Petak , prosinac 13. 2019.
Naslovnica / Najnovije vijesti / vijesti / BiH / Vlado Marušić: Škripari su istina koja boli!

Vlado Marušić: Škripari su istina koja boli!

A.G.Matoš je u svojoj pjesmi ispisao slijedeće stihove: “Hrvatska već vidje mnoga čuda al ne nađe štrika za toliko Juda!“ Jučer je dana 01.prosinca 2019. godine skupina navijača NK Široki Brijeg Škripari na utakmici njihovog voljenog kluba sa Zvijezdom 09, na Pecari (4:0), izvjesila fotografiju pokojnog Generala HV-e i HVO-a Slobodana Praljka uz slijedeći transparent: “Živio sam časno, izdale me jude, vašu optužnicu ne prihvaćam, časni sude!“ Nakon što je sudac te utakmice primijetio tu fotografiju i transparent prekinuo je nakratko utakmicu tražeći od službenih osoba domaćina uklanjanje te fotografije i transparenta što je i učinjeno nakon sedam minuta prekida, s tim da su pripadnici navijača Škripara napustili taj dio stadiona. No, ono što je najindikativnije od svega su reakcije pojedinih službenih osoba kluba NK Široki Brijeg, te dijela navijača na tribinama kako Generalu Slobodanu Praljku nije mjesto na tribinama jer objavljivanjem takvih fotografija i transparenata se nanosi nemjerljiva šteta njihovom klubu te Hrvatima BiH u cjelini.

Kako bi se racionalno promotrila ova situacija vezana za generala Slobodana Praljka na tribinama nije potrebito trošiti previše riječi,potrebito se samo osvrnuti na stihove A.G.Matoša s početka ovog teksta. Potrebito se samo podsjetiti kako je Hrvatima trebalo preko 1000 godina kako bi konačno dobili svoju državu za kojom hrvatski narod čezne od stoljeća sedmog. No, hodom kroz povijest uvijek su procese hrvatske samostalnosti i suverenosti kočili Jude u njihovim redovima kojim se ne zna broja. Jučer su na utakmici NK Široki Brijeg i Zvijezda 09 hrvatske Jude iz Širokog Brijega koji predstavljaju taj klub i oni koji naime navijaju za taj klub pokazali svoje pravo lice zbog kojeg su Hrvati diljem svijeta razasuti tako dugo čekali svoju državu. Izdali su jučer istinu koju su navijači Škripari pokazali urbi et orbi. Jer pokazivanje pokojnog generala Slobodana Praljka Gradu i svijetu je najmanje što je ta skupina navijača u tom trenutku mogla pokazati gradu i svijetu kako bi se zahvalila jednom od najvećih sinova hrvatskog naroda u njegovoj modernoj povijesti. Skupina Škripara koji su pokazivanjem fotografije i transparenta generala Slobodana Praljka pokazali istinu koja boli.

No,kako bi situaciju sa Škriparima i Judama sa stadiona Pecare slikovito opisali posluži ću se jednom propovijedi koju je jedan svećenik izrekao na jednoj Svetoj nedjeljnoj misi ovih dana na području ŽZH,a ona ide ovako:“Na vrata prepune crkve jedne nedjelje ulazi čovjek naoružan automatskom puškom i govori:Svi koji ostanu sjediti u klupama ove crkve dobi će metak u čelo. Nakon toga počinje neviđena trka izlaznim vratima crkve gdje svatko želi spasiti svoju glavu. U klupama crkve je ostalo sjediti nekih desetak pučana dok je svećenik ostao na oltaru. Kada se crkva ispraznila taj čovjek je blagim riječima rekao svećeniku: Sada drži misu. Ovi što su ostali sjediti bili su spremni za svoga Boga dati život dok su ovi što su utekli to odbili učiniti“. Iz ove prispodobe se da jasno iščitati kako su navijači Škripari ostali sjediti u svojim klupama slaveći i ljubeći svoga Boga,jer su  za tu istinu bili spremni dati svoj život, dok su Jude iz počasne lože NK Široki Brijeg i dio navijača sa stadiona Pecara napustili crkvu a samim time i Boga u kojeg se kunu tek radi reda.

