Utorak , listopad 22. 2019.
Naslovnica / Istaknuto / Vlado Marušić – ŽUTE ZENGE
Operacija Bljesak

Vlado Marušić – ŽUTE ZENGE

Na jučerašnji međunarodni praznik rada.01.svibanj obilježava se 23 godišnjica vojno-redarstvene akcije Bljesak kada je u samo 31 sat oslobođena zapadna Slavonija,a koja je prethodila drugoj još veličanstvenijoj vojno-redarstvenoj akciji Oluja kada je oslobođen Knin,čime je praktično uspostavljen državno-pravni poredak na cijelom području RH. U toj vojnoj akciji Bljesak koja je započela u ranim jutarnjim satima 01.05.1995 godine poginula su 42 pripadnika HV i MUP-a RH,dok ih je 162 ranjeno.

Danas se po ustaljenom običaju u spomen na tu akciju okuplja cijeli državni vrh RH u Okučanima na čelu s predsjednicom RH gđom. Kolindom Grabar Kitarović,Predsjednikom Vlade Andrejem Plenkovićem,te Predsjednikom Sabora RH Gordanom Jandrokovićem. Tu su također i ministri Vlade RH sa Damirom Krstičevićem,ministrom obrane RH kao i Davor Božinović ministar MUP-a,te Tomo Medved Ministar Branitelja RH. Neki od visokih uzvanika na nogama imaju popularne žute zenge koje su pripadnici HV-a i ZNG-e nosili na svojim nogama u toj kao i u svim drugim vojnim akcijama diljem RH. Te žute zenge su danas jako cool i popularne tako da ih zna obuti i aktualna predsjednica RH,kao i omladina koja o Domovinskom ratu zna ponešto iz udžbenika koji su krojili povjesničari,ovisno kojoj političkoj opciji pripadaju.

Odista se lijepo sjećati vojno-redarstvenih akcija kojima je RH uspostavila svoj puni teritorijalni suverenitet i integritet na cijelom svom području. Ali isto tako poradi povijesne istine prema svim poginulim braniteljima,njihovim obiteljima,ranjenim,ozlijeđenim oboljelim Braniteljima,umrlim ali i svima onima koji su učestvovali u toj akciji,akciji Oluja,obrani Vukovara ili bilo kojeg drugog grada i sela RH na način direktne obrane tih mjesta učestvujući u borbenom sektoru HV dužni smo progovoriti i o drugoj strani Domovinskog rata koja je ostavila neizbrisivi trag u životima tih Branitelja i članova njihovih obitelji a ponajprije onih Branitelja i članova njihovih obitelji koji su „slučajno“ostali živi. Naime,završetkom Domovinskog rata u RH i BiH Branitelji su ostali bez kakvih-takvih  novčanih primanja koja su ostvarivali za vrijeme Domovinskog rata. Ostali su i bez humanitarne pomoći kojom su za vrijeme tog rata hranili svoje obitelji a koje je bilo ako ćemo pravo govoriti sasvim dovoljno,jer RH i područja BiH koje su naseljavali Hrvati su za vrijeme cijelog Domovinskog rata imali urednu opskrbu u svim kućnim potrepštinama koja je dolazila sa svih strana svijeta. Imali su dovoljno odjeće,obuće,hrane,cigareta,pića jer su se donatori iz zemlje i inozemstva naprosto takmičili tko će donirati više Braniteljima koji su umjesto njih branili prvu crtu bojišnice.

Neki donatori iz inozemstva su davali srcem i dušom vjerujući kako će ta pomoć ići odista Braniteljima s prve crte bojišnice i  članovima njihovih obitelji međutim tu su se grdno z……i jer su neki na račun tih humanitarnih pomoći stekli kapital s kojim su mogli započeti svoje mutne i prljave ratno-profiterske poslove koje nitko da dana današnjeg nije znao a ni htio procesuirati. Neki donatori iz zemlje su davali humanitarnu pomoć kako ih nitko ne bi dirao u njihovom strahu od rata i ratnih strahota,te su radije izabrali doniranje pomoći nego odlazak na prvu crtu bojišnice.“Bolje ostati obilježen i osramoćen nego poginuti“,razmišljali su takvi.

