se ne predaje. Pokušavaju saditi smilje,duhan,pišući kolumne,moleći živog Boga svakog dana života svog pa nek je kako ovi „heroji“iz EU kažu“uzaludnog“,moleći svakog živog da im se priključi u zajedničkoj borbi protiv zajedničkog neprijatelja pa bio on unutarnji ili vanjski svejedno.

Priključuju se crkvenim zborovima tipa Sveta Cecilija,molitvenim skupinama, odlazeći na svete nedjeljne mise kako bi isprosili dodatnu snagu za put dalje, Odnosno za put za nigdje (Road to nowhere) kako to lijepo pjeva David Byrne  iz Talking Headsa. Mole i pjevaju svoju himnu posvećenu Širokobriješkoj Gospi:“Preko gora“koja između ostalog kaže:

Blagoslovi sive krše,

Čuvaj vjeru nam otaca

I svud neka sunce sjaje

Naša mladost kud koraca“.

I opet bi ponovili sve. I ljubav i mržnju i pušku u ruci. Opet bi ratovali da rata ne bude kako je to lijepo rekao fra Svetozar Kraljević u Hercegovačkoj crkvi u Zagrebu na Svetoj misi zadušnici jednoj misi posvećenoj našem junaku Generalu Slobodanu Praljku.

Opet bi se vratili iz Austrije kao 1990 pred Božić jer ih srce uči drugačije. Opet bi isto učinili ti „dezerteri“koji ostaju ovdje. Pitanje za kraj:Bi li to isto učinili „heroji“iz EU danas?

 

Vlado Marušić, 02.01.2018 godine

glasbrotnja.net

About glasUrednik

Pročitajte i ovo

Dok su Kolinda i Plenković navijali u Rusiji, Vučić Hrvatskoj zadao brutalan udarac!

Deklaracija o Domovinskom ratu i zakon o braniteljima, predstavljaju pravni i moralni temelj, državotvorne akte …