Imajući u vidu činjenicu kako je General Slobodan Praljak i de iure i de facto moralna vertikala, heroj, junak Domovinskog rata, intelektualac par exellance, o kojoj su mnogi rukovodeći Hrvati na onom svijetu i u ovom izopačenom mogli samo sanjati, Škripari su se jednoj takvoj veličini na svoj skroman i simboličan način željeli odužiti na način kako su to učinili premda su i prije podizanja njegove fotografije i transparenta jako dobro znali kakve će reakcije ta objava izazvati u glavama onih koji ne pripadaju istinskoj hrvatskoj duši. Prodanim dušama kojima je vlastita guzica važnija  od hrvatske duše za koju se živi i za koju se gine. Svi znamo kako su politika i sve ono što se uz nju veže  jako pragmatične oblasti u kojima se prije ikakvih emocija u eter ponajprije puštaju informacije koje neće štetiti takvim političkim spodobama, ulizicama, i uhljebima,a navijači Škripari koji o politici ne znaju puno,odnosno ona ih ne zanima već isključivo emocije koje izviru iz čista srca Hrvata pobjednika koji mašta,sanja,želi i živi Hrvatsku bez takvih Juda i izroda,su vođeni takvim izvornim emocijama kojima se rukovodi hrvatski puk kroz stoljeća uz pomoć Božju su izvjesili fotografiju i transparent Generala Slobodana Praljka ne vodeći pri tome računa o onoj skupini jadnika u počasnoj loži NK Široki Brijeg i na dijelu tribina koji su jako pragmatične osobe koji su tražili uklanjanje te fotografije i transparenta jer bi to,odnosno to će“jako štetiti“NK Široki Brijeg i Hrvatima BiH u globalu.

Takvim razmišljanjima dolazimo i do početka II svjetskog rata kada su Ustaše i domobrani regularne oružane snage još regularnije države NDH željeli svoju suverenu i samostalnu državu Hrvatsku koja je stjecajem okolnosti bila na strani poraženih snaga u tom ratu,premda opravdano na strani takvih sila imajući u vidu uzročno-posljedičnu svezu Hrvatske s Njemačkom a ne sa silama pobjednicama u tom ratu,Engleskom i Francuskom. Mnoge Jude i izdajnici iz takve Hrvatske su tijekom II svjetskog rata a poglavito nakon njega ubili svaku primisao o stvaranju samostalne i suverene RH,pobivši preko 500 000 nevinih Hrvata,žena,djece,svećenika i časnih sestara. Početkom Domovinskog rata  hrvatske Jude su po istoj špranci na sve načine tijekom tog rata pokušali spriječiti stvaranje samostalne hrvatske države,a kada to nisu uspjeli u tom ratu danas rovare na sve načine blateći je na sve moguće načine premda jako dobro žive od nje. Namnožili su se u sferi politike,novinarstva,gospodarstva,kulture i športa,pa  čak i unutar same crkve. Svaka pomisao na obranu temelja Svete Katoličke i Apostolske crkve u Hrvata i Domovinski rat takva lica dočekuju na nož i čine sve kako bi ocrnili sva katolička i domoljubna nastojanja hrvatskog naroda čiji je predvodnik na prostorima HR H B za vrijeme Domovinskog rata i nakon njega veličanstveni i neponovljivi general Slobodan Praljak, kojemu ovaj put neću dati prefiks pokojni jer takve osobe i junaci nikada ne umiru i živjeti će vječno kao i navijačka skupina Škripari koji moraju ostati čuvati i njegovati uspomenu na Škripare,Ustaše i pripadnike hrvatske vojske koji nakon završetka II svjetskog rata nisu htjeli priznati zločinačku zvijezdu petokraku koja je  najveće zlo u povijesti čovječanstva a na našu veliku žalost pita se i dan-danas,i koji su se odmetnuli u brda skrivajući se među Škrapama-Škripinama (gromadama kamenja) kojih je Hercegovina prepuna,premda znajući kako će biti ubijeni jer nisu imali nikakve šanse preživjeti imajući u vidu kako je u tom trenutku san o hrvatskoj samostalnosti postao nemoguć.