Doduše bilo je tih i tzv“Branitelja specijalaca “koji su operirali po veleprodajama i trgovinama i uz pomoć oružja i hrvatskih obilježja na svojim odorama i kapama uzimali od vlasnika takvih objekata koliko im i nije trebalo,ali to neka služi tim tzv“Braniteljima“na čast. Kad je dakle prestao dotok novca,plaće Braniteljima iz rata i u RH i u BiH ovisno kojemu narodu pripadaš počeli su se sačinjavati zakoni o pravima Branitelja kojima su se u prvom redu trebali osigurati primanja za obitelji poginulih,zatočenih ili nestalih hrvatskih Branitelja,potom za RVI,a potom za odlikovane,jer te kategorije koje su „nabrijane“,osakaćene i oštećene najviše trebalo je zbrinuti kako bi se utišao glas tih najgrlatijih u pronalaženju i traženju njihovih prava. Doduše te kategorije su jednim dobrim dijelom u najvećoj potrebi međutim najgore je što su te obitelji poginulih i RVI prikazane kao kategorije kojima treba dati sve a ovima koji su „slučajno“ostali živi nije dano ništa.

Kada su se donijeli takvi zakoni počeli su se krojiti zakoni o dopunskim pravima Branitelja u obje države a takvi zakoni su se krojili u županijama. A takvi zakoni daju dopunska prava Braniteljima u smislu socijalne pomoći,zdravstvenog i stambenog zbrinjavanja i opet su prve tri kategorije(obitelji poginulih,RVI i odlikovani) i s takvim zakonima imale prioritet nad svim drugim kategorijama Branitelja. Ništa u svemu tome ne bi bilo čudno da su takve zakone krojili Branitelji s prve crte bojišnice,no takve zakone su krojili oni kancelarijski miševi koji za cijelo vrijeme Domovinskog rata nisu provirili iz svojih podrumskih kancelarija i skloništa,iz kojih su slali naloge za privođenje Branitelja koji nisu odlazili na teren,i koji su uredno održavali vezu sa vojnim komandama na terenu. Imali su sigurnost,plaće,zgodne tajnice i pomoćnice,i jako su dobro poznavali vojni ustroj. Kad je rat bio pri samome kraju i oni su htjeli ne htjeli morali ostati  bez svojih novčanih primanja koje su uredno dobivali kao oni“mrčavi“i izmrcvareni hrvatski vojnici po terenima. Stoga su po kratkom postupku, jer su bili jako dobro involvirani u vojnu problematiku jer su po profesiji uglavnom bili profesori  ili nastavnici predmeta Obrana i zaštita,Marksizma ili Socijalizma iz onog sustava skrojili Zakone i uredbe po svojoj mjeri te su sebi i svojim pomoćnicima i pomoćnicama  dodijelili formacijske činove,kao i zapovijedi o postavljenju na određena mjesta vojnih formacija a veze nemaju s ratom i borbenim djelovanjem te su nakon rata svi odreda dobili mirovine koje nisu ispod 800.00 KM a veće jesu. Isto tako njihove pomoćnice u logistici po tim uredima su po istom principu ostvarile pravo na mirovinu pri navršenih 40 godina života ili barem 55 ili 57 a niti jedna ne zna kako izgleda samokres,top,strojnica,kalašnjikov. Doduše mnoge jako dobro znaju kako izgleda neka druga vrsta muškog oruđa koja služi u druge namjene.

Takvi formacijski likovi iz RH,i u BiH su krojili sve zakone o pravima Branitelja nakon Domovinskog rata zbog čega je u RH ostalo oko 82 000 Branitelja koji su ratovali bez ikakvih prava po osnovu sudjelovanja u Domovinskom ratu dok ih je u FBiH oko 60 000.Ti Branitelji koji se niti nekoliko godina nakon završetka rata nisu snašli u civilnom životu jer su im sve tvornice i poduzeća u društvenom vlasništvu u kojima su radili bila opljačkana,uništena ili devastirana,pokušavali su uhvatiti ritam novog života jer im je falila puška u rukama,ruksak na leđima,zajedništvo u obrani njihovih vjekovnih ognjišta,pjesma Bojna Ćavoglave,Evo zore evo dana evo Jure i Bobana,himna HOS-a i bojni poklič“Za Dom Spremni“.Za to vrijeme netko se jako dobro snašao u tom novom životu,kupujući njihove certifikate po kojima su u trajno vlasništvo po njihovoj nominalnoj vrijednosti preuzeli njihove tvornice i poduzeća,stanove i poslovne objekte,plaćajući tim Braniteljima za vrijednost certifikata od kojih 19 000 KM nominalne vrijednosti nekih pišljivih

300-400,00 KM.

