Četvrtak , siječanj 28. 2021.
Naslovnica / Arhivske vijesti / U susret svjetlosti : Istinita priča o ženi koja je umrla i ponovno oživjela !

U susret svjetlosti : Istinita priča o ženi koja je umrla i ponovno oživjela !

Ovo svjedočanstvo dolazi iz Azije, iz grada Barnaula, s mongolske granice. Vrlo zanimljivo svjedočanstvo žene koja je umrla i ponovno oživjela.

Jedna od onih kojima se Gospodin smilovao poslije zadnjeg časa. Danas ima mnogo svjedočanstava ljudi čija se duša odvojila od tijela i ponovo vratila. Takva svjedočanstva su sakupljena u knjizi ” Život poslije života”, R. Moodya. Sve te osobe opisuju presudnosti takvog događaja za njihov daljnji život.

O sličnom iskustvu priča i Ustjuzjina koja nije bila kršćanka, već naprotiv žena puna odbojnosti prema kršćanima i crkvama koje su za nju predstavljale samo predmet ogovaranja.

Ustjuzjina je duže vrijeme imala probavne smetnje i liječnički pregledi su konačno otkrili da joj je rak zahvatio crijeva. Morala je podleći teškoj operaciji koja se završila bezuspješno: duša joj je napustila tijelo.

Ustjuzjina je odjednom ugledala svoje vlastito tijelo na operacijskom stolu. Nije znala što se događa gledajući svoje tijelo, sebe izmrcvarenu i čuvši liječnike kako govore: “Čudo je da je i toliko dugo živjela.” Tada je shvatila da je mrtva.

“Liječnici su nemarno sašili ranu smatrajući da sam mrtva”, priča Ustjuzjina. “Moje tijelo je odnešeno u mrtvačnicu i prekriveno plaštom. Došla mi je rodbina i moj sin, Andrjusja je plakao govoreći: ‘Mama, zašto si umrla a ja sam još tako mali? Trebam te.’ Pokušala sam ga zagrliti i željela da me nekako primijeti ali je bilo uzalud. Nisam uspjela uspostaviti kontakt s njim.

Onda sam se našla kod kuće gdje sam zatekla mnoštvo ljudi koji su se svađali oko raspodjele moje imovine.

Vidjela sam i nečiste duhove koji su ih navodili na svađu i neprijateljstvo a onda mi se pred očima počeo odvijati film mog života: svi događaji, i dobri i loši, sve do onih iz najranije mladosti. Tada sam se ozbiljno uplašila.

Okružena dubokim mrakom, počela sam negdje da letim osjećajući veliki strah. U tom trenutku je naziralo svjetlo koje je bivalo sve jače i jače dok se najzad nisam našla pred njim.”

Svjetlost, bijela i neobično jaka, na kraju mračnog tunela, je neizostavni dio svakog od ovih svjedočanstava kliničke smrti. Ono sto je pri tome još značajnije je njihova sigurnost da je ta Svjetlost Osoba – živo biće.

Mnogi govore kako tada slijedi razgovor s tom Osobom. U tom razgovoru se obnavlja (pregleda) cijeli život umrloga. Oni koji su imali takav doživljaj sjećaju se kako ih je tada okruživala atmosfera ljubavi i topline i taj izvještaj svi završavaju riječima: “Ne, to se ne može opisati jer mi na Zemlji nemamo dovoljno pravih riječi.”

Ustjuzjina nije imala takav osjećaj. Nju je okruživao strah.

“Laganim koracima, kao da nije doticala travu po kojoj je hodala, lijepa žena u dugoj haljini mi je pažljivo prilazila. Sklopila je moje ruke na svojim grudima i zapitala: ‘Gospode, kuda će ona?’ Moj strah je bivao sve veći. Znala sam da sam grešna i da sada moram odgovarati za svoje grijehe. Konačno sam shvatila da sam ja sada duša.

Za vrijeme svog života na Zemlji nisam vjerovala u postojanje duše, ali sam u tom trenutku shvatila svoju veliku zabludu. Počela sam plakati i najednom začula nečiji glas: ‘Ženo, dopustit ću ti da se vratiš na Zemlju svom pravednom ocu.

Bila si mi teška zbog svog grešnog i bogohulnog života i htio sam  te uzeti, ali me tvoj otac molio za tebe i njegove molitve su uslišane. Ipak, prije nego što se vratiš pokazat ću ti mjesto koje si zaslužila. I to je bila molitva tvog oca.’

Našla sam se u paklu među crvima, zmijama i škorpionima. Vrištala sam iz sve snage i tražila pomoć kada sam ponovno začula glas. Znala sam da je to bio Isus Krist. ‘Dok si bila na Zemlji nisi me željela upoznati. Sada ja ne želim znati za tebe. Dopustio sam da se razboliš kako bi se pokajala ali si i dalje hulila na mene sve do kraja svoga života. Kako si živjela tamo, tako ćeš živjeti i ovdje. Ono što si sijala, to ćeš i žeti.’

Skupila sam svu preostalu snagu i počela se moliti: ‘Gospodine, oprosti mi. Dopusti mi da se vratim na Zemlju. Imam tamo malog sina.’

‘Žalosna si zbog njega? Ja sam žalostan zbog svih vas na koje čekam da se pokajete. Vrijeme je kratko; dolazim uskoro i sudit ću svima koji žive na Zemlji.’

Glas je tada nestao a moje muke, bolovi, strah i žalost bili su veći nego što se može i zamisliti.

Nakon svega ovoga sam se našla u mrtvačnici u Barnaulu. Unosili su jednog mrtvaca i vidjevši da se mičem prestrašili su se i pobjegli ali ubrzo vratili i odnijeli me u operacijsku salu. Nakon otvaranja moje utrobe konstatirano je da sam potpuno zdrava. Kasnije sam pitala liječnike: ‘Što vi mislite o tome?’ ‘Mislimo’, rekli su, ‘da te je Svemogući ponovo rodio.’

Začuđujuće je da je Gospodin čovjeku dopustio čak i ovo iskustvo. Kao da je, vidjevši njegovu nepopravljivu nevjeru, u svojoj milosti i ljubavi prema njemu, dopustio da zakorači u ove velike tajne ne bi li mu se otvorile oči.

glasbrotnja.net

About glasUrednik

Pročitajte i ovo

Dodik: Dubrovnik nikada nije pripadao Hrvatskoj, Sarajevo je za nas inozemstvo!

Povijesno i nacionalno gledano, Jugoslavija je ozbiljna podvala srpskom narodu, koji se odrekao, bukvalno, i …