Svi su pobijeni ali njihova imena su ostala vječno upisana u srcima domoljubnog katoličkog puka u BiH, RH te diljem svijeta kako se sjeme hrvatstva razasulo. Tako su i navijači NK Škripari koju su nadjenuli to ime dužni progovarat istinu jer se oni istine ne boje za razliku od one šačice „pragmatičnih Juda“u počasnoj loži NK Široki Brijeg i na tribinama Pecare koji smatraju kako će fotografija Generala Slobodana Praljka i transparent NK Široki Brijeg nanijeti „štetu“  i Hrvatima u BiH. Naprotiv oni čine nemjerljivu štetu NK Široki Brijeg i Hrvatima u BiH jer ne znaju štititi ono što se ne smije dirati. Ni oni a ni itko drugi koji dođe nakon njih u NK Široki Brijeg. Nikakva materijalna a niti moralna satisfakcija nema ravnotežu u zaštiti Generala Slobodana Praljka koji je unatoč tome što mu je ostalo jako malo do izlaska na slobodu radije izabrao smrt nego život kako bi zaštitio svoj dignitet časna Generala i čovjeka,dignitet Domovinskog rata Hrvata u BiH,HR-HB, HVO-a, a samim  time i sve bojovnike HVO-a.

Jer prihvaćanjem presude kako je on osuđeni ratni zločinac on bi prihvatio i osudu svim Hrvatima u BiH i RH i on je to jako dobro znao i stoga to nije mogao prihvatiti,tako da je svojom smrću ponizio i osramotio međunarodnu zajednicu beskrvne suce haškog tribunala,kao i sve domaće Jude i izdajnike u RH i BiH. Stoga su uzaludna nastojanja tih Juda iškariotskih na tribinama Pecara koji su se trudili što prije ukloniti fotografiju Generala Slobodana Pralja i njegov transparent,domaćih muslimansko-bošnjačkih dušobrižnika,te izdajnika iz RH koji potpomognuti portalima u rukama sotone na sva zvona oglašavaju kako je General Slobodan Praljak identifikacija najvećeg fašiste jer je istina potpuno drugačija. On je netko kome će se klanjati puci u vijeke vjekova. Amen. General koji je radije izabrao smrt nego život kako bi ponizio sotonu u namjeri osude hrvatskog naroda u jednom povijesnom trenutku koji neće trajati zauvijek. Jer doći će dan, doći će vrijeme kada će netko moćniji od one šake olinjalih i ishlapjelih bezosjećajnih slugu sotone iz Haškog tribunala svaku njihovu rečenicu i riječ iz njihove neodržIve i nepravedne presude izbrisati sredstvom od kojeg ne ostaje ništa. A ono što ostaje zapisano ostati će zapisano u srcima hrvatskog naroda koji to srce drži zaključano od svake provale i nečistoće. Počivao u miru Generale moj. Dok živim ja,i oni koji  misle kao ja  živjeti će i vječna priča i uspomena na tebe koju nikakvi vjetrovi koji pušu sa sve četiri strane svijeta neće moći otpuhati nikada. Nitko nikada pa taman nas bilo nekoliko. Jer uvijek će ostati netko tko će svijeću života držati upaljenom. Svijeću koja će zauvijek gorjeti za tebe.

Vlado Marušić

glasbrotnja.net

About glasbrotnja.net

Pročitajte i ovo

Novi roman književnice Anite Martinac probudit će duhove Mostara

Književnica Anita Martinac nakon niza uspješnih romana Medaljon, Posljednji i Od Franje do Franje, brojnih zbirki poezije, te …