Kad su Branitelji izgubili sve što se moglo izgubiti negdje 2006 godine ih je neka luda ili jako pametna glava za svoj džep i interes uvukla u priču o kupovanju medicinskih nalaza kako bi ostvarili pravo na RVI u procentu od kojih 70%trajno kako bi ostvarili kojih 234,00 KM mjesečno i dosta njih je to i dobilo ali su prethodno morali kupcima i prekupcima tih medicinskih nalaza izbrojiti određenu količinu KM u tisućama ovisno  o jačini tih nalaza. Ti nalazi su se koristili i u susjednoj RH jer su i tamo neki uspjeli ostvariti prava Branitelja. Danas velika većina tih Branitelja s Revizijama koje su uporno ponavljaju i nastavljaju ostaju bez svojih prava RVI-a i naknada koje iz toga proizlaze. Takve naknade su ostvarili i dobili mnogi tzv“Branitelji“koji nemaju nikakve sveze s ratom i ratnim događanjima u obje države.

Zbog tih formacijskih kancelarijskih miševa iz ureda obrana,IZM(izmještenih zapovjednih mjesta)danas je u evidenciji Branitelja u RH njih oko 550 000 dok ih je u evidenciji federalnog ministarstva Branitelja oko 577 000.Svi pokušaji istinskih Branitelja iz borbenog sektora u obje države da se jednom zauvijek konačno spere ljaga s imena Branitelja,te da se javno objavi registar Branitelja RH i registar Branitelja i objava spiska korisnika prava iz oblasti braniteljsko-invalidske zaštite u FBiH ostaju bezuspješni i jalovi pokušaji unatoč njihovim blokadama graničnih prijelaza,prometnica i institucija zakonodavne i izvršne vlasti u FBiH. A ostaju iz razloga što su upravo ti formacijski kancelarijski miševi uz pomoć pojedinih vojnih ratnih zapovjednika učestvovali u najvećem zločinu nad istinskim Braniteljima Domovinskog rata te su u vojne evidencije upisivali i one koji su za vrijeme Domovinskog rata u RH i BiH bili na drugoj strani,u inozemstvu,dezertirali,ili su obavljali neke druge poslove koji nemaju nikakve sveze s ratnim djelovanjem. Upisivali su ih uz naknadu koju su im ovi potonji slali iz inozemstva ili su im dali odobrenje u raspolaganju njihovim plaćama hrvatskih vojnika iz Domovinskog rata. Veliki dio tih tzv“Branitelja“i korisnika Braniteljskih  prava je za vrijeme Domovinskog rata svaku večer spavalo u krevetu sa svojom suprugama a danas uživaju vojne mirovine o kojima istinski Branitelji mogu tek sanjati. Pravničkim rječnikom bi se reklo kako se to činjenice i de iure i de facto. Međutim ti i takvi bi morali znati kako je to jedan od najtežih smrtnih grijeha. Primati naknadu iz rata kao najčasnijeg oblika obrane svoje Domovine u ime nekoga tko je tu naknadu umjesto njih zaslužio.

Stoga obilježavanje komemoracije Bljeska ili Oluje uvijek i iznova u ustima istinskih Branitelja ostavlja gorak okus gorčine pa stoga velika većina Branitelja zaobilazi komemoracije jer ne može gledati sve te uštogljene likove koji hodaju vrućim asfaltom u svojim  lakiranim cipelama ili cipelicama ili žutim Zengama a netko je davno prije njih tuda prošao u istim takvim žutim zengama s kalašnjikovom u rukama,srcem punim pozitivne energije istinskog hrvatskog domoljuba. Srcem spremnim ljubiti i ubiti istovremeno. Srcem koje je jedino poznavalo ljubav koja se daje kako bi netko mogao uživati blagodati koje sloboda Domovine pruža. Danas tim putovima hodaju i oni koji nisu željeli samostalnu i suverenu RH i danonoćno joj rade o glavi a jako im dobro prijaju hrvatske kune. Udruženi u tzv.nevladine udruge i međunarodne organizacije,tipa Documente, B.A.B.E. ili tko zna sve kako, lobiraju na sve strane kako bi se zabranila komemoracija Bleiburga ili zabrana nastupa Marka Perkovića Thompsona,a sutra će ti isti koji se danas kičasto i ukiseljeno cerekaju i slikaju na spomenutim komemoracijama i manifestacijama tražiti ukidanje i zabranu komemoracije Bljeska i Oluje koje će nazvati kao zločinačkim planovima i poduhvatima u kojima su stradali nevini srpski civili.

Međutim da odmah  raščistimo nešto.42  poginula i 162 ranjena pripadnika HV-a i MUP-a RH u akciji Bljesak ,te njih još oko 8200 i 40 000 ranjenih hrvatskih vojnika i policajaca u Domovinskom ratu u RH nisu dali svoje živote i dijelove tijela za takve protivnike hrvatske samostalnosti. Nisu dali život za to da netko obuva žute zenge  i hoda po svetom oslobođenom hrvatskom tlu a blatnjave su me te zenge kao što mu je još više blatnjavija duša. Hrvatski Branitelji su dali svoj život poradi istine. Poradi jednom i zauvijek uništenja simbola komunizma ili antifašizma(isti k…c samo različito pakiranje) u RH i BiH jer su to simboli koji se protive svim vjerskim,nacionalnim , kulturnim,i tradicionalnim vrednotama hrvatskog naroda a danas ti simboli defiliraju na obljetnicama stradavanja upravo onih koji su dali svoje živote protiv tih simbola. To su apsurdi za koje poginuli i ranjeni pripadnici hrvatskog naroda nisu dali svoje živote ili dijelove svoga tijela. To su apsurdi zbog kojih se dosta hrvatskih Branitelja ubilo,dosta ih je umrlo,a dosta živi na rubu socijalne ili ekonomske isključivosti,zbog čega su mnoge napustile supruge i djeca,a oni ne viđaju sunca ni mjeseca i izlaze vani tek ponekad na mjesečini da se rukom sa zemlje uhvate za oluk jer nije visoko i razmišljaju pušeći zadnje jeftine cigarete od iskrižanog duhana Virginia.

Zbog toga ostaje trajna i neuništiva moralna,ljudska i pravna obveza preživjelih Branitelja hrvatskog naroda,te njihovih živih potomaka  taj apsurd spržiti u sumpornom ognju. Obveza trajnog uništenja tzv“braniteljske kuće“u kojoj su se nastanili miševi i šišmiši koji nam svima piju krv tako da je praktično više i nemamo. Obveza  izgradnje novog čvrstog,stabilnog i stamenog objekta u koji će se nastaniti oni koji su tu trebali biti nastanjeni od završetka Domovinskog rata a nisu. Izgradnjom takvog objekta čvrsto i iskreno vjerujem početi će se izgrađivati i graditi samostalna i suverena RH koju će predstavljati istinski hrvatski domoljubi sa žutim zengama na nogama kao simbolom pobjede koja još nije izvješena na slavoluku pobjede hrvatskog naroda u Domovinskom ratu. RH u kojoj se niti jednom riječju više neće spominjati komunistička ili antifašistička RH već samostalna i suverena RH u čije su temelje  ugrađeni  Sveti Domovinski  rat i Sveta i Apostolska katolička crkva u Hrvata,kao temelji na kojima sve počiva i sve živi u vjeke vjekova. Amen.

 

Vlado Marušić

glasbrotnja.net

About glasUrednik

Pročitajte i ovo

Bože Vukušić u Bujici: “Milanović je ucijenjen i zato je donio ‘Lex Perković’!”

Ako na mjestu predsjednika države imamo osobu koja je ucjenjiva po bilo kojoj osnovi, onda …